Cijela Hrvatska, ma što Hrvatska, cijeli Balkan pa čak i Europa – svi su na nogama zbog navale sirijskih izbjeglica koja “prijeti” ulaskom na teritorij Europske Unije. Ovo samo pogoršava situaciju oko migracija stanovništva u ili iz Hrvatske o kojoj se već dugo vremena priča u raznim medijima, ali ne samo tamo, već i među malim ljudima – u kafićima, na ulici, u obiteljskom domu.
Mladi, bili obrazovani ili ne, uglavnom bi van države, a ljudi nezadovoljni situacijom u svojoj državi, posebno danas Sirijci pogođeni ratom, bi htjeli doći u Hrvatsku. Možda bi potonji Hrvatsku stvarno iskoristili samo kao usputnu stanicu prema sjeverozapadu Europe, ali strah, vjerojatno i opravdan, postoji da bi velik broj njih za stalno doselio na ove prostore.
O prvom problemu u ovome tekstu neće biti puno riječi, budući da se njemu mogu posvetiti cijele znanstvene disertacije, a ne samo jedna kolumna, no o ovome drugom, u ovome trenutku mnogo hitnijem, reći će se ukratko neke važne stvari.
Eto, baš sam nedavno ispijajući kavu u jednom od kvartovskih kafića, rješavajući križaljku u novinama, negdje kod pojma “Riječni otok, 3 slova, prvo slovo A” načuo sljedeći razgovor:
– Brate jesan ja branija ovu Hrvatsku da mi se neki Sirijci u nju nasele? Oće k****!
– E i ja kažen. Kako je krenilo pola nas će pocrkavat, a druga polovica će u Njemačkoj radit. Opet će nan se naselit Srbi, a s njima i ovi crnci iz Afrike.
Ovaj klasični ksenofobični razgovor pogonjen alkoholom danas stvarno ne bi trebalo zanemariti budući da situacija na našim granicama postaje sve ozbiljnija, barem tako tvrde veći mediji u državi i regiji. Ovo potpiruje niske strasti pojedinaca kamenih srca koji na izbjeglice na našim granicama gledaju kao na stoku, a ne kao na ljude kojima treba pomoć.
Takvi često zaboravljaju da je i nama, ne tako davno, trebao sličan oblik pomoći. Europa, ma koliko god ona bila za održavanje Jugoslavije, većini je naših ratnih izbjeglica pružila ruku, a one koji nisu htjeli van države primili su u svoje domove obični građani poput mene i vas. Ima li stvarno razlike između izbjeglice Hrvata i izbjeglice Sirijca? Ja vjerujem da nema.
Osim toga, trebamo shvatiti kako i mi i sirijske izbjeglice danas imamo zajedničkog neprijatelja – Islamsku Državu koja uživa gledati razdor koji nastaje na Zapadu zbog navale izbjeglica. Ako ne pomognemo onima kojima ona treba to je pobjeda Islamske Države i to pobjeda koja je moralna, taktička i sudbonosna. Svi se trebamo ujediniti na frontu protiv barbara jer jedino tako možemo pobijediti.
Sigurno se pitate: “Ako su im oni neprijatelj zašto nisu ostali doma boriti se”? Odgovor je jednostavan – njihov dom više ne postoji. Ova neosporiva činjenica znači da njihova pomoć s teritorija Europe više ne vrijedi. Treba se samo sjetiti Drugog svjetskog rata i pomoći koju su primjerice Česi i Poljaci pružili Velikoj Britaniji u borbi protiv Reicha, ili Solunskog bojišta u Prvom svjetskom ratu i Srpske vojske (u kojoj su se nalazili i Hrvati!) koja je svoju državu s uspjehom branila bez da je ta država uopće postojala.
Nedavno su počele i priče o tome kako je moguće da se među izbjeglicama kriju i teroristi Islamske Države. Ta mogućnost definitivno nije isključena, ali zato treba imati povjerenja u službe državne sigurnosti, štoviše, omogućiti im dodatna sredstva da svaku potencijalnu opasnost pravovremeno otklone. Ubojstvom Tomislava Salopeka Hrvatska je već osjetila zlo terorista Islamske Države pa je pojačan oprez svakako preporučen, ali on bi trebao biti prepušten odgovornim institucijama, a ne rulji koja bi linčovala sve koji nisu nalik prosječnom Hrvatu.
Što se tiče zaposlenosti i nezaposlenosti, za to se, vjerujem, nitko ne treba brinuti. Naime, čak i ako Sirijcima azil bude odobren to im ne daje pravo da se na teritoriju RH zaposle, a njihov cilj ionako nije život u Hrvatskoj, već život u svojemu domu u Siriji. Azilanti bi eventualno bili malo jači pritisak na proračun Republike Hrvatske, ali to nije ništa što uz pomoć Europske Unije ne možemo izdržati – uostalom, novac je mala cijena za ljudski život.
Čak i da nakon završetka rata u Siriji azilanti odluče ostati u Hrvatskoj, za dobivanje državljanstva i posla trebaju proći rigorozne uvijete. Hrvatska je, barem po mojim saznanjima, odlično riješila taj sustav čiji je rezultat da godišnje državljanstvo na ovaj način dobije manje ljudi nego je prstiju na rukama.
Ako vas je strah tih 6-7 “stranaca” godišnje i kao veliki Hrvati želite spriječiti da oni dobiju posao, trebate se zapitati smatrate li se većim Hrvatom od, recimo, Ante Gotovine? Jer upravo je on zaposlio dva imigranta afričkog porijekla u svojemu tunogojilištu, a oni su se pokazali kao vrijedni radnici koji cijene i poštuju svoju novu domovinu.
Uza sve ovo, valja napomenuti kako sirijskih izbjeglica u Europi ima jako malo. O kakvim brojkama se radi najbolje ćete saznati ako pogledate sljedeći video uglednog profesora Hansa Roslinga.
Ako ono što vam želim poručiti još niste do kraja shvatili, kolumnu ću zaključiti komentarom svojega strica kojemu se rumunjska obitelj prije par godina doselila u susjedstvo, a kojim je na sebi svojstven način htio poručiti da su svi ljudi u suštini isti.
– Renato, i ovi Rumunji se j*** na hrvatskom.