Unatoč zabrinutosti koja se u javnosti pojavila zbog pokoje sasušene grane, nema straha za zaštićeni Zeleni hrast u Islamu Latinskom.
Naime, kako kažu u Javnoj ustanovi za zaštićene dijelove prirode na području zadarske županije, Naturi Jaderi, priroda ima svoje cikulse, pa se tako i na zelenom hrastu znaju pojavljivati gusjenice, ponekad je na meti španjolskog vrapca i slično, no ništa nije alarmantno.
U Jaderi Naturi zasad nisu sigurni treba li grane odrezati, pa će se za desetak dana po izvršenom monitoringu i stručnoj analizi utvrditi dijagnoza i poduzeti daljnje korake. No, Zeleni hrast još će dugo krasiti krajolik.
Inače, ovo je stablo zaštićeno zbog svoje starosti (koja se procjenjuje na više od 250 godina), impresivnog habitusa i zanimljivih morfoloških karakteristika. Dugo u zimu je zelen (po čemu je i dobio ime) pa na sebe skreće veliku pozornost kako biologa i šumara, tako i samih prolaznika i turista. Moguće je da je današnji stari hrast treća ili četvrta generacija starog Zelenog hrasta od prije tisuću godina.
Uz Zeleni hrast su vezane mnoge narodne legende i tradicije. Jedna kaže da je u njegovoj blizini postojao još jedan malo manji veliki hrast koji su za vrijeme II. Svjetskog rata talijanski okupatori odsjekli i koristili za ogrjev. Htjeli su posjeći i ovaj hrast, ali su im seljaci rekli da je to vučji ili vražji hrast te da ga ni puščano zrno ne može pogoditi. Talijanski vojnici su pucali u deblo, ali kad su pogledali, na stablu nije bilo ni jedne rupe. Vojnici su povjerovali da je drvo magično, vražje i nisu ga posjekli, navode na stranicama Nature Jadere.