Neugodno iskustvo na hitnoj u Pagu: Pedijatar je za mog autističnog dječaka pitao “Tko bu njega piknul?”

Neugodno iskustvo na hitnoj u Pagu, u pismu našoj redakciji iznijela je majka autističnog dječaka. Dehidriranog trogodišnjaka nakon pregleda pedijatar je s Paga poslao u Zadar do kojeg se obitelj po vrućini vozio 45 minuta.

Ivana Leaković, majka iz Benkovca sa svojim je trogodišnjim sinom ljetovala na Pagu, a kada se dječak razbolio krajem srpnja, obratila se hitnoj. Nakon pregleda u Pagu, upućeni su u Zadar do kojeg se po vrućini trebalo voziti i 45 minuta, a dječak je, kako kaže majka, bio vidno dehidriran.

Pedijatar je pitao: Tko bu njega piknul

Imamo sina koji je star 3 godine i ima autizam. Bili smo na odmoru kod mojih u gradu Pagu. Dječak je dobio infektivni gastroenteritis, tj. povraćanje i proljev. Već vidno dehidriranog odveli smo ga na hitnu u gradu Pagu, gdje ga je dežurna doktorica samo pogledala na brzinu, govoreći da će biti dobro i neka mu dajemo tekućine. A sve što bi popio, odmah bi vratio nazad, iznosi čitateljica u pismu redakciji Dnevnika Nove TV.

Također, pedijatar koji tamo radi, bio je u kućnoj posjeti kad smo došli. To je valjda žargon za otići na kavu. Čekali smo ga da se vrati, dajući djetetu da pije po malo, ali bez učinka. Sve što je popio, povratio bi.

Kad je došao pedijatar, na hodniku smo ‘riješili problem’. Nakratko je bacio pogled na dijete, rekavši: ‘Tko bu njega piknul’ (jer ima autizam) i da odemo u Zadar na hitnu, neka se oni bave sa njim’, napisala nam je majka Ivana.

U Zadru mu je, objašnjava, pružena pomoć na pohvalnoj razini. ‘Pružena mu je sva moguća medicinska pomoć. Samo riječi hvale za djelatnike Hitne pedijatrijske ambulante u Zadru. Temeljiti su, ljubazni, imaju ljudskosti, što se za paške djelatnike hitne ne može reći’, požalila se majka. Dječak je u zadarskoj bolnici na liječenju ostao nekoliko dana.

U paškoj hitnoj nismo mogli dobiti nikoga za komentar ovog događaja.

Koordinatorica Doma zdravlja Pag uputila nas je na nadležnu instituciju Zavoda za hitnu medicinu zadarske županije, gdje smo upit o ovom slučaju uputili ravnatelju Zavoda za hitnu medicinu zadarske županije dr. Petra Orlovića.

Pacijenti s tegobama koje ne ugrožavaju život mogu pomoć zatražiti kod bilo kojeg ugovorenog djelatnika

Koliko sam shvatio iz cijele priče, dijete je pogledala naša djelatnica koja ga je uputila pedijatru koji radi u istoj zgradi. Mišljenja sam da je ispravno postupila jer je on kompetentniji u ovom slučaju. Pedijatar, koji je ugovoren djelatnik HZZO-a, ukoliko je smatrao da je dijete vitalno ugroženo, mogao je zatražiti sanitetski ili hitni prijevoz našim kolima do Zadra. No, njegova je procjena da je djetetu potrebna pomoć bolničkog pedijatra radi opservacije ili utvrđivanja dijagnoze, te ih je uputio u OB Zadar.

Inače, pacijenti koji su na odmoru, te imaju tegobe koje nisu životno ugrožene, mogu pomoć zatražiti kod bilo kojeg ugovorenog djelatnikaprimarne zdravstvene zaštite u istom opsegu kao kod svog obiteljskog liječnika ili u ovom slučaju, pedijatra’, rekao je za Dnevnik.hr dr. Orlović dodajući kako je posao djelatnika hitne terenski te isključivo vezan za hitne intervencije..

Odnos prema pacijentima s autizmom

Iako je majka imala pravo na drugog pedijatra, još uvijek postoji problem odnosa prema pacijentima s autizmom. Obratili smo se pravobraniteljici za osobe s invaliditetom Anki Slošnjak koja ističe da je nužno educirati medicinske djelatnike o potrebama djece s teškoćama u razvoju koje proizlaze iz specifičnosti njihova invaliditeta.

U pravilu se to odnosi na nepoznavanje potreba osoba s invaliditetom i djece sa specifičnim oštećenjem zdravlja što ima za posljedicu neprimjeren pristup djetetu s teškoćama u razvoju, a i osobama s invaliditetom. Od velike je važnosti da liječnik prepozna specifične potrebe djeteta te da mu pristupi individualno i pruži primjerenu liječničku pomoć’, kaže Slošnjak.

Dodaje da se jedino edukacijom djelatnika može postići da se situacije poput izbjegnu. ‘Edukacija medicinskih djelatnika treba početi već za vrijeme njihova srednjoškolskog obrazovanja i nastaviti se kroz oblike daljnjih redovitih edukacija kako bi u svom radu raspolagali potrebnim znanjem i bili u mogućnosti pružiti pravovremenu i kvalitetnu liječničku pomoć’, zaključuje Slošnjak.