Moja je obitelj, otkako znam za sebe, držala apartmane. Gosti koji su u njih dolazili bili su iz raznih zemalja, ali u pravilu se uvijek radilo o bračnim parovima srednje klase s djecom. Mirni ljudi, povučeni, koji su se često znali vratiti zbog ugodnih iskustava na hrvatskoj obali. Sjećate li se takvih ljudi? Viđate li ih i danas, ili u Zadru i Hrvatskoj prevladavaju neki drugi turisti?
Zapitajte se malo – nije li, da budem izravan, velika većina turista u Hrvatskoj danas stalno na nekakvim drogama? Garnitura gostiju se promijenila – danas su to mahom mladi ljudi željni zabave kakvu promoviraju lokacije kao što su Zrće i Vodice, ili festivali poput Ultre i Lost Theoryja, a svi znamo koje gorivo se koristi da se pogone razuzdane zabave na tim lokacijama. Možda ću vas šokirati, ali osobno žalim za danima kada je heroin bio u “điru” jer su tada narkomani bili pasivna, izbodena ljudska smeća, ali barem nisu bili nabrijani, naporni i hiperaktivni od sintetičkih droga današnjice. Oni što su se boli uvijek su se držali za sebe, eventualno užicali kunu-dvije, a danas ti se naporni turist unosi u lice i želi iz tebe izvući informaciju koju u startu nemaš – gdje nabaviti nekakvu drogu.
Više velikoj većini turista, a pogotovo onima mladima, nije cilj doći na obalu vidjeti more i prirodu – danas su jedine planine koje posjećuju praškaste teksture i poslagane po pločicama prljavih disko klubova. Neoprani, rasparani i smrdljivi šeću ulicama našeg, ali i drugih gradova, spavaju po kolodvorima ili “couchsurfaju” kod sebi sličnih ne pridonoseći lokalnoj ekonomiji ni na koji način. Novac troše samo na droge koje kupuju od lokalnih dilera (čiji je broj radi lake zarade sve veći!) te na festivalske karte za prije navedene manifestacije.
Kada vidim vijesti o tome kako je Ultra festival doveo toliko i toliko gostiju u Hrvatsku, ili kako Zrće posjećuje toliko i toliko turista godišnje – padne mi mrak na oči. Ta ekipa koja je došla tu s golemim ruksakom na leđima neće našoj ekonomiji uplatiti ni kune, a istoj će samo naštetiti tako što će odbiti staru, prije navedenu garnituru gostiju koja se među hrpom narkomana više ne osjeća ugodno u Hrvatskoj. Posebno je problematičan Lost Theory koji okuplja hippije, a oni su poznati po tome da bi rađe mirno gledali genocid nego dali kunu iz džepa za išta drugo osim droge. I onda se mene napada kad napišem vijest da je policija kod majstora na festivalu našla čak 118 grama droge. Što sam mu je ja stavio u ruke ili je pak svojevoljno potvrdio moju tezu?
Onda čujem ministra Lalovca kako se čudi zašto ima manje izdanih računa, u odnosu na povećanje broja gostiju u RH. U redu, sigurno dio statistike opada na poslodavce koji ih ne izdaju, ali dobar dio proizlazi iz činjenice da smo privukli goste koji dođu u Hrvatsku bez kune, a takvi se planiraju i vratiti u svoje domove u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji ili Nizozemskoj.
I ne samo da ne troše, nego i rade štetu. Srećom, Garden Festival preselio je iz Petrčana, ali dok je tih par godina bio na toj lokaciji mi smo muku mučili s turistima koji su dolazili u apartmane. Nakon Britanaca je trebalo nanovo obojiti svaki zid, a ukupna je šteta premašila svu korist od iznajmljivanja. Što god se moglo razbiti, razbilo se, a nakon njihovog odlaska trebalo je zvati profesionalne čistače, HGSS, policiju i svećenika sa svetom vodom i tamjanom.
No, unatoč tome što svi vi znate o čemu ja pričam, i dalje promoviramo tu vrsta turizma koja privlači narkomane, a odbija goste koji zapravo pridonose blagostanju Hrvatske. Zašto i kome je to u interesu ne znam, ali pitate li bilo kojega iznajmljivača želi li i dalje takve goste u apartmanima zasigurno ćete dobiti negativan odgovor.
I molim vas nemojte se ni pokušavati opravdavati time da ljudi na prije navedene festivale i “party lokacije” idu samo radi glazbe i dobre zabave jer to je takva laž da joj ni sami ne vjerujete dok ju izgovarate. Budimo ljudi, budemo iskreni i ako već promoviramo turizam narkomanije, organiziramo već jednom festival posvećen isključivo drogi i drogiranju da uveselimo sve naše nove goste, koji su nam svima tako mili.