Cody McClain Brown je mladi američki politolog i autor knjige “Propuh, papuče i punica”. Za sebe kaže da je “hrvatski zet”, a u svojoj knjizi je opisao priču svoje transformacije iz “stranca’ u ‘zeta”.
Na svom blogu Zablogreb piše o hrvatskoj i američkoj politici, ekonomiji i kulturi, a postao je poznat nakon zabavnih pogleda jednog Amerikanca na hrvatske “običaje” poput psovanja, izbjegavanja ZET-ovih kontrolora i prekomjernog pijenja alkohola.
Ovo je pet stvari koje Hrvati smatraju normalnima, a koje bi prosječnog Amerikanca mogle šokirati.
Rakija kao lijek
“Jedino što Hrvati vole približno kao kavu je alkohol. Hrvati doista znaju piti. Prema podacima Zavoda za statistiku, prosječno hrvatsko domaćinstvo popije 27 litara alkohola godišnje. To vjerojatno objašnjava zašto iz svega rade piće: trešanja, šljiva, grožđa, oraha, meda, dunja, ruža i TRAVE. Da! Trave! No, ovo ne znači da su Hrvati gomila pijanaca. Pijenje u Hrvatskoj, iako je dio svakodnevnice, se tretira sa određenim poštovanjem i elegancijom koja nedostaje u SAD-u.
U Hrvatskoj se mnoge vrste alkohola tretiraju s istom pažnjom i poštovanjem kao da imaju nevjerojatna medicinska svojstva jer…mnogi ljudi vjeruju da imaju! Posebno rakija.
Prema lokalnom predanju, zdravo je popiti čašicu rakije svako jutro zimi jer vas ugrije, a nekako je jednako važno popiti čašicu rakije i ljeti jer vas rashladi. Rečeno mi je i da, ako imate temperaturu, možete se namazati rakijom po cijelom tijelu da je snizite”.
Prijateljstvo i psovanje
“Pitanje: je li u Hrvatskoj bolje reći nekom ‘j**** ti m****’ ili reći ‘ne’? Odgovor je, naravno, da je bolje iznijeti neki oblik odnosa koji uključuje nečiju majku nego reći ne. Odmah ću objasniti, samo da vam dam primjer konteksta. Ovakva psovka može biti iskorištena da se naglasi kompliment. Jednog je dana susjeda (u 50-im godinama) došla u našu kuću dok je Mara jela. Vidjela je Maru i rekla joj: ‘Ti si najljepša cura na svijetu, j**** ti m****’. U Hrvatskoj je to ogroman kompliment! A sad zašto je ‘ne’ uvredljivije od spominjanja seksualnih odnosa s nečijim roditeljem. Stvar je u prijateljstvu. Što?? Znam, zvuči ludo. Hrvatska je zemlja u kojoj su odnosi jako bliski. Dok u Americi prijatelje stječemo vrlo površno.
Primjer:
Osoba A: Bok, kako se zoveš?
Osoba B: Dave.
Osoba A: Bok Dave, ja sam John.
Dave: Drago mi je, John.
John: Voliš li raditi nešto?
Dave: Nešto? Naravno da da!
I oni su sada prijatelji. U Hrvatskoj se prijateljstvo ne shvaća olako. Prijateljstvo se zarađuje i poštuje. Nakon što su John i Dave postali prijatelji, ako John zamoli Davea za uslugu, Dave može odbiti i reći ‘ne’. U Hrvatskoj tog nema. Kada ste nečiji prijatelj znači da ste za njega tamo kada god i gdje god trebate, a ako ne možete, morate iznaći vrlo dobar razlog koji zvuči kao da niste mogli biti tamo za prijatelja zbog iznimnih okolnosti (zato nemam prijatelja u Hrvatskoj)”
Hrvati časte
“Prvi put kad sam pozvan na večeru s Hrvatom išli smo u lokalni restoran usred Oklahome. Čovjek je počeo naručivati gotovo svako predjelo s menija. Ja sam se ljutio, misleći: ‘Ovaj kreten naručuje svu hranu koju ne želim i sad ću morati platiti pola računa za Queso con carne i pileća krilca s roštilja. Na moje zaprepaštenje, moj prijatelj je platio cijeli račun! Da, tako je to u Americi. Čak i kad vam netko kaže da naručite što god želite još uvijek mislite da ćete platiti sami, osim ako vam baš kažu: JA ĆU TO PLATITI, što je predirektno. U Hrvatskoj s druge strane, podrazumijeva se da plati onaj tko naručuje. Ova darežljivost je još veća kad vas pozovu kod nekog u kuću. Moji hrvatski prijatelji pričali su horor priče (normalne u Americi) o večerama na koje odlaziš u SAD-u i moraš donijeti vlastitu hranu i alkohol. Ovo se, čini se, proteže i do Australije, gdje je prijatelj bio zaprepašten da je svaka obitelj na roštilj donijela vlastitu hranu i nitko je nije dijelio. U Hrvatskoj je vrlo važno biti domaćin. Količina i kvaliteta hrane koju domaćin daje je uvijek impresivna. Pravilo je da morate pružiti gostu sve što bi mogao poželjeti u bilo kom trenutku. Kad imamo goste uvijek kupimo previše piva, previše umaka, previše vina, previše keksa… Iz moje perspektive. Iz perspektive moje žene, uvijek kupimo jedva dovoljno”
Propuh
“Propuh je nezamjenjiv dio života u Hrvatskoj i na većini Balkana. Vjetrić koji puše s jednog kraja stana na drugi ili hladan vjetar koji puše na oblačan dan može rezultirati svakakvim tegobama. Propuh je odgovoran za sve, od bolnih mišića, glavobolje, prehlade, do infekcija i, čak, upala mozga. Kako bi prevenirali takve probleme, nužno je:
1. Osušiti kosu nakon tuširanja. Nikad ne idite van ili spavati s mokrom kosom.
2. Nikad ne izlažite stražnju stranu svog ili djetetovog vrata vjetru tijekom jeseni, zime ili proljeća. On uvijek mora biti pokriven kapuljačom ili šalom.
3. Nikad ne hodajte bosi. Uvijek nosite čarape i papuče (čak i ljeti na obali).
4. Izbjegavajte imati otvorena dva ili više prozora u istoj sobi, posebno ako su na različitim zidovima. Strujanje zraka između njih je jedna od vrsta propuha”.
Ulice bez imena
“Hrvatska može biti zbunjujuće mjesto. Posebno ako se vozite u automobilu s punicom tražeći ulicu koja možda postoji, možda ne. Ona mi govori kako se ulica zvala, a ja je pitam kako se sad zove. Ona ne zna, zna samo kako se zvala. Naravno, svi je tako i dalje zovu. Nevažno, jer ulica može ili ne mora imati natpis, a čak i ako ga ima bit će veličine poštanske marke, na rubu zgrade kraj koje brzo vozite. Pokušajte pročitati ime Smičiklasova kroz prozor automobila, ispod svjetla uličnih lampi, preko gradskih sjena. Dobrodošli u Hrvatsku: gdje ulice nemaju imena”, piše Cody na Zablogrebu.
