Nestao joj pas pa je zvali iz skloništa da je preminuo i da plati liječenje: Obdukcija otkrila da je ubijen!
Strašne priče vezane uz sklonište za životinje Pokupsko Cerje, u vlasništvu Pregraga Barabe iz Paljuva – stižu svakodnevno. Sljedeća je toliko nevjerojatna da nalikuje na scenarij kakvog filma
Nova priča – novi horor. Pas Rex je nestao jedne večeri iz dvorišta obiteljske vikendice. Ujutro ih je nazvao vlasnik skloništa Pokupsko Cerje. Priču donosi RTL Televizija.
– On nam je rekao da je psa liječio cijelu noć međutim da pas nije preživio i da će nas njegovo liječenje jako skupo koštati. Rekao je da ga je navodno udario auto i da je o tome obaviještena policijska postaja Velika Gorica koja je izašla na uviđaj, kaže vlasnica psa Vana.
U policiji su im, kaže, rekli da na nikakvom uviđaju nisu bili. A kad su Barabu tražili tijelo psa, rekao im je da ga ne mogu dobiti jer su ga se već riješili.
Moji roditelji su sjeli u auto i objasnili ljudima o čemu se radi pa su im ustupili da među tim leševima nađu našeg psa”, kaže Vana.
Odveli su ga na obdukciju na Hrvatski veterinarski institut u Zagrebu.
– Pregledom je ustvrđeno da pas nije ničim liječen, znači nikakvim lijekovima nije tretiran, a da je kralježnica slomljena na par mjesta. Ali uz smrskanu glavu vidjela se i prostrjelna rana koja je prošla kroz uho, priča Vana.
Kad su mu rekli što su ustanovili, Baraba je, kaže, odustao od naplaćivanja troškovi. Loše iskustvo s tim skloništem imala je, dodaje, i njezina prijateljica.
– Njoj su ušli u dvorište i doslovce s lanca skinuli psa i odveli ga. Susjeda je to sve vidjela, a oni su drugi dan dobili dojavu iz Pokupskog Cerja da je pas kod njih te da je nađen nasred ulice bez vlansika. Međutim, kad smo otišli tamo i rekli da ga je susjeda vidjela, onda su samo psa dali bez ikakvih problema, kaže Vana.
Svog Rexa još nije prežalila. A od straha koji joj ulijeva vlasnik skloništa, krije identitet.
Napitanje zašto ga nisu prijavili, Vana kaže da im je u tom trenu to bip prevelik šok.
– Taj pas je bio s nama više od deset godina. Međutim sada kada se odmotava ovo sve, stvarno nam je žao što nismo to učinili. Možda bi spasili i tuđe pse, dodaje Vana.
A napokon smo doznali i podatak koliko je pasa moglo biti spašeno, samo da ovo sklonište nije, kako tvrde svjedoci, provodilo samovolju i tjeralo inat.
– Za cijelu prošlu godinu imamo otprilike sto pasa, a nešto manje od 500 pasa je upisnao u upisniku kao da ih više nema. Ove godine je zbrinuto oko 250 pasa, a po bazi se može vidjeti da ih 60-ak više nije među živima, kaže pomoćnica ministra poljoprivrede Mirjana Mataušić Pišl.
Ministarstvo nema podatak na koji su način ti psi umrli. A što se dogodilo s preživjelima, otkrit će nam nakon istrage koju vode nad skloništem. Čista matematika dovodi nas do prosjeka od 40-ak pasa na mjesec koliko ih boravi u ovom skloništu. Istom tom matematikom svaki mjesec iz njega mrtvo iziđe njih desetak. Većina je, čini se iz priče, imala i potencijalne udomitelje. Sad više nemaju ništa.
