Temperature koje vladaju širom zemlje, u središtima gradova su za nekoliko stupnjeva veće od službenih podataka, jer gradovi proizvode učinak ‘toplinskih otoka’, kažu stručnjaci.
Toplinski otoci nastaju zbog upijanja sunčeve energije u zgradama i asfaltiranim površinama te zbog dodatne topline proizvedene industrijom, prometom, grijanjem i hlađenjem. Također, u gradu nedostaju vegetacija i vodene površine koje bi uravnoteživale temperaturu zraka.
Gotovo svaki grad prati pojava toplinskih otoka, ali u kojoj mjeri će se razviti ekstremne vrućine, ovisi o više činitelja npr. klimatskim uvjetima, prevladavajućim vjetrovima, vrsti terena, tipu gradnje, veličini grada, itd, kaže Maja Žuvela-Aloise, ekologinja u Središnjem institutu za meteorologiju i geodinamiku u Beču.
Što je grad veći, toplinski otok je prošireniji. Isto tako, ako je grad vrlo kompaktan i bez vegetacije, toplinski otok je izraženiji. Veliki gradovi, na primjer Pariz, London ili Tokio, imaju i po nekoliko stupnjeva više temperature od okolice, s tendencijom porasta zbog širenja gradova, dodaje ona.
Serija toplinskih valova iz 2003. prouzrokovala je u 12 zemalja Zapadne Europe smrt 80 tisuća ljudi, jer ekstremne temperature i toplinski valovi stvaraju opterećenje za ljudski organizam, a povezani su s onečišćenjem zraka kroz stvaranje povišenog prizemnog ozona te su posebno opasni za ljude osjetljivog zdravlja, starije osobe i djecu.
Međutim, problem toplinskih otoka ne tiče se samo smrtnih slučajeva, nego i nepotrebnog opterećenja ljudi koje rezultira niskom radnom produktivnošću i većim gospodarskim posljedicama, ističe Maja Žuvela-Aloise.
Prilagodbe gradova
Gradovi koji su uočili opasnosti od toplinskih otoka imaju na raspolaganju kratkoročne i dugoročne mjere adaptacije kako bi ublažili njihove nepovoljne posljedice, kaže Maja Žuvela-Aloise.
Kratkoročne mjere se poduzimaju kad se pojavi ekstremni toplinski val i tada je potrebno izdati adekvatna upozorenja javnosti i odgovornim službama koje mogu organizirati pomoć, npr. medicinskom osoblju. Isto tako moguće je preusmjeravati ljudske aktivnosti u večernje i jutarnje sate, poticati adekvatnu prehranu, izolaciju stanova ili npr. osigurati slobodnu opskrbu vodom na mjestima u gradu, kaže ona.
Dugoročna rješenja treba pak tražiti u pametnom planiranju gradova, kojima bi se izbjegle ili smanjile opasnosti od ekstremnih utjecaja. Riječ je o planskom podizanju zelenih i vodenih površina, izgradnja takozvane zelene i plave infrastrukture pod kojom se podrazumijevaju ne samo novi parkovi, već i zeleni krovovi, fasade, iskorištavanje naplavnih površina za opskrbu vodom i navodnjavanje, kaže Maja Žuvela-Aloise.
Sve više gradova razvija strategije koje uključuju problematiku klimatskih promjena. Trenutno su strategije vezane za klimatske promjene usmjerene na energetski sektor i mobilitet, što znači smanjivanje potrošnje energije i stakleničkih plinova. Isto tako vidljivi su pomaci u investicijama za renoviranje, odnosno ‘retrofitting’ gdje se starogradnja adaptira za moderne potrebe i uvjete. Puno pitanja vezanih za utjecaj klimatskih promjena na lokalnoj razini, pogotovo planiranje zelenih površina u prostorima koji su prenapučeni, još uvijek je otvoreno. Primjeri inovativnih rješenja sa zelenim fasadama i krovovima mogu se pronaći na pojedinim lokacijama, međutim još uvijek nisu prihvaćeni kao standardna rješenja na globalnoj skali, ističe Maja Žuvela-Aloise.
Adaptacija gradova na klimatske promjene je u začetku i vjerojatno će trajati dugi niz godina. U Beču se npr. radi na osmišljavanju ‘Zelene mreže’, odnosno u planu je izgradnja povezanih zelenih površina i koridora kako bi se omogućilo kretanje pješaka i biciklista za vrijeme najvećih vrućina.
Broj stanovnika koji koriste automobile u Beču između 1993. i 2012. smanjio s 40 posto na 27 posto. Desetina stanovnika više koristi javni prijevoz, dok tri posto više stanovnika koriste bicikle, što je pozitivan pomak, zaključuje Maja Žuvela-Aloise.
U Hrvatskoj se još ne bave toplinskim otocima
Hrvatski gradovi u tom pogledu nisu još napravili bitan pomak. Hina je uputila upit upravama četiri velika grada – Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu – te dobila odgovore da oni nemaju empirijskih istraživanja o toplinskim otocima u svojim urbanim središtima, kao ni o odnosu smrtnosti građana i visokih temperatura.
Također, odgovorili su da nemaju kratkoročne ni dugoročne planove za ublažavanje negativnih utjecaja toplinskih valova.
Gradovi se pravdaju nepostojanjem zakonske regulative – Strategije prilagodbe klimatskim promjenama i pripadajućih podzakonskih akata.
Grad Rijeka prepoznao je navedeni problem, te je Generalni urbanističkim planom predvidio podizanje parka Delta u središtu grada, čime će se smanjiti efekt toplinskog otoka u centru i u isto vrijeme pružiti građanima utočište za vrijeme ljetnih žega, kaže se u odgovoru iz Rijeke.
Također, na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci pokrenut je istraživački projekt o materijalima koji se koriste u cestogradnji s kako bi se prošli onih koji u najmanje promoviraju efekte toplinskih otoka, rečeno je.
Iz Grada Zagreba još je odgovoreno da njihov Gradski ured za energetiku zaštitu okoliša i održivi razvoj ima Plan prilagodbe klimatskim promjenama u kome su navedene i mjere za ublažavanja efekta urbanog toplinskog otoka. No prema stručnim krugovima, to je tek skica za pripreme budućih odluka.
Ublažavanju problema urbanih toplinskih otoka treba, naše je mišljenje, pristupiti što prije, kaže voditeljica Službe za klimatološka istraživanja i primijenjenu klimatologiju Državnog hidrometeorološkog zavoda Ksenija Zaninović.
Fiziološki osjećaj okoline počiva temperaturi i vlažnost zraka, strujanju zraka, zračenjima predmeta, primjesama u zraku, itd, i oni se kod pojave toplinskih otoka spajaju i izazivaju pritiske na ljudsko zdravlje. Temperatura se mjeri hladu meteorološke kućice i kada termometar u njoj pokaže 35 stupnjeva, na ulici temperatura može narasti i na 40 stupnjeva, što uz druge negativne učinke može imati znatan utjecaj na zdravlje ljudi, zaključuje biometeorologinja Ksenija Zaninović.
