Ovisnost se trenutačno definira kao kamijska adiktivnost u potpunosti izazvana načinom na koji naše tijelo reagira na određene substance.
Ali Johann Hari, autor knjige Lovljenje vriska: prvi i zadnji dani rata protiv droga tvrdi da naš sam život može biti ono što nas vodi prema ovisnosti.
Sjeća se reklame protiv droga iz ’80-tih koja prikazuje eksperiment u kojem je štakor stavljen u kavez s dvije boce vode, u jednoj je bila čista voda a u drugoj pomješana s heroinom ili kokainom. Štakor je postao ovisan i pio je iz boce s drogom dok nije umro.
Profesor psihologije iz Vancouvera Bruce Alexander nije mislio da je štakor pio drogiranu vodu samo zato jer je to htio, već zato što je bio u kavezu i nije imao ništa drugo za raditi.
Profesor Alexander ponovio je eksperiment, ali u drugačijoj okolini nazvanoj Štakorski park. Radilo se o kavezu punom igračaka, tunela, hrane i puno drugih štakora koji su se mogli zajedno igrati. Štakorima su ponuđene dvije vrste vode, baš kao i u prethodnom eksperimentu.
Štakori su probali drogiranu vodu, ali ni jedan nije postao ovisan ili umro.
Njihov sretan okoliš, zaključio je prof. Alexander, rezultirao je time da su štakori ignorirali drogiranu vodu nakon što bi je samo malo probali.
Hari je u početku mislio da se radi o jedinstvenoj karakteristici štakora. A onda se sjetio da se potpuno ista stvar dogodila i vijetnamskim veteranima. Čak 20% Amerikanaca postalo je ovisno o heroinu i drugim teškim drogama tijekom rata, ali 95% njih je jednostavno prestalo kad su se vratili doma, bez da su išli u klinike za rehabilitaciju ili nešto slično.
Jednom nakon što su prešli iz zastrašujućeg okruženja u prijateljski, više nije bilo potrebe za drogama.
Vrsta ‘kaveza’ u kojem se nalazimo određuje hoćemo li postati ovisnici.
Portugal je to potvrdio prije 15 godina, kada je jedan posto stanovništva bilo ovisno o heroinu.
Umjesto masovnog hapšenja i zatvaranja, Portugal je dekriminalizirao sve droge i organizirao smještaj, poslove i klinike za ovisnike, gdje su došli u dodir s drugima poput njih i s vremenom se vratili u društvo s novim razlogom za život.
Rezultat je bio 50% manje intravenoznih korisnika. Hari želi potaknuti cijeli svijet da napravi isto i pruži ovisnicima podršku i mogućnost za ispunjenje.
