Nakon što je pri povratku s pastoralnog pohoda u Sarajevu papa Franjo, odgovarajući na novinarska pitanja, najavio da će komisija Svete Stolice uskoro priopćiti odluku o Međugorju kao službenom marijanskom svetištu, veliki dio vjernika razumio je tu najavu kao gotovu stvar, no po mišljenju dobrih poznavatelja prilika u Vatikanu, na priznanje Međugorja trebat će još pričekati.
U religijskom, sociološkom i ekonomskom smislu pozitivna odluka Vatikana, slažu se sociolozi religije i teolozi, donijela bi isključivo veliki materijalni prosperitet međugorskog kraja i zadovoljstvo onima koje je zabrinjavalo službeno negiranje ukazanja. No želje su jedno, a realnost sasvim nešto drugo, smatraju upućeni u fenomen jednog od najposjećenijih hodočasničkih središta u Europi.
Ivica Maštruko, sociolog religije i prvi hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici mišljenja je kako do skorašnjeg priznanja još neće doći.
‘Ako pak do toga i dođe, ništa spektakularno neće se dogoditi, osim što bi se dodatno povećao broj vjernika koji će pohoditi Međugorje koje bi otada bilo i službeno priznato. U tom slučaju Katolička crkva bi i službeno organizirala hodočašća što dosad nije bila praksa, jer budući da prema crkvenim kanonima Međugorje nije službeno priznato, svećenici izbjegavaju organizirati službena hodočašća svojih pastvi.
Naime Vatikan prihvaća Međugorje kao mjesto molitve, međutim hodočašća u organizaciji biskupija ili katoličkih udruženja nisu dozvoljena, već samo privatno organizirana hodočašća, pod uvjetom da ih se ne smatra autentifikacijom događaja’ objašnjava Maštruko dodajući kako bi se službenim priznanjem u Međugorje slijevalo više vjernika, a samim time i veće količine novca.
‘Ako do priznanja i ne dođe, stanovnici Međugorja i okolice, osobito oni koji su od navodnog ukazanja napravili biznis ne bi se trebali zabrinjavati jer će vjernici i hodočasnici i nadalje dolaziti, tako da se vatikanskim nepriznanjem Međugorja blagajne neće isprazniti’, mišljenja je Maštruko.
Umirovljeni diplomat također smatra kako, ako Katolička crkva ostane pri svojem sadašnjem stajalištu kako u Međugorju nema čuda, pa ni Gospina ukazanja, neće biti na meti napada dijela vjernika budući da time zadržava svoj postojeći stav kojim priznaje da se na tom mjestu okupljaju mnogi vjernici, pa to ne treba razbiti, ni izazivati raskol između pobornika i protivnika čuda. ‘Vatikan svakako neće žuriti s objavom (ne)priznanja Međugorja, ponajviše zbog publiciteta koji prati priču o ukazanjima te potencijalnog kaosa koji bi mogao proizići iz objave informacije o nepriznavanju svetišta, zaključuje Maštruko.
Slična je mišljenja i teologinja Anna-Maria Gruenfelder koja također smatra kako do priznanja Međugorja za vrijeme pontifikata pape Franje neće doći.
‘Vatikansko priznanje hercegovačkog svetišta donijelo bi ponajprije dodatan ekonomski uzlet kraju koji je prosperirao na temelju navodnog ukazanja Gospe i postao komercijalni raj. No valja znati kako Vatikan na fenomen Međugorja gleda s oprezom i pritom se ne protivi da ljudi dolaze na hodočašće u Međugorje i ondje štuju Majku Božju, u skladu s naukom i vjerom Crkve, a što se tiče pojave ukazanja, Crkva zauzima stav kako ih ne može potvrditi, već to ostavlja za kasnije.
Za Crkvu, naime, nema žurbe i ona se prilično susteže kada treba reći ne, stav je teologinje. Ako pak ne dođe do priznanja, što je izvjesniji scenarij, Međugorje to neće ni osjetiti, ‘jer će vjernici i nadalje pohoditi mjesto navodnog ukazanja i to im nitko ne može zabraniti’, zaključuje Gruenfelder.
