Toplo proljetno vrijeme inspiriralo vas je da prestanete gimnasticirati u zatvorenom i počnete trčati po parkovima i nasipima. Prije nego što prijeđete s trake za trčanje na asfalt ili neravne puteljke, evo nekoliko savjeta koji bi mogli spriječiti moguće ozljede.
Previše ili prerano
Trčanje po neravnom ili skliskom terenu uz moguć vjetar te uzbrdo i nizbrdo nije ni slično trčanju po traci uz seriju na televiziji. Veći napor znači veću mogućnost mišićnih bolova.
Radije počnite s kraćim udaljenostima na relativno ravnim puteljcima, a zatim postepeno prijeđite na duže i neravnije staze s usponima. U slučaju da osjetite bol u području cjepanica, usporite i malo se šećite umjesto da trčite.
Ako nastavite trčati bez obzira na bol, samo ćete pogoršati stanje.
Tempo na koji ste navikli
Kad trčite kod kuće, držite određeni tempo, no kako vani sami određujete koliko ćete brzo trčati, možda ćete očekivati više od sebe. Nemojte bez razloga pokušavati postići isti tempo kao kod kuće.
Ako pokušate trčati istom brzinom kao kod kuće, može vam se dogoditi da padnete ili nešto istegnete. Morate biti svjesni razlika između neravnog puteljka, kao i svih ostalih otežavajućih okolnosti koje ne doživljavate na traci za trčanje.
Odredite si ritam koji vam je ugodan i siguran te ga u narednim tjednima postepeno pojačavajte.
Trčanje po asfaltu
Iako je lako trčati po njemu, asfalt može biti problem za mišiće i zglobove. Morate razumjeti da prelazite s mekane trake za trčanje na čvrstu podlogu koja će stvoriti popriličan šok vašim mišićima i zglobovima. Štoviše, moglo bi vam se dogoditi da ne možete pretrčati više od 800 metara zbog boli.
Pametnije vam je prijeći s trake za trčanje na travnate površine ili šumske puteljke.
Kriva obuća
Uobičajene tenisice za trčanje dobre su za ravne i predvidljive staze, no jednom kad izađete na šoder, neravne šumske puteljke ili sklizak teren, trebat će vam tenisice koje to mogu izdržati – nešto što vašoj nozi pruža potporu i istovremeno čvrsto hvata tlo.
Nemojte se izgubiti
Nije teško trčati po puteljku koji kao da se prostire unedogled, no ako ne znate kamo idete, nećete se ni znati vratiti, pogotovo kad su u pitanju šumski puteljci. Jednom kad se izgubite, i to shvatite, pojačat će vam se lučenje adrenalina, zbog čega ćete brže trčati i prije se početi umarati. Trčanje većom brzinom od one na koju ste navikli povećat će mogućnost pada i povrede.
Ukratko, nemojte nikad trčati bez napunjenog mobitela ili trčite u društvu.
