Rodna teorija se danas i u Hrvatskoj pokušava predstaviti kao najsuvremenija i jedina ispravna teorija o ljudskoj spolnosti. No, da li je to tako? Doc. dr. sc. Ivan Poljaković, filolog, sa Sveučilišta u Zadru i prof. dr. sc. Goran Dodig, psihijatar, s Klinike za psihijatriju KBC Split, objavili su u uglednom međunarodno recenziranom znanstvenom časopisu Crkva u svijetu rad koji u potpunosti pobija rodnu teoriju, te detaljnom analizom ključnih premisa na 24 stranice, potkrepljujući tvrdnje s rezultatima od preko 90 visoko rangiranih znanstvenih radova, dokazuju da rodna teorija spada u sferu pseudoznanosti.
Sve je počelo s Alfredom Kinseyem koji je još davne 1948. god. zaludio Ameriku sa svojim ‘znanstvenim’ djelom, za koje se kasnije ispostavilo da ima više zajedničkog s kriminalom nego znanošću. Dok je za Alfreda Kinseya u posljednjih nekoliko godina saznala i šira javnost u Hrvatskoj, prije svega zahvaljujući Karolini Vidović Krišto i Judith Reisman, za drugog vrlo značajnog znanstvenog prevaranta Johna Moneya još se vrlo malo zna. Naime, John Money je vrlo važan u ovoj priči zbog toga što je on 1970-ih godina lažirao jedan znanstveni rad u kojem je tvrdio da je sasvim uspješno prenamijenio rodni identitet, tj. da je od zdravog muškog novorođenčeta stvorio zdravu i normalnu curicu. Ovaj rad je bio izvikan na sva zvona, a rodnim teoretičarima je baš tako nešto falilo, kako bi svoje teoretiziranje, za koje nisu imali nikakvog znanstvenog pokrića, mogli proglasiti znanstvenim. Naravno, kad je John Money razotkriven, rodni teoretičari su već mnogima isprali mozak sa svojom pričom o rodnom identitetu.
Zanimljivo da rodnu teoriju nisu izmislili ljudi s izobrazbom iz medicinskih ili bioloških disciplina, kao što bi bilo za očekivati, jer očito je i neukom čovjeku da spolnost određuju biološki faktori, već su je izmislili filozofi i filolozi, profesori engleskog jezika. To bi vam otprilike bilo kao kad bi vam mehanički inženjer držao lekcije iz jezikoslovlja ili filozofije. Najbolju kritiku rodnih teoretičara je dala jedna feministica (starog kova), Camille Paglia. Za nju je feminizam postao univerzalna ladica u koju nesigurne i čangrizave žene mogu odlagati svoje ustajale neuroze. Ženske studije, objašnjava Paglia, tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća uspostavljene su bez ikakva utemeljenja u znanosti. Razmahane rodne generalizacije donosili su društvenjaci, bez ikakvih znanja o endokrinologiji, genetici, antropologiji ili društvenoj psihologiji. Poststrukturalistički zazor prema znanosti samo je pogoršao stvari, izbacivši u prvi plan blasfemične igre riječima i teoretiziranje Foucaultovim jezikom dvosmislenosti, umjesto pravog istraživanja.
Nažalost mnogi znanstvenici danas, kao i u vrijeme komunizma, trude se ponašati na politički, a ne znanstveno korektan način. Ako bi usporedili ‘znanstvene’ teorije kao temelj novih ideologija kojima se pokušalo ovladati masama u proteklih stotinjak godina, mogli bi reći da je nacistička teorija o nadčovjeku bila arogantna, komunistička teorija utopijska, a ova rodna teorija naivna. Doista treba imati dobru dozu naivnosti da bi tako očite biološke znakove kod sazrijevanja ljudske spolnosti mogli jednostavno ignorirati, i povjerovati u teoriju o spolnosti koja u potpunosti isključuje biološki faktor.
Međutim, ono što je zajedničko svim ovim teorijama jest pokušaj rušenja judejsko-kršćanskog poimanja čovjeka, što je u konačnici uvijek završavalo diskriminacijom i progonom Židova i kršćana. Zato rodna teorija nije samo naivna, već i opasna. Znanstveni članak Poljakovića i Dodiga otkriva mnoge detalje, do sada strogo čuvane od javnosti, kako bi vas vladari Novog poretka najsuvremenijim oružjem, putem masovnog pranja mozga, što lakše podjarmili. Članak Neznanstvenost rodne teorije možete u cijelosti pročitati ovdje.