U petak je, napustivši sjednicu Gradskog vijeća, gradonačelnik Kalmeta s odabranim timom stručnjaka, pretpostavljamo onih koji su radili na prezentaciji Zadra kao prijestolnice kulture 2020. godine, uputio se za Zagreb gdje je u Mimari predstavio program Zadra kao i njegovu kandidaturu za ovu prestižnu titulu.
Odmah moramo napomenuti kako se u Hrvatskoj za titulu prijestolnice kulture 2020. godine bore još i Dubrovnik, Đakovo, Osijek, Pula, Rijeka, Split, Varaždin i Zagreb.
I oni su istog dana predstavili komisiji svoje projekte i rješenja, no ono što razlikuje Zadar od svih tih gradova – vizualna rješenja, kao i plan i strategija javno su dostupni, no grad Zadar i dalje isto čuva kao zmija noge.
Nositelje titule prijestolnice kulture odabire povjerenstvo sastavljeno od dvanaestero “nezavisnih stručnjaka”, među kojima čak njih deset biraju institucije EU, a samo dvoje lokalna ministarstva kulture. Zanimljivo je spomenuti da je odnos u financiranju pripreme aplikacije za kandidaturu i organizacije samog programa u slučaju odabira upravo obrnuto proporcionalan sastavu stručnog povjerenstva. U principu, čak 80% sveukupnih troškova cijele priče otpada na leđa države, resornih ministarstava i institucija samih gradova-kandidata, odnosno podrazumijeva ulaganje novca poreznih obveznika u strukturno iznimno zahtjevan projekt s relativno neizvjesnim ishodom. S druge strane, 15% sredstava trebala bi pokriti razna privatna sponzorstva, a tek bi se 5%moralo namaknuti iz novčanih rezervi EU fondova.
Pragmatično gledano, kandidatura za naslov EPK sama po sebi znači velik trošak i za gradove-kandidate popriličan rizik, bez obzira na to što procedura prijavljivanja može prisiliti gradska tijela da ubrzaju neke temeljne infrastrukturne procese koji su odavno trebali biti dovršeni. Nepostojanje jasne strategije kulturnog razvoja grada u kontekstu projekta kakav je ovaj, može vrlo lako završiti fijaskom s dugoročnim posljedicama. To se, primjerice, 2012. godine dogodilo slovenskom gradu Mariboru koji je uložio čak 20 milijuna eura, no nije polučilo željene rezultate, već je kulminiralo građanskim prosvjedima zbog iznosa uloženih sredstava.
Iako ovaj crni scenarij nije nužno zacrtan za naš grad, činjenica je da su zapravo svi naši gradovi periferalni, te samim time moraju postupati odgovorno i oprezno, posebice s visinom uloženih sredstava. Godine 2020. Europska prijestolnica kulture bit će po jedan irski i jedan hrvatski grad. Među potonjima svoju su kandidaturu istaknuli Dubrovnik, Đakovo, Osijek, Pula, Rijeka, Split, Varaždin, Zadar i Zagreb kao posljednji.
Upravo vam u nastavku donosimo galeriju vizualnih radova – prezentacija identiteta pojedinih gradova u našoj zemlji, iz kojih, među ostalim, nedostaje isključivo vizualni identitet Zadra. Pod velikim znakom upitnika, je, dakako, činjenica da li isti nije napravljen, hoće li isti biti napravljen ali jednako tako i činjenica kojem će to domaćem autoru ili grafičkom stručnjaku biti povjereno.