U ova teška vremena kada veliki broj poduzetnika zatvara tvrtke i obrte te jedva, ukoliko uopće uspijevaju, spajaju kraj s krajem, zadarska poduzetnica i umjetnica Mirjana Nadinić Basioli prije četiri godine hrabro se upustila u “avanturu“ privatnog poduzetništva. Na to je bila primorana zbog gubitka posla, bolesti i teške obiteljske situacije, nakon čega joj nije preostalo ništa drugo nego da sama sebi pruži ruku i okrene novu stranicu u životu.
Do sada se okušala u mnogim poslovima, od održavanja elektroinstalacija u Sojari, rada u kinu “Pobjeda”, zatim trgovini zdrave hrane, do uređenja interijera, starog namještaja i izrade dekorativnih predmeta za kućanstvo. Mirjana je nakon svega odlučila svoju veliku ljubav pretvoriti u posao. Najprije je u partnerstvu s prijateljicom imala darovni dućan pored Pizzerie Canzona, a onda se sama upustila u poduzetničke vode.
Iako ništa nije obećavalo, otvaranje obrta za proizvodnju i trgovinu “U Varoši”, pokazalo se pametnim odabirom s terapijskim učinkom. Mirjana je ovim potezom konkretizirala svoje životne snove i konačno se pronašla u nečemu što zaista voli i čime usrećuje druge realizirajući njihove snove i zamisli u stvarnost. Ona je žena, borac, pa možda i heroina, koja usprkos svim tegobama s kojima se tijekom života susretala nije odustala ni od svojih snova, niti vjere u ljubav, ali niti u pravednost i ravnotežu prirodnih zakona.
– Naravno, nije bilo niti malo lako u početku. Tek s vremenom su ljudi počeli imati povjerenje u moj rad te su mi svojim zadovoljstvom i preporukom zapravo upravo oni postali najbolja reklama. Sretna sam što mi posao kojeg volim može pomoći zaraditi za osnovne potrebe, nema tu neke velike zarade, ali ovo mi je hrana za dušu. Upravo stoga je teško nekada procijeniti koliko nešto što napravim zapravo vrijedi. Volim citirati izreku koja je zapravo moja životna vodilja, a govori kako “neimaština najbolje otkriva talente u ljudima”. Svi imamo neke posebne talente, a naša dužnost je da ih koristimo. Vjerujem kako se samo upornim radom i strpljenjem možemo izvući iz teških privatnih i poslovnih situacija, govori Mirjana.
Svjesna je, kako kaže, da usprkos zadovoljnim mušterijama, prihodi od ovog posla i nisu neki, no naglašava kako ne misli posustati, spremna je raditi i raditi ne bi li poplaćala sva dugovanja i poslovala profitabilno.
Tako je od personaliziranih okvira za slike, keramičkih proizvoda, unikatnih škrinjica, kutijica proširila svoju ponudu te danas renovira stare komade namještaja dajući im novi štih, izrađuje nove komade namještaja u starinskom stilu, daje savjete i pomaže u uređenju interijera stanova, apartmana, restorana, konoba, itd., a sve u kooperaciji sa svojim suradnicima stolarima, keramičarima, odnosno umjetnicima iz raznih segmenata potrebnih kako bi svoje ili ideje kupca provela u djelo. Popravlja i razbijene predmete, poput starih lampi ili sličnih detalja za koje su ljudi emotivno vezani te ih ne žele baciti. Ujedno apelira na naše sugrađane da ne bacaju stare stvari jer se, kaže, svaka može osvježiti i udahnuti joj se novi život. Upravo sada radi na starinskom ogledalu koje su vlasnici nesvjesni njegove vrijednosti imali namjeru baciti, no eto srećom dospio je kod Mirjane koja mu upravo ovih dana udahnjuje novi život, nakon čega će njenih ruku djelo u kombinaciji s vrijednosti starine oplemeniti prostor svojih vlasnika. Mirjana u svom radu preferira upravo takve, dekorativno – funkcionalne stvari i stoga zapravo na njima troši najviše vremena.
– Od malena sam bila spretna s rukama i zaista, najviše me okupiralo sve što se radilo s rukama, stalno sam našto prepravljala, izrađivala i crtala, povlačila se u svoj dragi svijet mašte ni ne sluteći da će ta moja ljubav za stvaranjem, za rukotvorinama jednom biti moj posao. Mama mi je znala govoriti kako mi je najdraža igračka “štapić i zemlja”. Uvijek sam od ničega stvarala nešto. Radila sam puno uz svog tatu, koji je inovator, te mi i dan danas u svojoj 82. godini još uvijek pomogne pedantno izraditi neke stvari za trgovinu kojima ja onda dam svoj štih. Primjerice, napravi mi vješalice za odjeću ili isplete košarice, koje ja preuredim, napunim s vrećicom lavande nakon čega to turisti prepoznaju kao naš izvorni suvenir. Otac mi je sada zaista velika podrška u ovom poslu, priča Mirjana.
Snalažljiva, uporna i svakako jako darovita Mirjana opremila je trgovinu uglavnom artiklima vlastite, unikatne proizvodnje, pojedinim proizvodima svojih suradnika iz Zadra te tek jednim iz Splita suprostavivši se tako uniformiranoj robi iz velikih robnih centara te sve brojnijih suvenirnica s “made in China” potpisom. Zaljubljenici u unikatne rukotvorine vrlo brzo su prepoznali vrijednost i kvalitetu Mirjanina rada. Sve više je traže vlasnici hostela, apartmana i restorana da im svojim savjetima i proizvodima oplemeni kako radni tako i privatni prostor.
– Ljudi me po preporuci sve više traže da im savjetom pomognem u uređenju njihovih unutarnjih prostora. Kada me pozovu prvo pogledam čime raspolažu u tom prostoru te nastojim da se s minimalnom potrošnjom napravi što više. Kada radim razmišljam o ljudima kojima to radim. Želim im udahnuti pozitivnu energiju u sve te stvari jer živim kako govorim, a ljudi to osjete i cijene. Najljepša mi je nagrada osmjeh na licu svojih mušterija, kada vidim da sam nekom svojom idejom uspjela pogoditi njihove želje. Zbog toga mi je jako bitno popričati sa svojim mušterijama, vidjeti što ih zanima, kako su oni zamislili to što im ja trebam izraditi. No, sve češće mi ljudi daju potpuno slobodne ruke i njihovo zadovoljstvo i sreća učinjenim tako ispuni srce toplinom da ste u tom trenutku svjesni kako radite dobre stvari, priča Mirjana koja, kaže, inspiraciju za svoje radove crpi iz svoje glave, a nadahnjuju je isključivo ljubav i priroda.
Mirjana ističe kako je njezin posao njen život. S obzirom da ima odraslu djecu koja su pošla svojim putem, na poslu se ne štedi te joj radni dan traje od 8.15 pa sve do 22. 30 sati. Pauzu iskoristi tek kako bi nešto pojela i smogla snage za nastavak. Naglašava kako ju je upravo rad izvukao i izvlači iz brojnih teških životnih situacija.
– Ja sam tip osobe koji bi se razbolio da sjedi ispred televizije. Imam sreću što uvijek radim posao koji volim i što želim, a ne što mi drugi odrede. Oduvijek sam bila takva, kao i svi padala, ali se i podizala i nastavljala s onim što volim. Događa se i meni da padnem, kao i mnogima drugima, ali od emocija ne treba bježati. Tuga se isplače i nastavi dalje. Smatram da i iz najtežih životnih situacija iznikne nešto dobro. Bilo bi mi jako bolno ako bi bila prisiljena prestati raditi, ali u tom slučaju bi mi najveća sreća bila reći da sam ipak radila nešto što sam obožavala. Puno ljudi nema tu sreću. Znam da bih doma tri dana plakala zbog toga i žalila se, kao i svi, ali onda bih se digla i vrlo brzo pronašla nešto novo u što bih se dala kako dušom tako i tijelom. Kada imam teške faze i blokade uvijek pogledam fotografije svojih starijih radova koje mi automatski napune dušu pozitivnom energijom koja me tjera dalje. Kada radim, tada i živim jer obaveza je svakog čovjeka da bude sretan. Odgojeni smo da trpimo i cijeli život se na neki način iskupljujemo. Ja se više ne slažem s tim razmišljanjem. Smatram da se samo trebamo osloboditi straha. Kada ga stavimo pod kontrolu i ne damo mu da manipulira s nama spremni smo otvoriti srce, primiti i dati ljubav, raditi ono što volimo, biti sretni i uistinu živjeti punim plućima, zaključila je Mirjana.
Ukoliko želite opremiti, obnoviti ili kombinirati moderno i staro u svom prostoru, možda pronaći kakav unikatan poklon za vjenčanja, krizme, pričesti, krštenja, rođendane ili neku drugu priliku svakako posjetite Mirjanu u Varoškoj 5, gdje ćete sigurno naći nešto s osobnom prigodnom pričom ili porukom.