Dvije godine nakon stupanja Zakona o dadiljama na snagu u Hrvatskoj su se uspjele registrirati samo 23 dadilje koje u vlastitom domu čuvaju djecu. No, od tog broja registriranih obrta za čuvanje djece dva još uvijek ne rade, odnosno nalaze se u postupku registracije.
Zakon o dadiljama stupio je na snagu početkom travnja 2013. godine, a jedan od njegovih ciljeva je legalizacija posla čuvanja djece. Procjenjuje se kako u Hrvatskoj radi oko 10 tisuća dadilja, a s obzirom na podatke o tome koliko je dadilja legaliziralo svoj rad, očito je da se tim poslom, uglavnom žene, i dalje bave u sivoj zoni rada, piše Novi list.
Dobrim dijelom posljedica je zakonskih i podzakonskih odredbi koje očito predstavljaju prepreku za legalizaciju djelatnosti.
‘Teta čuvalica’ koja je odgojila generacije djece teško se može preko noći legalizirati i otvoriti vlastiti obrt u kojem, bez angažmana pomoćne dadilje ili još jedne dadilje, može skrbiti o najviše šestero djece.
Jedna dadilja, dakle, može skrbiti o šestero djece, ako zaposli još jednu dadilju može brinuti o 12 djece. Angažman pomoćne dadilje, broj djece povećava za dvoje, odnosno dadilja i pomoćna dadilja mogu skrbiti o najviše osmero djece.
Jedan od uvjeta obavljanja djelatnosti dadilje je stručna osposobljenost za dadilje, a ona se dokazuje odgovarajućim uvjerenjem ili svjedodžbom koje izdaju škole za obrazovanje odraslih. Naravno, škole koje osposobljavaju dadilje trebaju imati dopusnicu resornog ministra obrazovanja.
Sudeći prema podacima različitih učilišta koja su uvela programe osposobljavanja za dadilje, cijena osposobljavanja kreće se od oko tri tisuće kuna pa sve do preko šest tisuća kuna. Od stručnog osposobljavanja izuzete su jedino osobe koje imaju završen studij predškolskog odgoja.
Trošak stručnog osposobljavanja vjerojatno je prva prepreka koja dadiljama otežava legalizaciju njihova posla. Novi troškovi nastaju otvaranjem obrta, a prostorni uvjeti za otvaranje djelatnosti dadilje određeni su kako zakonom tako i pravilnikom.
Primjerice, površina prostora u kojem se skrbi za djecu treba biti najmanje četiri kvadratna metra površine poda po djetetu. Prostor treba biti funkcionalan tako da u njemu postoji kuhinja, blagovaonica, dnevni boravak, spavaonica, kao i sanitarni čvor i kupaonski prostor.
Pravilnikom su detaljno razrađeni minimalni uvjeti prostora, opremljenost odgovarajućom opremom i ostali uvjeti za obavljanje djelatnosti dadilje u stambenom ili poslovnom prostoru.
Sve u svemu, ako dadilja obrt otvara u vlastitom stambenom prostoru, njeni početni troškovi, kako su izračunali u Hrvatskoj udruzi dadilja, kretat će se do 20 tisuća kuna. Unajmljuje li prostor, a najam poslovnog prostora mora osigurati na najmanje tri godine, trošak ulaska u posao mogao bi se uduplati.
Kako se, unatoč činjenici da je zakon dvije godine na snazi, administracija još nije prilagodila, dadiljama za pokretanje posla treba najmanje pola godine, a u nekim slučajevima i dulje od godinu dana. Poseban su problem cijene usluga čuvanja djece, jer je riječ o ekonomskim cijenama koje su roditeljima previsoke i kreću se od dvije do 2,5 tisuće kuna, piše Novi list.
Stoga dadilje snažno lobiraju u lokalnoj zajednici da se i njihov posao sufinancira, no sve to sporo ide. Zagreb, Opatija i Jastrebarsko samo su neki od gradova koji su još lani donijeli odluke o sufinanciranju obrta za čuvanje djece, a nedavno je to učinio i Kastav, uglavnom prema kriterijima sufinanciranja cijene klasičnog vrtića čime je roditeljima usluga obiteljskog čuvanja djece postala dostupnija. No, sve je to još uvjek nedovoljno što pokazuju i podaci o broju otvorenih obrta za čuvanje djece.