Otkako je interneta i mobitela, čuju se pritužbe i žalopojke kako je moderna tehnologija ubila složenost i ljepotu ljudske komunikacije. Umjesto cijelih rečenica poruke su svedene na kratice i znakiće, koji u razgovor unose samo još više zbrke, a ne govore ništa znakovito o sugovornicima. Izmjenjivanje poruka natrpanih LOL-ovima, smajlićima i srcima smatra se površnim i besmislenim, dovedenim do vrhunca progresijom društvenih mreža gdje se u lajkanje i odlajkavanje unosi manje promišljanja i emotivnog angažmana nego u brisanje prašine.
Digitalnom dobu posebno se zamjera okupiranje terena romantike, za koju se smatra da bi morala biti bastion personalizirane komunikacije, bez koje je nemoguće ostvariti kvalitetnu vezu. Jer tko može uzeti za ozbiljno odnos rasprostrt na uvid desecima, stotinama ili milijunima ljudi, ovisno o stupnju slave vlasnika korisničkog računa?
Po čemu se razlikujemo od prezrenih Kardashiana ako nam se sve prljavo rublje i nedovršena misao “prozračuju” na povjetarcu društvenih mreža? Kakvu emocionalnu i intelektualnu zrelost pokazujemo ako se, poput pop-starleta Taylor Swift, Miley Cyrus, Katy Perry ili Demi Lovato svađamo, mirimo, otrovno podbadamo ili grlimo na Twitteru i Facebooku? Ono što je hrana za tabloide i televizijske preglede sigurno ne bi trebao biti i naš vlastiti pristup intimnim vezama, zar ne?
Istraživanja pokazuju da sve više veza, pa i brakova započinje na internetu.Dušobrižnici i zagovornici komunikacije licem u lice krše ruke i svjetlosnom brzinom okrivljuju digitalno doba za poražavajuće statistike u trajnosti veza i stopi razvoda. Međutim, pogleda li se unatrag 30-40 godina, broj bračnih parova koji više ne žele nastaviti zajednički život počeo je rasti mnogo prije nego su se pojavile stranice za traženje srodnih duša i kratkoročnih seksualnih partnera.
Štoviše, najnovija ispitivanja pokazuju kako će prije netko tko je ljubav našao na internetu ostvariti sretnu vezu nego netko tko je romansu započeo na poslu, u kafiću ili na preporuku prijatelja.
Najveća je zamjerka na račun interneta količina laži i izmišljotina koja prati dobar broj ponuđenih profila. Od toga da se eventualnim zainteresiranima nude formulaični opisi osobnosti poput “voli smijeh”, što se garantirano nalazi u 99,9 posto profila, do bajki o vlastitim uspjesima u karijeri koja je donijela kuću u elitnoj četvrti i najljepše i najbolje ukrašene torte (čija je slika ukradena sa stranice kakvog slastičara profesionalca), internet vrvi nastojanjima da se prikažemo u najpovoljnijem svjetlu. Dobro tu dođe i Photoshop, za eventualno “peglanje” ožiljaka od akni i pjegica, do ozbiljnijih zahvata poput veličine košarice grudnjaka, gustoće kose i dužine nogu.
Kako se to točno razlikuje od prijašnjih nastojanja da nađemo idealnog partnera?Ugovaranje brakova, kako nekad tako i sad, ima vrlo malo veze s intimnom kompatibilnošću mladenke i mladoženje: strateško udruživanje dvoje ljudi pitanje je novca i osnaživanja utjecaja pojedine obitelji, u kojem se budući bračni sudruzi ne pitaju ništa. A možemo se kladiti da se u pregovorima ona opisuje kao krotka i ljepša od zvijezde Danice, a on kao kršan i vješt u svemu čega se dotakne. Nigdje ni spomena iskrivljenim zubima, lošoj frizuri, celulitu, šeprtljavosti.
Nije mnogo drugačija ni nekadašnja praksa upoznavanja preko pisama: par bi se nakratko vidio, a onda udvaranje nastavio izmjenom perom ispisanih i parfemom namirisanih stranica. Papir ne trpi ništa manje od ekrana pa se potenciranje (ili izmišljanje) vlastitih prednosti nerijetko kosilo sa stvarnošću i izazivalo neugodna iznenađenja u prvim danima braka. Ne valja se oslanjati ni na vlastite prijatelje ili rodbinu: mnogi nas od njih vide kroz ružičastim slojem prevučene naočale, vole nas i žele nam najbolje, pa u tome počesto pri opisivanju zagaze u teritorij fikcije.
Valja isto tako samima sebi priznati da vrlo često varamo i lažemo čim izađemo iz kuće: podstavljeni grudnjaci koji košaricu guraju slovo niže u abecedi, visoke potpetice zbog kojih se noge doimaju kao da pripadaju supermodelu, pažljivo nanesena “fasada” koja nema nikakve veze s licem koje vas u ogledalu dočeka pri jutarnjem umivanju.
Sve je to usmjereno na zavođenje željenog partnera koje se u konačnici temelji na neistinama ne toliko drugačijima od fotošopiranog portreta na Facebook profilu.
Zamjerka društvenim mrežama i digitalnim uređajima već je spominjano širenje vlastitog rublja – čistog ili prljavog – po virtualnom štriku. I dok će nekima biti neugodno pratiti događanja u ljubavnom životu prijatelja i poznanika, čudit će se promjenama dnevnih statusa koji više nalikuju seansi kod psihoterapeuta nego “šaranju” po Facebook zidu, velika je vjerojatnost da bi osoba koja “urbi et orbi” javlja da se zaljubila jednako glasno to radila i bez digitalnih pomagala. Svatko – u školi, na faksu, na poslu – znao bi tko je i što je novi dečko.
Cijeli članak možete pročitati na portalu Večernjeg lista.