Zahvaljujući propasti industrijske proizvodnje, Hrvatska će do 2030. godine biti jedna od najčišćih zemalja Europske unije. Prognoza je to austrijskih znanstvenika na osnovi broja i lokacija industrijskih postrojenja u državama, koje su uvrstili u složene matematičke izračune.
Za razliku od većine zemalja, koje su na zemljopisnoj karti EU dobrim dijelom prekrivene crvenim točkama koje označavaju “vrlo visoku razinu” štetnih lebdećih čestica, žutima kojima su označene lokacije s “visokom razinom” onečišćenja zraka tim česticama i zelenim koje znače umjereno zagađenje, Hrvatskoj su stručnjaci predvidjeli “samo” tri zelene točke, piše Jutarnji list.
Faktor neizvjesnosti
One označavaju lokacije s količinom štetnih čestica manjom od 25 mikrograma po kubnom metru zraka. Konkretno, znanstvenici s Međunarodnog instituta za primijenjenu analizu sustava, ublažavanje onečišćenja zraka i emisije stakleničkih plinova u Austriji kao jedine izvore onečišćenja zraka označili su Rafineriju nafte u Rijeci, ali pomalo začuđuje činjenica da su ostale dvije zelene točke “dodijeljene” Sisku – zbog Rafinerije koja za sada ne radi i Željezare, nekadašnjeg stupa razvoja tog dijela Hrvatske, koja je zapošljavala tisuće radnika, a sada ih je samo 144.
To bi se moglo protumačiti na način da znanstvenici smatraju kako će za 15 godina i sisačka Rafinerija i Željezara i dalje proizvoditi, što je dobra vijest za stanovnike toga grada, ali i cijelu državu. Zanimljivo je da Istra, točnije grad Labin nije označen kao budući zagađivač, iako se planira gradnja TE na ugljen Plomin C. No, prilikom istraživanja ukalkulirano je postojeće stanje od ljeta prošle godine, s pretpostavkom da će potrošnja energije, a time i razvitak industrije u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj, znatno rasti.
Obnovljivi izvori
Dr. Stanko Uršić, fizikalni kemičar s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, koji je bio vanjski član saborskog Odbora za okoliš te brojnih državnih povjerenstava za procjenu utjecaja na okoliš, smatra da je vrlo nezahvalno raditi takve projekcije.
– Općenito, takva istraživanja nisu egzaktna, nego neki modeli koji bi mogli biti realni. Međutim, tu je puno faktora neizvjesnosti. Zato je veliko pitanje koliko je to istraživanje pouzdano. Na karti se dvije lokacije koje će, prema toj studiji, za 15 godina biti izvori zagađenja nalaze kod Siska, a njihova rafinerija je uništena, kao i željezara koja gotovo ne proizvodi. Ali oni to imaju na karti kao postrojenja koja postoje i očito su uzeli neko sadašnje stanje i pretpostavili da će se industrija razvijati.
Malo mi je sve to čudno i s obzirom na činjenicu da Europa već sada 40% energije dobiva iz obnovljivih izvora, a do 2035. bi prema planu trebala dobivati 80%. Ne kažem da takva istraživanja nisu potrebna, jer mogu ukazivati na neke probleme i manjkavosti u sustavu, ali ja ih ne bih komentirao. Isključivo vjerujem egzaktnim, sadašnjim podacima – kaže dr. Uršić.
Studiju smo prije tri dana poslali i Ministarstvu zaštite okoliša s molbom da se o njoj očituju, tj. kažu u kolikoj je mjeri smatraju realnom i da komentiraju rezultate, no nikakav odgovor nije stigao.
Usporedbe radi, tri lokacije s umjerenim zagađenjem imat će 2030. još jedino Grčka, a za Sloveniju ih je prognozirano čak osam. Italija, Poljska i Bugarska bit će zemlje s najvećim brojem izvora vrlo visokog i visokog zagađenja.
Pariz u opasnosti
U istraživanju piše da će do 2030. mnogi europski gradovi biti suočeni s razinama onečišćenja daleko iznad granica koje su postavili Svjetska zdravstvena organizacija i EU. Alarmantno zagađenje predviđeno je za istočnu Europu, a u zapadnoj i sjevernoj najonečišćeniji će biti španjolska luka Gijon, Stockholm, Stuttgart, Milano i Torino… Upozoravaju da bi smog u Parizu mogao imati razorne posljedice.
