Sinoć u prepunoj dvorani knjižnice Bogdana Ogrizovića u Zagrebu strujala je visoka napetost emocija potaknuta poezijom fantastične pjesnikinje Volge Švorinić i njezinih suradnika, večer bez dvosmislenih poruka, lažnih zagrljaja, čista ljubav stiha i njegovih poklonika. Odavno nisam doživio takav sklad! A poslije smo u uskom prijateljskom krugu evocirali trenutke upravo doživljene. I još ponešto, riječi su Damira Pilka, samo jednog od brojnih nazočnih na promociji prve zbirke pjesama naše Zadranke s zagrebačkom adresom, Volge Švorinić.
Svojevrsna poetska biografija, zbirka 180 pjesama, jednostavnog naziva “Ja”, podijeljena je u devet poglavlja, od kojih je upravo zadnje pod nazivom “Materina rič” nadahnuto Volginim djetinjstvom, odrastanjem i životom u Zadru. Na neki način, možemo slobodno reći, ovo je i jedna kvalitetna i divna posveta i samom Zadru, jedno sjećanje pretočeno u stihove koji opisuju svima nam dobro znanu tipičnu gradsku svakodnevnicu. Svjetlo dana “Ja” je ugledala prije nekoliko dana da bi odmah potom bila predstavljena u ovoj maloj knjižnici na Cvjetnom trgu, okupivši preko 300 Volginih prijatelja i štovatelja književnosti i poezije.
– Pišem o životu cijeli svoj život, još od gimnazijskih dana. Pisala sam za svoju dušu, za svoj gušt, ali te pjesme nikada nisam imala namjeru objaviti. “Ja” je zapravo svojevrstan intimni razgovor sa samom sobom, stoga sam je i nazvala imenom koji ona jest, ja u pravom smislu riječi, moja sjećanja, moje emocije i razmišljanja. Konkretnije, na razmišljanje o slaganju “mene same” u zbirku pjesama, potaknula me je Božica Jelušić, jedna od vodećih hrvatskih suvremenih književnica, koja je uz Tomislava Marijana Bilosnića napisala recenziju same zbirke, a ujedno bila i promotorica na predstavljanju mojeg “Ja” zatočenog u korice ove male riznice sjećanja, kazala je Volga.
Od svojih 180 pjesama Volga je izabrala jednu koju je posvetila svim Zadranima.
– Moje zadarske i zagrebačke subote, jedna je lijepa pjesma u kojoj sam opjevala svoju mladost u Zadru i nakon toga život u Zagrebu. Vjerujem da će se mnogi moji sugrađani pronaći u njoj, kazala je Volga.
Zbirka pjesama “Ja” svakako će biti uskoro predstavljena i u Zadru, rodnom gradu književnice, o čemu ćemo vas na vrijeme obavijestiti kada se pronađe adekvatni intimni prostor i termin u kojem ćemo našu Volgu opet rado čuti i vidjeti te uživati u njezinom dugogodišnjem radu na ovom svojevrsno zadarsko-zagrebačkom književnom dragulju.
MOJE ZADARSKE I
ZAGREBAČKE SUBOTE
Subotnje večeri
su sada tihe
i meke
kao pahuljaste papuče
na mojim nogama
tih večeri moje misli
odlutaju bez čuvara
pitanja i dozvole
i kojekuda zalaze
sjećam se,
nekad su subote okupljale
draga lica od ranog jutra
kod Lovre
za početak
nakon pjace
vrećice su bile
znak raspoznavanja
u proljeće bi iz njih
virila mlada kapulica
capuccino ili machiato
bilo je tada
prevažno pitanje
za konobara kojeg
se predugo čeka
potom
adio, čut ćemo se
na ručku smo kod starih
moram još svratiti u apoteku
danas radi do jedan
tih smo subota vozili stari mini
crvene boje
a mi smo bili roza
u trapericama iz Trsta
i s rokovnikom snova
prijatelji su svraćali k nama
i ostajali do zore
mi smo kod njih ostajali još duže
uz preferans na ispadanje
i zagrljenim anđelima u istom
velikom krevetu
premalo je bilo subota
za sve nama drage
koji su nas htjeli
poneku smo zagubili bez plana
ili je baš to bilo u planu
sada su subote od jutra
nešto drugo
od rasporeda do večeri
po nekoj drugoj mjeri
meni dragi
i koji mene hoće
svraćaju samo ponekad
vrijeme je ukralo mnoge brojeve
koje sam znala napamet
zato su moje subotnje večeri
sve tiše i mekše
poput pahuljastog
kućnog ogrtača
kojeg skidam na
sofu pored postelje
dok se moje misli spremaju
na noćnu skitnju
i vraćaju zorom
da me probude nedjeljom
