Reformu, koja će se financirati zajmom Svjetske banke, predstavio je pomoćnik ministrice socijalne politike i mladih i nositelj projekta reforme Hrvoje Sadarić.
Nakon godina nesustavnih i nepovezanih socijalnih programa, te privremenih rješenja koja nisu jamčila pravičnu i transparentnu zaštitu najugroženijih hrvatskih građana niti sprečavala zloporabe raznih naknada,Ministarstvo socijalne politike i mladih izrađuje opsežnu reformu koja bi kroz slijedeće tri godine trebala objediniti sustav, a kao prvi korak u tome trebao bi u listopadu profunkcionirati Jedinstveni centar za naknade (JCN) u kojem će biti objedinjene zajamčena minimalna naknada, doplatak za djecu, naknada za nezaposlene, te rodiljska i roditeljska potpora.
Što će se u reformi mijenjati?
Reforma će biti provedena na pet ključnih područja, morat će se promijeniti niz zakona, a preduvjet je donošenje akcijskog plana, što se očekuje u lipnju. Sada je 70 naknada u nadležnosti osam ministarstava, od čega 28 u nadležnosti Ministarstva socijalne politike i mladih, a još 50 socijalnih programa provode jedinice lokalne samouprave.
Umjesto sadašnjih 460 reformom se predviđa 127 provedbenih tijela, uvođenje jedne aplikacije umjesto sadašnjih osam, racionalnije će se preraspodijeliti zaposleni u Ministarstvu i državnoj upravi, bolje će se kontrolirati isplate naknada i onemogućiti njihovo preklapanje. Sve će se raditi elektronski i s digitalnim potpisima, što će skratiti vrijeme, a donijeti uštede državi i građanima.
Planira se da u lipnju 2016. u JCN uđu rodiljne i roditeljske naknade izvan sustava rada, u listopadu 2016. uključit će se naknada za nezaposlene, a u ožujku 2017. doplatak za djecu.
Za četiri naknade koje će se objediniti u JCN-u godišnje se izdvaja 4,1 milijardi kuna, od toga se 54 milijuna kuna potroši na administrativne troškove. Cilj je projekta na svim razinama uštedjeti oko 600 milijuna kuna godišnje.
Gdje će završiti 600 milijuna kuna ušteda?
Procijenjena ušteda neće “nestati” u državnom proračunu. Nakon što se objedini tih 28 naknada ukupne uštede mogu biti daleko veće i usmjerit će se za podizanje osnovica za naknade, prije svega za povećanje zajamčene minimalne naknade, koja bi trebala biti zamjenjena zajamčenim minimalnim standardom od oko 3000 kuna.
Paket se izrađuje usporedno, a u lipnju, kada bi Vlada trebala usvojiti akcijski plan, znat ćemo koje će naknade biti uvrštene u zajamčeni minimalni standard dok će se ostale administrirati u JCN-u.
Na naknade za socijalnu zaštitu koje nisu iz osiguranja država godišnje izdvaja 4 milijarde kuna. Uz to lokalne jedinice na razne naknade godišnje potroše 1,7 milijardi kuna.
Za socijalnu zaštitu se izdvaja čak 10 milijardi kuna, a korisnici tvrde da im naknade ni približno ne pokrivaju minimum potreba. U čemu je problem?
Kad se zbroje sredstva iz proračuna i iz jedinica lokalne samouprave, to iznosi 5,7 milijardi kuna. Tome treba dodati novac kojeg se država za račun socijalne zaštite odriče kroz porezne olakšice, što godišnje iznosi 4,4 milijarde kuna.
To je ukupno godišnje oko 10 milijardi kuna i stvarno se može postaviti pitanje, kao što nas pitaju iz Europske komisije, zar se toliko novca ne može bolje usmjeriti kako bi u Hrvatskoj smanjili rizik od siromaštva. U Ministarstvu upravo analiziramo koliki bi mogao biti zajamčeni minimalni standard, izrađujemo prijedloge i alternative koje ćemo uputiti Vladi.
Hoće li se uvođenjem zajamčenog minimalnog standarda zajamčiti jednaka zaštita svim građanima bez obzira gdje žive?
Jedinice lokalne samouprave godišnje za socijalne naknade izdvoje oko 1,7 milijardi kuna, no od toga čak 1,2 milijarde izdvoji Zagreb, što dovoljno govori o neravnomjernosti zaštite građana. Svugdje bi morali vrijediti isti standardi, a ako lokalna zajednica ima novca morala bi prvo utvrditi prioritete kao što su troškovi stanovanja, a ne da ta sredstva troši za edukativne radionice i sl.
Veliki je upitnik što jedinice lokalne samouprave mogu napraviti jer njih 70 posto nema novaca, pa nam svaka strategija na tome zapne. Zato država treba preuzeti odgovornost, to je svojevrsna centralizacija kojoj se zbog regionalne neujednačenosti vratila čak i socijalno razvijena Švedska. To je i za nas rješenje, država treba propisati standard, a ako lokalna samouprava ima novca može se uključiti i u financiranje zajamčenog minimalnog standarda i ostalih usluga.
Hoće li se ukidati dječji doplatak i porezne olakšice za roditelje koji rade, kao što se spekuliralo u medijima?
Ništa se neće ukidati, već se razmatraju različiti modeli koji bi tebali osigurati bolju učinkovitost i raspodjelu sredstava. Godišnje se za dječji doplatak i kroz porezne olakšice izdvoji 4 milijarde kuna za mjere pronatalitetne politike koje, kao što vidimo, nemaju nekih rezultata. Razmišlja se o jedinstvenoj naknadi za sve osobe koje imaju prijavljenu djecu, što bi se moglo nazvati “dječjom naknadom” ili “dječjom plaćom”. Također se razmatra redefiniranje porezne olakšice, što je u nadležnosti Ministarstva financija.
Sadašnje olakšice pogoduju roditeljima s visokim primanjima, primjerice osoba s plaćom od 15.000 kuna ima olakšicu od 2300 kuna, a ona s plaćom od 4000 nema ni 600 kuna. Pitanje je kome želimo pomoći – visokoškolovanim menadžerima koji imaju dobre plaće i u pravilu manje djece (1,2 djeteta) ili onima s nižim primanjima koji prosječno imaju više od dva djeteta.
S druge strane, osobe u sustavu socijalne zaštite koje zadovoljavaju dohodovni cenzus primaju naknadu od svega 200 do 300 kuna za prva dva djeteta. Ako bi se redefinirale porezne olakšice ostalo bi novca koji bi se mogao usmjeriti na ljude izvan sustava rada, na one koji nemaju nikakvih primanja. Tada bi se dječjim doplatkom pokrile sve osobe s djecom, i one u sustavu rada i one koje ne rade. No, ništa ne prejudiciram, o tome će na kraju Vlada odlučiti.
Kako se misli riješiti problem stanovanja za najsiromašnije?
U planu je projekt socijalnog stanovanja, koje bi bilo po modelu javno-privatnog partnerstva s privatnim sektorom u građevini. Graditelj bi potpisao sporazum u kojem bi 10 posto stambenih jedinica dao na upravljanje državi ili jedinicama lokalne samouprave na određeni broj godina. Na račun toga bi dobio porezne olakšice i druge subvencije, dok bi država upravljala fondom tih stanova tako što bi utvrdila rentu od oko pet eura po četvornom metru ili manje. Tim se modelom ne bi ulazilo u privatno vlasništvo, a država bi osigurala da nitko od njezinih građana ne postane beskućnik.
Hoće li kroz nove centre socijalne skrbi Hrvatska dobiti svoju Maxine Gray, majku sutkinje Amy iz istoimene serije, koja ne sjedi u uredu već je na terenu sa štićenicima?
Reformski zahvat usmjeren je i na jačanje centara socijalne skrbi, nakon čega će djelatnici 70 posto kapaciteta moći trošiti na izravni rad sa strankama. Više neće morati sjediti u uredima, bit će opremljeni tabletima i moći će više vremena provoditi na terenu, baš kao i majka sutkinje Amy. To podrazumjeva i osnivanje komore za sustav socijalne zaštite koja bi izdavala licence na temelju kojih bi socijalni radnici mogli raditi na tržištu EU-a. Time bi ojačao dignitet struke.
Kakvu ulogu u reformi imaju Europska komisija i zajam Svjetske banke?
Sve se radi po preporukama Europske komisije koja nam je rekla – donesite plan konsolidacije i akcijski plan kako bi sve bilo pod kontrolom. Utvrđeno je da se objedinjavanjem naknada i elektronizacijom čitavoga posla štedi od 10 do 15 posto sredstava. Zajam Svjetske banke od 70 milijuna eura, s niskom kamatom i počekom od četiri godine, na rok od 20 godina, također je svojevrsna ulaznica za povlačenje novca iz EU fondova. Europska komisija pokazala je spremnost da nakon uvođenja JCN-a kroz fondove finacira konsolidiranje ostalih naknada.
