Kolinda Grabar Kitarović još je u svojoj predsjedničkoj kampanji najavila ponovno uvođenje vojnoga roka. Kolinda je to isticala kao mjeru koja bi mogla doprinijeti podizanju kvalitete hrvatske obrane i nacionalne sigurnosti zemlje.
Podsjetimo, u drugome krugu predsjedničkih izbora kandidat Josipović smatrao je da se vojni rok ne bi trebalo ponovno uvoditi, već da bi se vojska trebala profesionalizirati. Grabar-Kitarović, s druge strane, zastupala je stav kako je potrebno uvođenje “kratkog vojnog roka”, u kojem bi mladi primali i naknadu sličnu onoj za stručno osposobljavanje.
Josipović odbacivao vraćanje obaveze roka
Josipović je tada isticao kako unatoč činjenici da neke zemalja još uvijek imaju obavezni vojni rok, većina zemalja više nema obavezni vojni rok te se nitko tko ga je napustio nije vratio obveznom vojnom roku.
Usto, isticao je i kako Hrvatska u zakonu ima mogućnost da u slučaju neke ugroze uvede obavezni vojni rok, dodajući da takve ugroze “nema niti će je biti u skoro vrijeme, jer je Hrvatska sigurna i stabilna zemlja”.
Centar za javne politike i ekonomske analize ističe kako kanadski Fraser Institute mjeri ekonomsku slobodu i prema tome postoji li obveza vojnog roka. Prema tome, želja Grabar-Kitarović da vrati obavezni vojni rok ujedno je i sniženje ekonomske slobode.
Centar za javne politike: To bi smanjilo ekonomsku slobodu
Centar ističe kako bi smjer u kojemu se treba razmišljati trebao biti onaj djelomične privatizacije vojske, tako da privatni profesionalci počnu obavljati sigurnosne poslove.
U Svjetskom ekonomskom indeksu slobode, koji objavljuje kanadski institut Fraser, tako se, u Indeksu iz 2013. godine, navodi kako su neki od glavnih razloga zbog kojega je, globalno gledano, u zadnjih tridesetak godina u 101 zemlji ekonomska sloboda porasla i smanjivanje poreza na prihod te smanjivanje korištenja obveze vojnoga roka. Usto se kao važni navode i liberalizacija te trgovinske politike.
Indeks mjeri stupanj podrške ekonomskoj slobodi koji dolazi od strane politika i institucija zemalja. Kao osnovne stavke koje sačinjavaju ekonomsku slobodu navode se osobni odabir, dobrovoljna razmjena, sloboda da se natječe na tržištu te sloboda na privatno vlasništvo.
Najobjektivniji pokazatelj ekonomske slobode
U stvaranju Indeksa koriste se 42 varijable, putem kojih se mjeri razina ekonomske slobode u pet područja: veličina javne uprave, pravni sustav i imovinska prava, sloboda u međunarodnoj trgovini, monetarni sustav te regulacija. Prvo izdanje Indeksa objavljeno je 1996. godine.
Svjetski ekonomski indeks slobode često se navodi kao jedan od najobjektivnijih i najpreciznijih pokazatelja ekonomske slobode.
Od prvog izdanja Indeksa 1996. godine, razna istraživanja koristila su podatke objavljene u Ekonomskoj slobodi svijeta kako bi ispitala utjecaj ekonomske slobode na investicije, ekonomski rast, visinu prihoda te stope siromaštva. Ta su istraživanja, praktički bez iznimke, pokazala kako zemlje s institucijama i politikama koje jačaju ekonomsku slobodu imaju veći stupanj investicija, brži ekonomski rast više razine prihoda te opadanje na području stopa siromaštva.