Finska je u svijetu poznata po vrlo uspješnom obrazovnom sustavu zahvaljujući kojem učenici viših razreda osnovnih škola u toj zemlji ostvaruju izuzetno dobre rezultate u svim oblicima pismenosti, od jezične do matematičke.
S njom se po rezultatima na međunarodnim testovima poznatim kao Programme for International Student Assessment (PISA) mogu mjeriti samo neke azijske zemlje, poput Kine, Južne Koreje i Singapura.
Brojni političari i stručnjaci iz cijeloga svijeta, pa i iz Hrvatske, posljednjih godina hodočastili su u ovu nordijsku zemlju kako bi pokušali shvatiti tajnu njezina uspjeha.
No finski su stručnjaci nedavno iznenadili cijeli svijet objavivši da kreću u novu veliku reformu u kojoj će nastavu po predmetima nastojati zamijeniti nastavom po temama.
Tako bi se primjerice umjesto klasičnih predmeta geografije i povijesti učila tema Europska unija, u sklopu koje bi se kombinirali aspekti znanja o gospodarstvu, geografiji, povijesti i jezicima.
Finci također planiraju promijeniti format učenja – od tradicionalnog pasivnog slušanja u aktivno učenje kroz suradnju. Drugim riječima, umjesto da sjede u klupama i slušaju nastavnike, učenici bi se poticali na diskusiju i zajedničko rješavanje problema.
Kako bi se olakšao prelazak na ovakav sustav, određene teme na istom satu u nekom razredu zajednički će pokrivati više nastavnika stručnih za jedan predmet. Učitelji koji prihvate ovu reformu stimulirat će se povećanjem plaće.
U Helsinkiju se već sada 70 posto učitelja priprema za prelazak na novi sustav učenja koji bi trebao biti odgovor na brze promjene u potrebama tržišta rada.
I naši stručnjaci za obrazovanje upozorili su da je danas u svijetu, u kojem se znanost i tehnologija razvijaju eksponencijalnom brzinom, roditeljima vrlo teško čak i zamisliti kako će izgledati profesije i tržište rada kada njihova djeca završe školovanje, dakle za 12 ili više godina.
Finski menadžer Pasi Silander kaže da djeci danas treba sasvim drugačije obrazovanje koje će ih pripremiti za radni život u 21. stoljeću.
‘Mladi danas koriste napredna računala. U prošlosti su banke imale mnoštvo činovnika koji su mnogo računali, no danas se to potpuno promijenilo’, rekao je Silander.
‘Stoga moramo provesti promjene u obrazovanju neophodne za industriju i suvremeno društvo’, dodao je.
Finci znaju što rade
Finci u najavljene reforme ulaze postupno, ali i odlučno.
Hrvatski pedagog, prof. dr. sc. Milan Matijević, profesor na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, koji slovi kao dobar poznavatelj finskog sustava, kaže da su finski stručnjaci za školstvo izuzetno odgovorni, ozbiljni i sustavni te da svakako znaju što i zašto rade.
‘Ako su finski stručnjaci odlučili napraviti veći odmak od prilično ‘potrošenog’ razredno-predmetno-satnog sustava, onda za to sigurno postoji dobar razlog’, kaže prof. dr. sc. Matijević.
‘Nastavni scenariji koji dominiraju u učionicama, u kojima učenici uglavnom sjede, slušaju i gledaju što i kako rade nastavnici, daleko su od svih scenarija u kojima će se današnji učenici nalaziti tijekom svog životnog i radnog vijeka te je zato lako braniti odluku da se radikalnije odstupi od takvih metodičkih scenarija za pripadnike ‘net generacija’ koji ovih godina ulaze u škole. Treba imati u vidu da je razredno-predmetno-satni sustav nastao na tlu Europe prije više od tri i pol stoljeća te da je vrijeme informacijsko-komunikacijskih i tehnoloških promjena danas stvorilo uvjete za radikalnije promjene u nastavi i školi, odnosno za novi pokret reformske pedagogije, po uzoru na onaj koji je bio na europskoj školskoj sceni prije stotinu godina’, pojasnio je naš stručnjak.
Nama nedostaje hrabrosti
Na pitanje misli li da bismo i mi mogli i trebali ići sličnim putem, Matijević kaže da hrvatskim stručnjacima nedostaje hrabrosti u napuštanju tradicionalnih metoda i nastavnih programa.
‘Najviše otpora radikalnijim promjenama u proteklih dvadesetak godina pružali su upravo sveučilišni nastavnici s vodećih nastavničkih fakulteta u Hrvatskoj. Ako bismo se ugledali barem na naše najbliže sjeverne susjede Slovence, moglo bi se za postojeće generacije učenika ponuditi mnogo različitih metodičkih i didaktičkih scenarija koji pomažu otklanjanju uočenih slabosti dominantne nastavne paradigme – nastave usmjerene na učitelja. Naime uvođenjem dana projektne nastave te tematskih dana integrirane nastave znatno se podiže motivacija i interes učenika za sudjelovanje u nastavnim aktivnostima’, kaže Matijević.
Treba imati na umu da bi nastavni fakulteti na kojima se stvaraju stručnjaci za jedan predmet kao što je primjerice kemija, u sustavu kojem teži Finska izgubili dio svoje funkcije – obrazovanje nastavnika za određeni predmet. Ako bi je htjeli zadržati, morali bi uz injženjere kemije stvarati nastavnike koji ne bi bili stručni samo za kemiju već za tematsku nastavu za koju je potrebno poznavanje više različitih predmeta. Učiteljski fakulteti vjerojatno bi se lakše prilagodili takvom modelu.
Naš sugovornik upozorava da je danas teško predvidjeti i nekoliko godina unaprijed kakve će kompetencije trebati učenicima koji napuštaju školovanje i ulaze u svijet rada.
‘Zato je bolje već sada naglasak s predmetno-satnog sustava rada u školama usmjeravati na brojne scenarije koji se udaljavaju od njega, jer u njemu je važno što i kako rade nastavnici, a učenici su pasivni promatrači.’
Zaostajemo i za regijom
Prema Matijeviću, Hrvatska već sada debelo kasni u reformama školstva i to ne samo za europskim zemljama, već i za onima u okruženju.
‘Skoro četvrt stoljeća je proteklo otkada je Hrvatska postala samostalna država. Neke države u okruženju, primjerice Slovenija, BiH i Crna Gora, napravile su radikalnije iskorake u školskim sustavima, ali i u unutarnjoj organizaciji nastave i škole, u odnosu na ono što je napravljeno u Hrvatskoj. Imali smo mnogo ministara i ministrica, mnogo radnih grupa i reformskih projekata, ali je na kraju uvijek nedostajalo snage i hrabrosti za radikalnije iskorake i promjene. Teško je vjerovati da će i ovaj reformski tim koji najavljuje velike promjene sredinom 2015. uspjeti u predizbornim mjesecima i godini dobiti suglasnost članova Vlade i Sabora za najavljene promjene u školskom sustavu te unutarnjoj organizaciji škole i nastave. Ostaje nam jedino poželjeti im da imaju više sreće nego što su imale prethodne reformske i projektne skupine’, zaključio je naš sugovornik.
