Autizam u čak 74 do 98 posto slučajeva uzrokuju geni, pokazalo je novo istraživanje koje je na 516 identičnih blizanaca proveo Medical Research Council.
Prema rezultatima koji su objavljeni u uglednom časopisu JAMA Psychiatry u autističnom poremećaju sudjeluju deseci, ako ne i stotine gena. Oni ne isključuju u potpunosti neke rizike u okolišu, međutim autizam je mnogo učestaliji među jednojajčanim blizancima koji dijele istu DNK i imaju genetske predispozicije za poremećaj.
U novoj studiji oba su blizanca odrasla u istom kućanstvu.
Porast je stvar dijagnostike
Autizam nije lako dijagnosticirati jer se radi o cijelom spektru poremećaja, a ne o jedinstvenom stanju. Osim toga težina poremećaja može jako varirati od osobe do osobe.
Dr. Francesca Happe kaže da njihovo istraživanje pokazuje da geni imaju mnogo veću ulogu u poremećaju nego što se ranije mislilo.
“Naši rezultati pokazuju da je uloga okolišnih čimbenika manja, što je važno jer su neki roditelji strahovali da bi jako zagađenje moglo biti uzrok autizma”, rekla je i dodala: “Neki ljudi misle da bi okoliš mogao imati veliku ulogu jer je autizam posljednjih godina postao učestaliji što je promjena koja je prebrza da bi se objasnila genima. No stručnjaci se slažu da je porast broja poremećaja uzrokovan temeljitijom dijagnostikom”.
Prema Happe ono što se u prošlosti nazivalo poteškoćama u učenju danas se ispravno naziva autizmom.
Kaže da danas mnogi znanstvenici rade na otkrivanju gena koji bi mogli biti uključeni u poremećaju.
“Moguće je da autizmu pridonose na stotine gena”, rekla je Dr. Francesca Happe
Autizam i cjepivo
Budući da se autizam uglavnom prvi puta identificira u ranom djetinjstvu između prve i druge godine života, u vrijeme kada se obavljaju cijepljenja raznim cjepivima među kojima je i MMR, brojni roditelji djece s poremećajem iz spektra autizma zaključili su da bi cjepivo moglo biti uzrok njihovih problema.
Ovim strahovima posebno je pridonijela studija britanskog liječnika Andrewa Wakefielda objavljena 1998. Ona je kasnije demantirana brojnim drugim istraživanjima, među kojima i opsežnom preglednom studijom neovisne organizacije Cochrane, međutim strah je i dalje ostao. Britanski medicinski časopis BMJ objavio je 2011. studiju koja je pokazala na koji način je Wakefield manipulirao podacima. 2004. rad je službeno povuklo i 12 Wakefieldovih suradnika. No razine procijepljenosti nakon objavljivanja studije u mnogim su razvijenim zemljama značajno pale pa su se ponovno počele javljati epidemije.
