U svega desetak redaka teksta, nekada i manje, uz jednu dokumentarnu fotografiju, arhivski crtež, mapu ili skicu, seferović piše o raznoraznim gradskim zanimljivostima, o stvarima koje su Zadranima naizgled poznate, ali o kojima se zapravo zna vrlo malo ili gotovo ništa. Bez nekog posebnog reda, baš onako vremeplovski, kako mu je nešto palo na pamet ili došlo pod ruku, Seferović na vidjello izvlači anegdote, sjećanja, zaboravljene ljude, događaje, nepoznate činjenice, urbane legende, istine i mitove o gradu kojeg, na početku svoga devetog desetljeća života, nevjerojatnom energijom ne prestaje otkrivati. Seferović nas u “Vremeplovu” vraća osnovama, činjenicama, pronalazeći uvijek iznova nešto novo u starom, vječno fasciniran zadarskim urbanim vitalitetom i kulturnim pluralizmom, svim povijesnim emanacijama njegova urbaniteta, u želji za trajnom afirmacijom građanskog naslijeđa. Čitajući Seferovićev “Vremeplov”, putujemo nekim drugim Zadrom, poput alternativnog gradskog vodiča, sastavljenog kao mali leksikon pojmova, ljudi, mjesta i zbivanja, kojima je zajednički nazivnik uvijek isti. U toj vremenitoj raskoši znakova ovo ukoričeno izdanje je simboličan znak zahvalnosti za veliku ljubav koju je Sefi darovao svome gradu, napisao je novinar Ivica Nevešćanin, u predgovoru ovog, kako kaže, putovanja Zadrom s ljubavlju.
Ova su publikaciju u koncertnoj dvorani Kneževe palače predstavili urednica izdanja, Nataša Bakotić, te poznati zadarski konzervator prof. Pavuša Vežić.
Vežić je opširno govorio o ovoj publikaciji, s obzirom na to da je Seferović još od 90. godine počeo objavljivati puno zahjevnije edicije kojima su teme bile stara i novija fotografija, ali i grad Zadar, koji mu je trajna stvaralačka opsesija. Ovaj grad je postao dio Seferovića koliko i on sam njegov prepoznatljivi dio.
– Sefi u ovom radu u prvi plan opet stavlja fotografije Zadra u pratećem mini eseju, koji je ispod svake objavljene fotografije. Upušta se u istraživanje, ne samo povijesti, već i sugrađana. Njegov interes nije samo fotografija već i fotografi, ali i prostori u kojima su oni živjeli i radili, njihove tehnike rada, itd. Vrlo živo priča o povijesti našega grada. Ova “knjižica” je svojevrsna koordinacija i kompilacija svega čime se naš Sefi već duže vremena bavi obrađujući, povijest, prošlost, fizionomiju fizičku i duhovnu ovoga grada. Kao svojedobno na stranicama Slobodne Dalmacije stavlja samu razglednicu, odnosno fotografiju i sasvim skromno, samozatajno piše nekoliko svojih skromnih redaka. Podsjeća me u tome čak na kazališnog inspicijenta, šaptača koji glumcima došaptava ono što su zaboravili. Za ono što bismo mi mogli zaboraviti gledajući te razglednice i fotografije, Sefi nam došaptava, ne vidimo ga i ne čujemo, ali nam daje zanimljive podatke i crtice o povijesti grada i njegovih stanovnika, kazao je Vežić.
Vežić je ovom prilikom vrlo suptilno analizirao Sefijev rad koji prati promjene Zadra još od prijelaza 19. i 20.st. na svoj autenitični vremeplovski način, a koji otkriva većinu onoga što grad nije smio izgubiti kao i ono vrijedno što je kroz to vrijeme dobio.
Seferović je vidno dirnut, u svom duhovitom stilu zahvalio svima koji su sudjelovali u ovom malom, ali za grad velikom projektu.
– Kada ulazite u neku od ovih prostorija imate osjećaj da ćete susresti duh Shakespearovog Falstaffa, i to u prostoru u kojemu su predstavljene mogućnosti budućeg Zadra, koji živi i koji će živjeti. Citirat ću pjesnika Slavka Mikolčevića “tko kaže da grada ovog nesta….” Bio sam svjedokom svega što je 40-ih godina srušeno i obnovljeno. Grad gradom ne čine građevine već ljudi. Međutim, oni podižu građevine i rješavaju taj urbani prostor. No, upravo taj urbani prostor ljude čini građanima. Krug je zatvoren i tu nema izlaza. Uvijek me je zanimalo kakav je ovaj grad bio, kakav je duh njegov bio, ali jednako tako me zanima i njegova budućnost. Drago mi je da me se osim o povijesti ovog grada poziva govoriti i o ovom svemu novom što je napravljeno, a koliko će moje vrijeme i snaga dopustiti sigurno ću to pokušati pratiti. istaknuo je Seferović.
Abdulah Seferović, slavist, glumac i novinar, rođen 1934. godine u Banja Luci, posvetio je više od 50 godina umjetničkog, novinarskog i publicističkog rada Zadru i njegovoj kulturalnoj afirmaciji. Upravo, najveći dio publicističke aktivnosti objedinjuje u potrazi za korijenima građanskog identiteta Zadra, koje pokušava identificirati u razdoblju od početka gradnje Nove rive 1875. godine do “mitskih pedesetih” prošlog stoljeća.
