Pad cijena nafte sigurno je tema tjedna iza nas. U globalnom medijskom selu on se najviše spominjao u kontekstu dramatičnog potopa ruskog rublja i produbljivanja problema ruske ekonomije koja je izrazito ovisna o izvozu nafte i plina. Međutim, pad cijene nafte kao dio trenda pada cijena sirovina (commodities), planetarni je i vrlo složen problem bez jednostavnih odgovora. Baš kao i ruski centralni bankari i predsjednik Putin, o padu cijena sirovina i možebitnim negativnim i pozitivnim posljedicama intenzivno razmišljaju čelnici monetarnih i fiskalnih vlasti svih vodećih sila. Možda se glavna javna predstava ovih dana događala u Rusiji, ali pozadinska drama je planetarna.
Svjedočio je svijet dosad nizu skokova i padova cijena nafte i uvijek su u povijesti opće geopolitičke i ekonomske prilike bile vrlo različite. Povijest se možda ponekad ponavlja, ali je interaktivni svjetski igrokaz i ovaj put nova naftna tj. sirovinska priča.
Zadnji veliki potop cijena nafte gledali smo 2008. godine kad je cijena pala s nebesko visokih 147 dolara na samo 32 dolara u samo nekoliko mjeseci. Tadašnji pad korijene je imao u visokoj zaduženosti dominantnih trgovaca i hedge fondova koji su tijekom financijske krize krenuli u masovnu rasprodaju zbog lavine maring callova tj. poziva na namirenje razlike cijene založenog financijskog instrumenta vezanog uz naftu i tržišne cijene nafte. Bio je to šok.
Za današnji pad cijena nafte ne može se reći da je bio neko veliko iznenađenje. Niz dežurnih pesimista upozoravao je mjesecima na trend općeg pada cijene sirovina (ne samo nafte) zbog pada potražnje na tržištima u razvoju, posebno zbog usporavanja Kine kao najvećeg uvoznika sirovina. Sada su sirovine čak 47 posto ispod svog vrhunca 2008. godine, a zanimljivo je da se deflatorni trend ne zaustavlja ni uz ekstremno ekspanzivne i neortodoksne proinflatorne politike najvećih svjetskih centralnih banaka – američke, japanske, europske… Sve imaju nulte kamate i pumpaju novac u ekonomiju kroz tzv. quantitative easing ili masivni otkup vrijednosnica. U svojoj borbi za inflaciju monetarne i fiskalne vlasti najvećih zemalja sigurno sa strepnjom gledaju kako je, primjerice, CRB commodity index, sastavljen od nafte, zlata i bakra, dramatično potonuo jer je nafta izgubila podršku tržišta na razinama iznad 75 dolara, dok je bakar pao ispod 3 dolara, a zlato ispod 1180 dolara.
Ono što se još događa u pozadini dramatične javne predstave tj. ruske krize dvije su važne stvari: prvo, to je očigledni trend demografskog pada u svim velikim zapadnim demokracijama kao nositeljima svjetske potražnje koji vjerojatno blokira sve napore monetarnih vlasti da monetarnom ekspanzijom bez presedana u suvremenoj povijesti osiguraju višu inflaciju zbog sravnjivanja dugova te potaknu snažniji gospodarski rast. Drugo, čini se da su te hiperekspanzivne monetarne politike koje su osiguravale vrlo jeftin novac kompanijama i vladama dodatno zakomplicirale situaciju na pojedinim dijelovima tržišta – to su, primjerice, u Sjedinjenim Državama opasno napuhani balon frackinga ili balon američkih studentskih kredita. Razmjeri tih balona nisu tako veliki kao što je bio onaj nekretninski koji je uzrokovao krizu subprime kredita, ali su također sistemski opasni.
Cijelu analizu možete pročitati na ovoj poveznici.
