Država ima puno zgrada za grijanje i autospremnika za punjenje, ali mora li za energiju u prosincu skucati baš silnih 150 milijuna kuna? Je li taj trošak prevelik i hoće li se milijuni potrošiti samo da se potroše… ili jer je potreba stvarna?
Kako god bilo, ni jedan ministar financija nikad nije presipitivao troškove na ovaj način. Ministra prometa Sinišu Hajdaša Dončića zato smo pitali ima li u njegovu resoru mjesta za dodatne prosinačke uštede.
“Proračun vam se bazira na nekim prepostavkama koje su za mene iste u lipnju, u srpnju i u prosincu, ja nisam u fami smanjivanja nekih troškova. Proračun što se tiče mene je vrlo dobro planiran i moj proračun je protočan”, odgovorio nam je.
Hajdaš kaže da kod njega nema troškova od kojih se može odustati u prosincu.
“Sve one naknade za HC HAC i ostale samo prolaze kroz proračun tako da je nemam nekih pretjeranih nabava nego samo obveze koje su preuzete”, dodaje.
No šef HDZ Tomislav Karamarko komentirao je Vladu i to žestoko. Na nabavku namještaja u prosincu od 60 milijuna kuna i plaćanje intelektulanih usluga od 244 milijuna kaže sljedeće:
“Vjerojatno su im se rasklimali stolci, a to za intelektualne usluge… Pa da su s tim krenuli od početka, ja ne bi žalio. Ja ne znam što znače intelektualne usluge u njihovom slučaju – to je jedna bezperspektivna priča i bacanje novca”.
Zanimljivo i ministar financija Boris Lalovac tvrdi da je riječ o bacanju novca koje želi spriječiti. Od iduće godine uvodi nova pravila i limitira potrošnju svakog mjeseca.
“Trebamo vidjeti zašto više trošimo i goriva zašto se više putuje zašto trošimo toliko goriva kakovi su putni nalozi i milsim da ćemo ovom dubinskom analizom koju radimo vidjet koji su stvarni troškovi a koj oni koji mogu pričekati neka bolja vremena”.
Bolja vremena za proračun teško će doći dok država troši puno više nego zarađuje. Krpanje zaduživanjem može proći, ali ne i zauvijek. Račun se jednom mora svesti na pozitivnu nulu. Unatoč posljedicama koje su neizbježne.
