Znanstvenici na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu uspjeli su oživjeti virus pronađen u smrznutom izmetu karibua, starom više od 700 godina. Odmrzavanje životinjske i biljne materije, uzrokovano globalnim zagrijavanjem, moglo bi omogućiti povratak ‘novih’ mikroorganizama u biosferu tj. donijeti zaboravljene zarazne bolesti na koje više nismo imuni.
Sjever Kanade stanište je karibua od pamtivijeka. Krda ovih životinja žive u hladnim prostranstvima, a ledene ploče na tlu koriste kako bi očistile krzno od prljavštine i parazita, piše New Scientist.
Tisuće generacija karibua ostavilo je svoj trag u ledu koji se tijekom godina topio, ponovno formirao i zaleđivao biološku ostavštinu životinja iz porodice jelena. Polarni led čuva smrznutu dlaku, izmet i ostatke karibua koji tvore svojevrsnu biološku povijest ovih papkara.
Ekipa znanstvenika, predvođena Ericom Delwartom, obavila je bušenje na jednom takvom ‘nalazištu’ kako bi došli do uzoraka starih više od 700 godina. Iz zaleđenog izmeta karibua izdvojili su biljni virus koji se nakon sedam stoljeća mirovanja ubrzo počeo razmnožavati u stabljici duhana koju je bez problema inficirao.
‘Ovo otkriće potvrđuje da su ostaci virusa odlične vremenske kapsule u kojima je sačuvan osnovni genetski materijal. Velika je vjerojatnost da su mnogi prapovijesni virusi još uvijek zarazni po biljke, životinje i ljude’, kaže Jean- Michel Claverie s Aix-Marseille medicinskog sveučilišta u Francuskoj.
Osim još jedne štetne posljedice globalnog zagrijavanja, Claverie upozorava kako bi ovo otkriće moglo zakomplicirati eksploataciju rude i nafte u tim predjelima: ‘Moramo biti oprezni prije nego počnemo bušiti i rudariti u arktičkom području’.
Naime, mnogi mikroorganizmi zarobljeni u ledu odavno su nestali s površine pa je naše tijelo s vremenom izgubilo otpornost prema njima.
No, u borbi s ovim virusima, od najveće pomoći mogli bi nam biti drugi virusi. Današnji virusi imaju prednost od nekoliko stoljeća pa i tisućljeća ispred zaleđene ‘braće’, vrijeme u kojem su evoluirali i stekli mnoge prednosti nad ‘zastarjelim’ virusima. Takva je prednost ključna u bespoštednoj borbi za život na mikroskopskoj razini.
‘Teoretski rizik postoji, ali stari virusi mogu ponovno uspjeti samo ako budu imali značajnu prednost nad brojnim, usavršenim virusima koje imamo danas’, objašnjava Delwart.
Najstariji virus kojeg su znanstvenici uspjeli animirati star je 30.000 godina. Više od 60 posto genetskog materijala u tom virusu ne podudara se s ničim poznatim na Zemlji.
‘Iako se 700 godina, koliko je star virus iz izmeta karibua, ne čini previše u usporedbi s 30.000 godina, ne zaboravite da su u to vrijeme harale bolesti koje smo u međuvremenu izbrisali ili naprosto zaboravili na njih’. Bolesti poput boginja i goveđe kuge.
Svjetska zdravstvena organizacija upozorava kako promjena klime donosi zdravstvene rizike zbog širenja tropskih bolesti, potencijalnih masovnih migracija, nestašice hrane i mnoštvo drugih posljedica. Toj, sve dužoj listi sad možemo dodati još jednu stavku – opasnost od bolesti koje smo zaboravili, ali koje bi se mogle vratiti nakon stoljeća provedenih u tami i ledu.