Sabina Glasovac: “Zaostajemo više od 20 godina za zapadno europskim standardima lokalne samouprave!”

Lokalna samouprava je najniža razina vlasti, ona najbliža građanima, njihovim svakodnevnim potrebama i problemima. Očekujemo pojačan interes javnosti upravo za stanje u tom obliku vlasti. Lokalna samouprava je pravo svakog građanina da upravlja poslovima koji su od njegova neposrednog interesa i ona se svugdje u Europi smatra civilizacijskom vrijednošću. Ona je utkana u najvažnije dokumente jedne države, a to je Ustav. Važnost lokalne samouprave se povećavala kroz povijest i 16 st. lokalne jedinice su pomažući svojim najsiromašnijim stanovnicima postale su jedan od kamena temeljaca moderne države i to su ostale do danas. Dakle, već tada se počela shvaćati važnost lokalne samouprave. Ona se smatra protutežom središnjoj državnoj vlasti što i treba biti te je jako postalo važno donošenje samostalnih političkih odluka donesenih u njima. Velike krize posljednjih desetljeća 20. stoljeća pojačale su značenje ekonomske uloge lokalnih zajednica posebno naglasivši lokalne jedinice kao pokretače ekonomskog razvoja  jednog dijela državnog teritorija. Svi ti razlozi doveli su do toga da europske zemlje stavljaju akcent na stanje i poboljšanje svoje lokalne samouprave. Zapadne europske zemlje započele su s tim opsežnim reformama lokalne samouprave 70-ih godina  prošlog stoljeća, a većina tih reformi vođena je devizom stvaranja lokalnih jedinica koje će biti financijski jače i imati odgovarajuće kadrovske kapacitete kako bi građanstvu mogli pružiti širu paletu javnih usluga. Hrvatska je s tim reformama počela 20 godina kasnije, dakle 20 godina zaostajemo za europskim standardima i tako su se 90-ih godina počele formirati i reformirati taj sustav lokalne samouprave.

Moramo vidjeti povijesni presjek kako bismo vidjeli koliko smo puno ili malo odmaknuli u proteklim godinama, a u tom kontekstu možemo vidjeti koliko je važna decentralizacija te uz to povezana  i regionalizacija i kakvu uopće ulogu imaju izbori za Mjesne odbore s cijelom ovom pričom. 1993. godine u Hrvatskoj je postoji novi ustroj lokalne samouprave koji se sastojao od velikog broja manjih lokalnih jedinica, gradova i općina , sa znatno manjim krugom ovlasti i sredstava  nego što su imale naslijeđene od bivše Jugoslavije. Godine 1993. podijeljene su nadležnosti jedinice lokalne samouprave na tri temeljne jedinice, općine, gradove na lokalnoj razini te  županije na srednjoj razini koje Ustav prepoznaje kao jedinice regionalne odnosno područne samouprave. Još uvijek od tada imamo 429 općina, 127 gradova i grad Zagreb te 20 županija. Unutar svake od tih kategorija postoje velike razlike i u veličini i u razvojnim kapacitetima. Postoje općine s manje od 500 stanovnika i one s nekoliko tisuća stanovnika. Isti status je Mjesnog odbora koji ima 30 stanovnika i onog koji ima nekoliko tisuća. Takvu situaciju imamo u RH, imamo općinu s 500 stanovnika s istim ovlastima i pravima kao i one općine s više od 10.000 stanovnika. Neki gradovi s druge strane imaju manje stanovnika od nekih općina. Imate gradove od 3.000 stanovnika, a općine od više od 10.000 stanovnika. Najmanja županija ima najmanje devet puta manje stanovnika od najveće, itd. To dosta govori o sustavu i potrebi rekonceptualizacije i drugačijeg postavljanja samog sustava razvoja jedinica lokalne samouprave, istaknula je Sabina Glasovac, predsjednica GO SDP-a Zadar.

Na današnjoj Tematsko-izvještajnoj konvenciji Gradska organizacija SDP Zadar na temu “Jačanje lokalne i mjesne samouprave Glasovac je istaknula kako je od 2005. godine uvedena nova kategorija velikih gradova, 16 ih je u toj kategoriji, s više od 35.000 stanovnika. Ova struktura lokalne samouprave je načinjena po uzoru na austrougarski ustroj lokalne samouprave koji je postojao krajem 19. stoljeća, ali je predstavljena i kao Hrvatska tradicija. Očito je da je temeljni cilj, kazala je Glasovac,  bilo slabljenje moći utjecaja velikih općina uz istodobno jačanje moći središnje države. Na lokalnu samoupravu se tada gledalo na neki način kao na opasnost za državu, no činjenica jest da imamo raštrkani sustav jedinicavregionalne i lokalne samouprave.  Nakon toga, godine 2001. dogodio se jedan dodatni iskorak, jedini od 1993. godine, dogodila se nova reforma sustava lokalne samouprave koja je zapravo bila projekt decentralizacije. Izmjenama Ustava i Zakona o regionalnoj i područnoj samoupravi uvedeno je načelo supsidijarnosti općih klauzula, naknadno je stvorena kategorija većih gradova, a gradovima i županijama se po prvi put omogućilo financiranje decentraliziranih funkcija u nekim područjima, kada govorimo o osnovnom i srednjem školstvu, zdravstvu, socijalnoj skrbi, itd. Teritorijalna struktura nije dirana, ali se po prvi put dio ovlasti i raspolaganja financijskim sredstvima pokušao prenijeti, odnosno prenio se u jednom dijelu na jedinice lokalne i regionalne samouprave.

– Godine 2009. uslijedila je treća reforma, reforma izbornog sustava pa je putem uvođenja neposrednog izbora općinskih načelnika, gradonačelnika i župana trebala pojačati političku komponentu lokalne samouprave i navodno smanjiti stranački utjecaj u lokalnim jedinicama, odnosno dati veću težinu, razinu osobne, a ne samo stranačke odgovornosti. To su tri koraka koja pkazuju kako se razvijao sustav lokalne samouprave. Gdje smo mi to danas? Zašto se danas kao najvažnijoj temi kada se govori o reformama u društvu uvijek vraćamo na reformu  sustava državne uprave, ali i javne? Imamo nelogičan sustav jedinica lokalne i regionalne samouprave. Nismo zadovoljni sustavom kakav je danas. Neujednačena teritorijalna struktura, problemi u pravnoj regulaciji, ograničavanje lokalnih prihoda koji onemogućavaju obavljanje šireg kruga javnih službi, mali potencijal razvoja mogućnosti infrastrukture, stalni politički problemi s legimitetima lokalnih političkih tijela, nepostojanje sustava edukacije za rad u lokalnoj samoupravi, samo su neki od ključnih problema u lokalnoj samoupravi, no i ovi pokazuju kako se reforma sustava neće smjeti zadržavati na onome na čemu se zadržavalo do sada, na administrativnim granicama. Sve ne ovisi granicama već o sadržaju i nadležnosti onoga što leži u tim granicama, istaknula je Glasovac.

Kada se govori o jedinicama lokalne samouprave  paralelno s tim, kada se uvide različiti razvojni kapaciteti unutar države, analogno se takvi primjeri mogu primijeniti  i  na naše Mjesne odbore.

– Mjesni odbori su zamišljeni kao  svojevrsna, neposredna edukacija i utjecaj građana na planiranje i provedbu javnih politika. Ako odgovorna jedinica lokalne samouprave nema input terena ona ne može kreirati svoje politike. Može to činiti na pamet. U RH su različite prakse, ima nekih gradova kojima fenomenalno funkcionira sustav mjesne samouprave. U nekim gradovima Mjesni odbori imaju utjecaj, fiksna sredstva u proračunu koja se izdvajaju za rad vijeća MO, daju mišljenja i  zahtjeve za korištenje prostora mjesne samouprave, na prijedloge prostornih planova u postupku izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja, na pitanja za poboljšanja uvjeta stanovanja i očuvanja okoliša, itd., zaključila je Glasovac dodajući kako je koaliciji SDP-a, HNS-a, HSLS-a i DSU-a u interesu mijenjati dosadašnji nelogičan sustav jedinica lokalne i regionalne samouprave te ukazala na važnost izlaska naših sugrađana na izbore za Mjesne odbore koji će se održati 16. studenoga, a ova koalicija će konkurirati drugim opcijama u 25 odbora.

Broj delegata koje GO SDP-a Zadar ima na Županijskoj konvenciji u prosincu je 38. Po funkciji je GO zastupljen s 33 delegata, dok je preostalih 5 delegata birano na današnjoj Konvenciji Gradske organizacije u hotelu Kolovare.

Delegati po funkcijama:
1. Renata Sabljar Dračevac
2. Ingrid Antičević Marinović
3. Nikola Turčinov
4. Jakov Goreta
5. Suzana Jakovac
6. Radoslava Gregov
7. Sabina Glasovac
8. Irena Dragić
9. Darko Vrdoljak
10. Erol Gaši
11. Antun Novoselović
12. Jadran Perinić
13. Tatijana Petrić
14. Diana Bilić
15. Petar Butić
16. Jurica Hrelić
17. Pero Klanac
18. Emilijo Krstić
19. Sandra Lordanić Lukavac
20. Ivan Matešić
21. Nikola Olujić
22. Branko Predovan
23. Ante Sikirić
24. Svetko Šarić
25. Iva Šestan
26. Ljubiša Tadin
27. Višnja Valčić
28. Danijela Vukoša
29. Jure Zubčić
30. Omerka Šarić Frantin
31. Dragan Ranj
32. Atanasija Babović
33. Goran Lijić

Preostali delegati, izabrani na današnjoj Konvenciji:
1. Vedrana Mišković
2. Slavka Svirčić
3. Daniel Radeta
4. Mario Jurjević
5. Dejan Hartman