S posljednjim danom rujna ove godine u Fini je evidentirano 318.592 blokiranih građana koji duguju 29 milijardi kuna. Većina tih ljudi su u blokadama mjesecima, pa i godinama, a mnogi ne rade.
Nitko od njih nije znao da su suci imali zakonsku mogućnost tražiti da im se računi odblokiraju zbog nemogućnosti naplate.
Primjerice, po Ovršnom zakonu iz 2012. godine, nakon tri mjeseca nemogućnosti da se dug naplati blokadom računa sud je trebao proglasiti takvu ovrhu nenaplativom. U tom slučaju ovrhovoditelj je morao odblokirati račun i predložiti nešto drugo što ovršenik posjeduje, a na čemu bi se ovrha mogla provesti, recimo nekretninu.
Ako ovrhovoditelj to nije napravio u zadanom roku, sud je imao zakonsku mogućnost obustaviti ovrhu. Od 2005. do početka rujna ove godine Ovršni zakon se mijenjao nekoliko puta, a time i rokovi u kojima se smatralo da je ovrha nenaplativa. Za ovrhe pokrenute od 2005. do 2008. godine taj rok je bio šest mjeseci. Od 2008. do 2012. godine račun je mogao biti blokiran 12 mjeseci, nakon čega se morao odblokirati. Od početka 2012. do početka rujna ove godine taj rok je bio tri mjeseca.
Od rujna taj rok više nije definiran. Uz to, rokovi u kojima se ovrha nije mogla naplatiti nisu se odnosili na sve blokade, nego samo na račune na kojima se ništa nije događalo. Primjerice, ako netko mjesecima ima blokiran račun, ali se s njega konstantno namiruje određena ovrha jer na račun sjeda plaća, tada takav račun sud nije mogao odblokirati. Ali ako netko ima blokiran račun, a na njega ne sjeda nikakav novac, odnosno građanin nema primanja i tako mjesecima, tada se ovrha mogla smatrati nenaplativom. Sud je trebao pozvati ovrhovoditelja da predloži drugi način naplate, a ako nije predložio, ovrhu obustaviti. Ako dužnik nije imao nikakvu imovinu pa se ovrha ne bi mogla nastaviti, i tada je sud mogao i morao ovrhu obustaviti. Također, ima ljudi nad kojima ovrhu provodi nekoliko ovrhovoditelja. U tom slučaju račun može blokirati samo onaj tko je prvi, a ostali čekaju da se prvom namiri dug.
U takvim situacijama, po starim ovršnim zakonima, ako je račun blokiran, a dug se namiruje prvom ovrhovoditelju, ostali su morali u rokovima predložiti novi predmet ili rok ovrhe. Na primjer, prvo se namiruje komunalno društvo, a banka i teleoperater čekaju da na njih dođe red. Tada, nakon proteka roka za naplatu, ovi koji čekaju su, po nalogu suda, morali obustaviti zahtjeve za blokadama i predložiti ovrhu nad nečim drugim. Ali većina to nikad nije napravila niti su sudovi zbog toga ovrhe obustavili.
Siromašni mogu tražiti oprost duga
Ako bi se prisilnom naplatom ugrozile osnovne životne potrebe dužnika i njegove obitelji, dužnik ima pravo od Porezne uprave tražiti oprost duga.
– Porezni dug može se otpisati u cijelosti ili djelomice u slučajevima kad je porezni dužnik ili njegova obitelj u sustavu socijalne skrbi korisnik prava na stalnu pomoć – kažu u Poreznoj upravi te dodaju da oprost mogu tražiti i oni s vrlo malim primanjima. Za podnošenje zahtjeva o otpisu duga plaća se 70 kuna pristojbe.
Siguran recept za izlazak iz blokade
1. Provjerite koliko traje
Iako je na snazi novi Ovršni zakon, za stare ovrhe primjenjuju se stari zakoni. Provjerite iz koje godine je vaša i koliko traje blokada računa
2. Obratite se pismeno sudu
Ako smatrate da se u vašem slučaju može raditi o nenaplativoj ovrsi i da imate pravo na deblokiranje računa, zatražite to pismeno od suda.
3. Podsjetite ih na Zakon
Zahtjev podnosite sudu po čijoj presudi je račun blokiran. U zahtjevu napomenite da ih podsjećate kako po zakonu moraju nešto poduzeti.
4. Ovrha nad nekretninom
Ako se naplata ne može provesti blokadom računa, ali može na vašoj nekretnini, dobro razmislite koliko vam se isplati slati takav zahtjev.
5. Zastara je deset godina
Sudske presude u zastari su nakon deset godina od datuma pravomoćnosti ili deset godina od zadnjeg pokušaja naplate duga po presudi.
