Predsjednik Koalicije udruženja izbjeglica Miodrag Linta, ujedno i zastupnik Srpske napredne stranke u Narodnoj skupštini Republike Srbije uputio je premijeru Zoranu Milanoviću otvoreno pismo u povodu odluke vlasti Grada Zadra da uklone ruševine miniranih srpskih kuća i gospodarskih objekata bez suglasnoti njihovih vlasnika.
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.
Obratio sam Vam se 1. srpnja 2014. godine otvorenim pismom povodom odluke gradonačelnika Zadra Božidara Kalmete da se uklone ostaci miniranih srpskih kuća i gospodarskih objekata bez suglasnosti njihovih vlasnika. Tražio sam od Vas, između ostalog, da Vlada Republike Hrvatske jasno stavi do znanja vlastima grada Zadra i vlastima niza drugih lokalnih samouprava da prekinu s najavljenim aktivnostima. Osnovni preduvjeti za uklanjanje ruševina su da se srušeni objekti obnove u prvobitnim gabaritima ili da se postigne dogovor o naknadi štete, kao i da se procesuiraju odgovorni za srušene srpske kuće i gospodarske objekte«, piše Linta Milanoviću.
Pomoćnica ministra pravosuđa Renata Duka odgovorila je Linti 25. kolovoza kako »javna vlast ima zakonsku mogućnost intervencije u privatno vlasništvo ako prijeti između ostaloga i opasnost po zdravlje ljudi od zgrada koje su ruševne.
To praktično znači da je Vlada dala suglasnost lokalnim vlastima da mogu uklanjati srpske ruševine bez suglasnosti vlasnika jer je tobože u pitanju zaštita javnog zdravlja i zdravlja građana Zadra. Postavlja se pitanje kako je ispred ostataka srušenog restorana “Složna braća” obitelji Kovačević niz godina bila otvorena pečenjara u kojima je čovjek prodavao piliće. Kako je moguće da je, pored ostataka restorana koji su proglašeni leglom zaraze, vlasnik pečenjare godinama dobijao dozvolu za rad? Kako je moguće da Zavod za javno zdravstvo Grada Zadra nije godinama izdao potvrdu o potencijalnom izvoru zaraze i zabranio prodaju pilića?, pita Linta i dalje očekujući odgovore na ova pitanja.
Prije uklanjanja ruševina miniranih srpskih kuća i gospodarskih objekata treba utvrditi tko su bili nalogodavci i počinioci terorističkih akcija u Zadru, ali i u nizu drugih hrvatskih gradova. Jedan od preduvjeta istražnih radnji je da se tragovi terorističkih akcija ne smiju uklanjati. Procesuiranjem odgovornih za terorističke akcije oštećeni vlasnici bi stekli daleko veće šanse da dobiju naknadu štete. Gorenavedene činjenice jasno ukazuju da je glavni motiv vlasti Grada Zadra da uklone srpske ruševine ne briga za javno zdravlje građana, već pokušaj da se izbjegne materijalna i kaznena odgovornost za terorističke akcije i pošalje poruka da je Srbima najbolje da se ne vraćaju u svoj zavičaj, piše Linta.
Za uništene srpske kuće i privredne objekte i maltretiranja Srba, kaže Linta, nikada nitko nije odgovarao.
Županijski državni tužilac Ivan Galović je predmet o počinjenom kaznenom djelu uništenja i oštećenja tuđe imovine proslijedio 1992. godine tadašnjem Vojnom tužilaštvu u Split koje je poslije deset godina 2002. zaključilo navedeni slučaj. To znači da za zadarsku “Kristalnu noć” kada je 2. svibnja opljačkano i uništeno na stotine srpskih kuća i gospodarskih objekata, kao i za miniranja srpske imovine u ljeto i jesen 1991. godine, nitko nije kriv. Tadašnji šef Kaznenog odjela Općinskog suda u Zadru Đuro Kresović navodi da je u užem dijelu Zadra porušeno 470 kuća u vlasništvu Srba, prema informaciji koju mu je dao pokojni član Komisije za popis srušenih kuća Josip Klobučar. Prema mišljenjima stručnjaka, toliki broj srušenih kuća mogao je jedino biti rezultat osmišljene državne politike, a ne djelovanja pojedinaca i grupa, zaključuje Linta te traži od Milanovića zabranu uklanjanja ruševina miniranih srpskih kuća i gospodarskih objekata bez suglasnosti njihovih vlasnika dok se ne provede postupak prikupljanja dokaza i utvrđivanja okolnosti rušenja kuća.
