Iz dana u dan raste opasnost za naše područje: Ebola pred vratima Hrvatske! Ako je moguće, kako se obraniti

[box title=”ŠIRENJE VIRUSA EBOLE” color=”#ff0000″] Cijelu tematiku o virusu ebole i njegovom širenju, možete pratiti na ovoj poveznici… [/box]Gotovo je neizbježno da se ebola proširi na Europu, ali kontinent je spreman za nadzor te bolesti. Ebola je zapravo pred vratima Hrvatske, u susjednoj Srbiji 708 osoba je stavljeno pod nadzor, a u Makedoniji zabilježen je i prvi smrtni slučaj, čiji bi uzrok mogao biti upravo ovaj virus. U Splitu je 13 osoba pod nadzorom zbog ebole, a radi se o putnicima koji su pristigli iz Liberije, Gvineje, Sijera Leonea, Nigerije i Konga.

Regionalna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Zsuzsanna Jakab u razgovoru za Reuters, nekoliko sati pošto je potvrđena prva europska infekcija, a oboljela je medicinska sestra u Španjolskoj, ocijenila je da su i novi slučajevi “neizbježni”.

Nekoliko zemalja u europskoj regiji WHO-a – Francuska, Velika Britanija, Nizozemska, Njemačka, Švicarska, Norveška i Španjolska – već su liječili bolesnike koji su doputovali na njihov teritorij pošto su se zarazili u zapadnoj Africi, gdje ebola od ožujka hara Gvinejom, Sijerom Leone i Liberijom.

Ova, najsmrtonosnija epidemija ebole u povijesti odnijela je do sada 3.431 život, dok je sumnjivih ili potvrđenih slučajeva zaraze 7.470, objavila je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prema podacima ministarstava zdravstva Gvineje, Sijera Leonea i Liberije.

Što je ebola?

Virus ebole uzrokuje akutnu i ozbiljnu bolest koja je često smrtonosna ako se na vrijeme ne liječi. Virus se prvi put pojavio 1976. godine uz dvije pojave; prvi put u Nzai, Sudanu, a drugi put u Yambuku, Demokratskoj Republici Kongo. Ovdje se pojavio virus u selu u blizini rijeke Ebola po kojoj je virus i dobio ime.

Ove godine se ebola pojavila u Zapadnoj Africi gdje su prvi slučajevi prijavljeni u ožujku. Kada je virus prvi put otkriven 1976. godine bilo je više smrtnih slučajeva. Bolest se počela širiti u Gvineji, a onda na Sierra Leone, Liberiju – ljudima koji su putovali zrakom i kopnom.

Najteže pogođene zemlje su Gvineja, Sierra Leone i Liberija koje imaju vrlo slabe zdravstvene sustave, bez ljudskih i infrastrukturnih resursa. Svjetska zdravstvena organizacija je 8. kolovoza izbijanje ove bolesti proglasila Hitnim međunarodnim slučajem.

Ebola pripada obitelji virusa Filoviridae koji uključuje tri roda: Cuevavirus, Marburguvirus i Ebolavirus. Dosad identificirani virusi su povezani s velikim epidemijama u Africi.

Smatra se kako su šišmiši iz porodice Pteropodidae prirodni domaćini virusa. Virus se prenosi pomoću bliskog kontakta krvlju, sekreta, organa ili drugim tjelesnim tekućinama zaražene životinje kao što su čimpanze, gorile, šišmiši, šumske antilope ili dikobrazi.

Zatim se ebola širi na čovjeka preko izravnog kontakta (kroz rane ili preko sluznice), krvlju, sekretom ili drugim tjelesnim tekućinama zaražene osobe ili preko inficiranih površina poput posteljine ili odjeće.

Nažalost, događa se da se zdravstveni radnici zaraze virusom jer liječe bolesnike za koje postoji sumnja da boluju od ebole. Također, pri pogrebnim odredima ožalošćeni često imaju izravni kontakt s tijelom preminule osobe što također može igrati ulogu u prijenosu virusa ebole, istražili su novinari portala Direktno.

Ljudi ostaju zarazni sve dok se virus nalazi u krvi, tjelesnim tekućinama ili čak u majčinom mlijeku. Muškarci koji su se oporavili od bolesti, narednih sedam tjedana mogu virus prenijeti preko sperme.

Ne postoje posebni tretmani kada je u pitanju ebola. Pacijenti se moraju izolirati te dobiti svu moguću njegu i potporu zdravstvenih radnika.

Većinom se njega sastoji od nadoknađivanja tekućine jer je važno održati normalan status krvi i krvnog tlaka oboljelog da ne bi došlo do bilo kakve komplikacije ili daljnje infekcije.

Dijagnosticiranje i simptomi

Ponekad je teško prepoznati ima li osoba ebolu ili ne samo pomoću simptoma. Liječnici moraju prvo testirati oboljele te isključiti druge bolesti poput meningitisa, kolere ili malarije.

Ispitivanjem krvi ili tkiva se također može otkriti ebola. Čim se prepozna ili otkrije da netko boluje od ovog virusa osoba se odmah stavlja u karantenu, odnosno u izolaciju kako bi se spriječilo daljnje širenje.

Jednom kada virus dođe u tijelo on se lijepi za stanice. Tada se multiplicira i dolazi do ”eksplozije” stanica. Zatim, virus iskorištava pad imuniteta kako bi se počeo brzo širiti tijelom. Uključujući i vrlo važne organe poput mozga, jetre ili bubrega.

Napada gotovo sve organe u tijelu te tkivo. Simptomi su poput gripe. Virus uzrokuje povećano krvarenje, crvenilo na koži koje se počne širiti po cijelom tijelu. Osim kože, krv počne prodirati i u organizam, odnosno pojavljuje se unutarnje krvarenje te krv počinje istjecati iz tjelesnih šupljina kao što su oči, uši i nos. Svi ovi napadaji uzrokuju otkazivanje organa. Unutarnje krvarenje i samo otkazivanje organa su sve ono što ebolu čini smrtonosnom bolešću.

Ako doktori uspiju držati organe na funkciji, nadomješćujući tekućine u tijelu postoji velika mogućnost za ozdravljenje ili držanje bolesti pod kontrolom, 60 posto ljudi koji su bili zaraženi ebolom su preminuli. Većina ih je mogla biti spašena boljom medicinskom skrbi.

Period inkubacije, što podrazumijeva vrijeme od infekcije virusom do početka simptoma, je od dva do 21 dan. Ljudi nisu zarazni dok ne razviju simptome.

Uzorci od pacijenata predstavljaju ekstremni rizik i opasnost; laboratorijska ispitivanja na aktiviranim uzorcima treba provoditi pod maksimalnim biološkim uvjetima i u zatvorenom prostoru.

Tretman i cjepiva

Još uvijek ne postoji dokazana metoda dostupna za ovaj virus. Raspon potencijalnih tretmana, uključujući preparate za krv, terapije za imunitet te terapije lijekovima trenutno se ispituju. Još uvijek nisu dostupna licencirana cjepiva, ali potencijalna su trenutno na testiranju.

Prevencija i kontrola

Prevencija leži samo u dobroj kotroli, nadzoru i praćenju. Kolektivna svijest je jako važna za kontrolu virusa, odnosno za suzbijanje epidemije. Podizanje svijesti o rizicima za infekciju Ebolom i mjere zaštite koje ljudi mogu poduzeti je efektivan način smanjenja prijenosa virusa.

U tom smislu postoji nekoliko čimbenika:

Smanjiti rizik od prijenosa virusa s divljih životinja na ljude, primjerice preko majmuna ili konzumacijom sirovog mesa. Sa životinjama treba rukovati s rukavicama te odgovarajućom zaštitnom odjećom. Proizvodi životinjskog porijekla, kao meso, trebaju se do kraja skuhati prije konzumacije

Smanjiti rizik prijenos virusa s čovjeka na čovjeka direktnim ili bliskim kontaktom s ljudima koji imaju simptome Ebole, posebno kontakt s njihovom krvlju. Kod brige oko pacijenata trebaju se obavezno nositi rukavice. Često pranje ruku je također obavezno nakon posjeta pacijenatima u bolnici ili nakon brige o pacijentima kod kuće.

Mjere zaustavljanja epidemije uključuju brz i siguran ukop mrtvih, identifikaciju ljudi koji su bili u kontaktu s nekim tko je zaražen Ebola virusom, nadgledanje tih osoba 21 dan, a važnu ulogu ima i odvajanje zdravih ljudi od bolesnih kako bi se spriječilo daljnje širenje virusa. Iznimnu važnost ima i dobra higijena.