50 obitelji u Ulici Petra Svačića već 6 godina vodi bitku za svoje zemljište, Grad niže obećanja – rješenja nema!

Stanari zgrade u ulici Petra Svačića od broja 3 do 11 uputili su medijima svoj dopis, vidno izigrani i nezadovoljni rješavanjem situacije od prije 6 godina, a vezano uz zemljište koje je Grad Zadar prodao poduzetniku Mladenu Ninčeviću te isto zemljište za koje je Grad obećao da će ga vratiti stanarima.

Njihov dopis donosimo u cijelosti.

već šest godina, usprkos obećanjima iz Gradske uprave i sudskim postupcima na Općinskom sudu u Zadru ne rješava se problem sa zemljištem uz zgradu u kojoj stanuje 50 obitelji, mahom dragovoljaca iz Domovinskog rata, te invalida, udovica i roditelja poginulih branitelja. Riječ je o dvorištu uz zgradu koje su stanari koristili kao životni prostor i parkiralište otkako je zgrada izgrađena prije 50-tak godina, a problem je nastao kad je Grad Zadar, bez ikakve obavijesti, to zemljište pripojio okolnim česticama i prodao građevinskom poduzetniku Mladenu Ninčević, odnosno tvrtci Belafuža d.o.o. u njegovu vlasništvu koja je potom preimenovana u Centar projekt. Otada se vode pregovori i sudski postupci stanara protiv Ninčevića, ali i obrnuto.

Budući da je Grad Zadar prodao zemljište i stanare doveo u nezavidan položaj jer su ostali i bez životnog prostora i pristupnog puta, te je zgrada ostavljena doslovno samo na temeljima, započeti su pregovori između svih triju strana, a Grad se u nekoliko navrata i pismeno i usmeno obavezao kako će stanarima vratiti u posjedi ono što im je oduzeto.

Posljednje obećanje za rješenje u ime Grada Zadra dao je gradonačelnik Božidar Kalmeta zbog čega su stanari do daljnjega obustavili postupak na sudu protiv investitora i krenuli s povjerenjem u pregovore. Došlo se do rješenja na koje su formalno pristali svi, a za naglasiti je da su stanari prihvatili rješenje prema kojem im se vraća na korištenje upola manji prostor nego su ga ranije imali. Ugovor su dogovorno sastavili odvjetnici stanara i investitora te pravna služba Grada. Trebalo ga je samo potpisati ali se ponovno počelo odugovlačiti. To je poljuljalo povjerenje stanarima zbog čega su bili spremni organizirati prosvjed, a za to su imali potporu gotovo svih zadarskih udruga proizišlih iz Domovinskog rata. No ponovno je došlo obećanje iz ureda gradonačelnika da će sve biti u redu i da se na rješenju radi. Još jednom su stanari pristali vratiti se za pregovarački stol, a u međuvremenu je na sudu sazvano ročište u kojem investitor tuži stanare za ometanje posjeda. Ročište je odgođeno nakon što je Grad Zadar raspravnom sucu dostavio pismenu obavijest koju potpisuje gradonačelnik Božidar Kalmeta, a u kojoj stoji da su u tijeku pregovori i da će se spor riješiti najkasnije do 30. rujna. Pokazalo se to još jednim lažnim obećanjem zbog čega su stanari ponovno na početku što se rješenja spora tiče, no na kraju sa strpljenjem i razumijevanjem na koje su ih iz Grada godinama pozivali.

Očito je da Grad Zadar nema rješenje, a zašto je to tako može se samo nagađati. U svakom slučaju jasno je da u cijeloj priči od samog početka nešto gadno ne štima.

Kronološki gledano, zemljište je prodano pod sumnjivim okolnostima kao što se i na sumnjiv način uopće okrupnilo zemljišne čestice, uknjižilo na Grad, a kasnije i na investitora. Prodaju je u ime Grada 2008. godine dogovorio, odobrio i potpisao tadašnji gradonačelnik Živko Kolega. bez znanja i suglasnosti stanara. Podsjećamo i kako su na dijelu zemljišta bile postavljene garaže, dok se drugi dio koristio za parkiranje i kao životni prostor stanara. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske stanari te zgrade mahom su braniteljska populacija među kojima je veliki broj invalida. Godinama su stanari brinuli o dvorištu, uklonili stare i derutne garaže, te prostor uredili za dječje igralište i boravak stanara. Da je prodano, zajedno sa pristupnim putem zbog čega je zapravo zgrada ostala samo na temeljima i metar prostora okućnice, saznalo se kad se kupac-investitor odlučio poravnati i ograditi ono što je kupio. Svojim tijelima stanari su to spriječili, a onda su započeli pregovori s koleginim slijednikom  Zvonimirom Vrančićem. Tijekom cijelog svog mandata on je obećavao i usmeno i pismeno da će se problem riješiti. Štoviše, bio je sklon reći i kako se kune. Neriješeni problem dočekao je i trećeg u nizu, gradonačelnika Kalmetu, koji je nastavio s obećanjima, a kad je upoznat sa situacijom vješto je odglumio zgroženost.

A za zgražanje očito razloga imaju stanari zgrade, mahom branitelji čija su prava očito  stavljena u drugi plan, iza krupnog kapitala.

Nepobitne činjenice su da je Grad Zadar prodao nešto što nije trebao, a investitor kupio nešto što niti jedan, iole ozbiljan poduzetnik, nikada ne bi kupio. Mladen Ninčević javno se hvali svojim sudjelovanjem u Domovinskom ratu i podrškom prijatelja iz rata, a s druge strane čak je i privatnom tužbom krenuo na nekoliko stanara – invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata,  koji su samo predstavnici stanara u cijeloj ovoj priči. S druge strane, on nije tužio Grad Zadar, a za tužbu protiv stanara kaže kako je to samo način da zaštiti posjed koji je pošteno platio i uknjižio se na njega.

Što se čelnika Grada Zadra tiče, javnost se i sama mogla uvjeriti kako su revni kad je u pitanju postavljanje vijenaca i paljenje svijeća na spomen-obilježja poginulim braniteljima. Jednako je i s obilježavanjem raznih obljetnica vezanih uz Domovinski rat. Tada su spremni kleti se na domoljublje i pozivati se na braniteljsku populaciju, a rijedak je prigodni govor u kojem ne spomenu kako se nikada ne smiju zaboraviti oni koji su sudjelovali u stvaranju Lijepe naše. Na riječima su, pokazalo se, jaki i odlučni, no kad djela dođu u pitanje, priča je drugačija.

Stanari vjeruju kako je ovo jedinstven slučaj u Hrvatskoj u kojem je zgrada sa 50 stambenih jedinica ostavljeni bez okućnice,  a invalidi iz Domovinskog rata bez prostora za manevar s kolicima kod ulaza i izlaza do svojih stanova. Jednako je i s pristupom hitnih službi ukoliko bi zatrebale.