Gomili prometnih znakova koji raspetljavaju složeni sustav jednosmjernih ulica, pješačkih zona i biciklističkih staza u urbanoj jezgri Novalje ovoga se ljeta pridružila nekolicina novih, ne nužno namijenjenih vozačima. Na jednom od njih su prekriženi boca i čaša, na drugom je nacrtana majica i prekrižen goli torzo. Centrom mjesta, koji unatoč varljivom vremenu ovog srpnja vrvi turistima, patroliraju komunalni redari, neka vrsta “lokalne policije”, u uštirkanim besprijekorno bijelim uniformama koje kao da su ispale iz reklama za deterdžente. Prilaze skupini mladića, preplanulih i nabildanih njemačkih partijanera golih do pasa. Pružaju im letke s pravilima ponašanja na njihovu materinskom jeziku.
– Golotinja u mjestu je zabranjena – kaže jedan od redara.
– To je nešto novo? Nismo znali, dolazimo ovdje već par godina – odgovaraju turisti.
– Da, od ove sezone….
Momci odlaze uz usmenu opomenu i navlače majice na ogoljeli torzo. Globa je, upozoreni su, 500 kuna. Doduše, centar Novalje prepun je muškaraca golih do pasa pa se opomene svakome od njih čine kao nemoguća misija. Ali, ide malo-pomalo, sve u skladu s takozvanim “turističkim bontonom”, za Hrvatsku jedinstvenim aktom koji je donijela gradska administracija na čelu s novim gradonačelnikom Novalje Antom Dabom.
– Za sada ih samo upozoravamo, cijela stvar se tek uhodava. Ali turisti goli do pasa tijekom dana nisu toliki problem, iako nije lijepo kada takvi ulaze u banku ili u pekaru. Problem su oni koji u mjesto dolaze potpuno goli, ne znajući za sebe. Njima globu izdajemo odmah, bez upozorenja – objašnjava nam Miroslav Kolobarić, vođa novaljskih komunalnih redara.
Kaos u gradu
Potpuno goli tipovi koji bauljaju u centar mjesta u ranim jutarnjim satima ili pak usred bijela dana, pijani ili izbezumljeni od sintetskih droga, znaju to dobro stanovnici Novalje, posljednjih godina ovdje su postali čest prizor. U posljednjih mjesec dana, otkako je krenula priča s komunalnim redarima, turističkom bontonu i globama, Kolobarić je imao pet takvih slučajeva. Jedan je od golaća, neki Belgijanac, prisjeća se Kolobarić, došao u društvu dvojice odjevenih.
– Rekao sam im da je kazna 500 kuna, a oni su kod sebe imali samo 70. Zafrkavali su se: Vidi kako mu je mali, pa tu se nema što vidjeti, to ne može koštati više od 70 kuna – smije se.
No slučajevi neprimjerenog ponašanja u centru Novalje, do prije 30-ak godina uspavanog ribarskog mjestašca, a danas jedne od najpoznatijih turističkih destinacija na Jadranu, nisu nikakva zafrkancija. Osim golaća, tu su problem horde mladića i djevojaka koji u večernjim satima zauzimaju sve zidiće i klupe u središtu mjesta i tamane pive i žestice uoči noćnog izlaska. Problem su i oni koji se vraćaju u cik zore okupirajući usnulu rivu, nastavljaju lokati, spavaju po klupama, povraćaju, mokre, tuku se, viču i vode ljubav po parkovima. Ishodište svega toga dobro je poznat toponim – Zrće, plaža pod jurisdikcijom Grada Novalje koja je u posljednjih desetak godina postala sinonim za lude ljetne provode, ali i onu tamnu stranu koja prati razuzdano partijanje. Sodoma i Gomora, rekli bi puritanci.
– Ankete su pokazale da je Zrće, nakon Dubrovnika, najpoznatiji pojam vezan uz Hrvatsku u svijetu. To je definitivno brend koji treba razvijati. Ali za vrijeme bivšeg gradonačelnika došlo je do toga da nije postojao nikakav red vezan uz Zrće. Ljudi su mogli raditi što god žele, bez ikakvih ograničenja i sankcija, pa sada ima situacija da, kada nekog u centru Novalje upozorimo da ne može nasred ceste piti bocu votke, odgovara: ‘kako sam do sada mogao’, iako dolazi iz zemlje gdje je to zabranjeno. Policije nije bilo, bivši gradonačelnik govorio je da ne želi uniforme na cesti jer da ‘nismo vojna hunta’. I stanovnici Novalje i turisti bili su nesigurni, izloženi teroru malih skupina. Dio turista ponašao se kao da je i centar Novalje dio provoda na Zrću, nisu pravili nikakvu razliku između partijanja na plaži i ponašanja u mjestu. Znalo se dogoditi da imamo 80 tisuća ljudi u jednom momentu na svega par policajaca i dva komunalna redara bez ikakvih ovlasti. Poznato je da su se Bad Blue Boysi i Torcida dogovoreno dolazili tući u Novalju jer se znalo da ovdje nema policije. Pojavile su se i organizirane dilerske skupine koje su operirale bez ikakvih smetnji – prepričava gradonačelnik Novalje Ante Dabo, koji je nakon 20 godina i pet uzastopnih mandata na lokalnim izborima prošle godine porazio svojeg prezimenjaka Ivana Dabu (nisu u rodu, ovdje je to često prezime).
Preuzevši vlast u Novalji, Ante Dabo našao se pred imperativom uvođenja reda, jer situacija je postala neizdrživa. Zajedno s vlasnicima svih klubova sa Zrća, koji su ga, kako veli, podržali u namjerama, lani je otišao na neku vrstu studijskog putovanja na Ibizu. Tamo je, kaže, uvidio da reda na otoku za partijanere, mnogo većem od Paga i s mnogo više turista, ipak može biti, jer “na Ibizi ne smiješ ni pljunuti na pod bez sankcija”.
– Brojke su neusporedive. Ibiza je 70-ih imala svega 40 i nešto tisuća stanovnika, a danas ima više od 120 tisuća samo stranih stanovnika. Oni dobro znaju za Zrće. Rekli su nam da se mi danas nalazimo tamo gdje su oni bili prije 12-13 godina. Shvatili su da sustav ne mogu kontrolirati bez podrške vlasti – govori gradonačelnik Novalje.
Lekcija s Ibize
Poučen onime što je čuo na Ibizi, inicirao je sastanke s ravnateljstvom policije. Za ovo je ljeto dogovorio da će osigurati smještaj za 40-ak temeljnih i krim policajaca. Rezultiralo je to uhićenjima više od 20 ozbiljnih dilera na Zrću te s 12 kaznenih prijava. Za ilustraciju, posljednjih nekoliko godina nije bilo ni jednog uhićenja. Malobrojni lokalni policajci bojali su se, kako su mi ispričali u Novalji, uopće ulaziti u ikakve sukobe s organiziranim grupama. Recentne policijske akcije rezultirale su time da gram speeda na Zrću, koji je lani koštao 150 kuna, prema insajderskim informacijama, sada postiže cijenu od 600 kuna, gotovo kao kokain. Carinska uprava zaplijenila je sada 13 vozila ilegalnih taksista koji su u “zlatna vremena” zarađivali između 7000 i 10.000 kuna dnevno.
Što se tiče golotinje na Zrću (gdje i dalje, kako su mi ispričali upućeni, ne nedostaje scena seksa), Ante Dabo odlučio je ne zadirati previše u ono što se događa na poznatoj plaži nekoliko kilometara od Novalje. Zrće je proglašeno party zonom, no za urbani dio Novalje uveden je već spomenuti turistički bonton za čije je provođenje angažirano 17 komunalnih redara koji patroliraju u tri smjene, a na raspolaganju su im tri skutera. Četiri su natječaja bila potrebna da pronađe prave kadrove, koji znaju engleski i zadovoljavaju sve predispozicije, a valjalo je i mijenjati pravila da ko bi netko iz javne uprave uopće mogao raditi u tri smjene (za usporedbu, riječki komunalni redari rade od 8 do 16 pa, kada ih se upita što je s velikim psima bez brnjice u parkovima s djecom, odgovaraju da ljudi imaju nezgodnu naviku šetati kućne ljubimce izvan okvira radnog vremena).
Iako nemaju policijskih ovlasti, mogu zaustavljati, legitimirati i kažnjavati prekršitelje, a u slučaju problema zovu prave policajce, što za sada dobro funkcionira. Ekipu s pivama, recimo, za sada samo upozoravaju, ali one sa žesticom ne propuste udariti po džepu.
– Sve je još uvijek novo i kazna je krajnja mjera, ali bez obzira na to, dnevno naplate dvije do tri tisuće kuna kazni – kaže Dabo.
Preglasna muzika
Poseban izazov pred kojim se novi gradonačelnik Novalje našao bio je problem buke na Zrću. Ukupno četiri kluba, plus jedan u općini Kolan koji je na istom potezu na plaži, ali u drugoj jedinici lokalne samouprave i u drugoj županiji, emitirali su toliku buku da stanovnici okolnih naselja nisu imali mira ni danju ni noću. Klubovi, jedni drugima konkurencija, natjecali su se koji će biti glasniji i u ratu bez granica razina buke znala se penjati na 130 do 140 decibela. Ljudi su u očaju govorili da će prodati kuće i otići s otoka. Istovremeno, vlasnike klubova nije se moglo kazniti jer se nije moglo ustanoviti koji je od njih prekardašio.
Grad Novalja naručio je tada od odjela za akustiku Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu izradu tehničkog rješenja za projekt usmjerenog zvuka. Proučilo se gdje je epicentar zabave, gdje se nalazi pozornica, gdje je publika i kako da bude dovoljno glasno, a da svi budu zadovoljni. Tada se pojavila jedna zagrebačka firma sa sustavom SICREL (Sisteme inspeccion y control remoto de limitadores), teškim 250.000 kuna, koji se pionirski uveo u nekim engleskim klubovima.
Na kritične točke (najbliže fasade) u selima u okolici Zrća postavljene su mjerne jedinice na kojima se pazi da buka ne prelazi 50 decibela. Na sustavu, koji Dabo ima na laptopu u svojem uredu, a komunalni redari na pametnim telefonima, označeno je svih pet klubova sa Zrća (Noa, Papaya, Aquarius, Euforia i Calipso). Kada je razina buke normalna, klubovi na karti su zeleni, a uako pređe u crveno, sustav automatski alarmira i blokira razglas.
– Mjerna točka u Caski, koja je najugroženija, konstantno je online. Jučer smo krenuli s tim i dogodilo se da danas imamo 60 decibela, ali to je bio zvuk cvrčaka. Ovim je sustavom omogućeno da razina zvuka u klubovima bude 102 decibela, 105 u vrijeme festivala. Vlasnici su presretni s tim rješenjem, bili su veliki skeptici, a bio sam i ja. Razmišljao sam da ćemo morati graditi zidove, kao na Ibizi, ali pokazalo se da to neće biti potrebno. Sve je zajedno, sustav, projekt i studija, koštalo blizu 400.000 kuna. Pola plaća Grad, a pola klubovi – kaže Ante Dabo.
Otvoreni rat
Zanimljiva je priča u pozadini dolaska Ante Dabe na vlast u Novalji. Rođen je 1965., a u Rijeci je u sklopu sjemeništa završio gimnaziju, no krajem 80-ih nisu mu je priznali pa je morao diplomirati i u civilnoj riječkoj gimnaziji. Upisao je pravo, paralelno radeći kao pjevač u Opernom zboru riječkog HNK (i danas pjeva u crkvi), no mobiliziran je 1991. Pa je prekinuo studij. Od 1993. bio je desna ruka Ivanu Dabi zvanom Đono (navodno po nekadašnjem američkom predsjedniku Johnsonu, kojemu se bivši gradonačelnik divio) od 1993. do zadnjih lokalnih izbora. Ante Dabo zvan Karaho (carajo je psovka poštapalica na španjolskom, nešto kao kvragu ili jebemu…) svoj je nadimak dobio po djedu koji je pet godina radio u Urugvaju, a neki ga zovu i Tajnik. Dvadeset godina bio je, naime, tajnik HDZ-a i tajnik Grada Novalje. Ivan Dabo uoči lanjskih izbora govorio je: “Ja sam Sulejman Veličanstveni, a on je Ibrahim”, crpeći inspiraciju za dosjetku iz popularne turske sapunice.
No vazal Ibrahim odmetnuo se od Sulejmana s kojim se, kako mi je ispričao, počeo razmimoilaziti još 2004., a sve je eskaliralo 2008., kada je tadašnji gradonačelnik krenuo u produženje ugovora o zakupu na Zrću bez natječaja. Anti je, kaže, smetala gomila stvari kod njegova pretpostavljenog koji se prometnuo u lokalnog šerifa – omogućavanje nasilne apartmanizacije, opće stanje nereda…
U otvoreni rat odlučio je ući 2012., a kada je godinu kasnije kao nezavisni kandidat krenuo na izbore, automatski je izbačen iz HDZ-a.
Ante Dabo pred sobom je imao jakog protivnika koji je u 20 godina uspostavio samoodrživi sustav ovisnosti o gradonačelniku. Kandidatura je zahtijevala ozbiljan manevar, pa je Ante za početak pridobio uz sebe vodeće HDZ-ovce u Novalji, kao i HSP. S treće strane bio je prominentni ugostitelj Boris Šuljić, začetnik Zrća i suvlasnik obiteljskog hotela Boškinac, koji je kao gradonačelnički kandidat imao podršku SDP-a i HSS-a. No Ante Dabo i Šuljić uvidjeli su da, ako žele srušiti Đonu, moraju surađivati. Dogovorili su se – tko god od njih dvoje uđe u drugi krug (ako ga bude), dobit će podršku onog drugog. Ispalo je da je u drugi krug ušao Tajnik koji je kasnije odnio pobjedu.
– Dogodilo se spontano slavlje u Novalje. Atmosfera je bila kao 1990., kada je Hrvatska postala samostalna država – prisjeća se Ante Dabo.
Novi brendovi
U uredu gradonačelnika Novalje ikonografija je ista kao i u doba Ivana Dabe. I dalje su tu bista Ante Starčevića, Franje Tuđmana te veliko raspelo na zidu, no svemu je pridodana i karta projekt “Strategija razvoja marine i luke Novalja”, koji novi gradonačelnik nastoji provesti u djelo. Osim Zrća, Ante Dabo nastoji razvijati i druge oblike turizma – kroz gastronomiju, kulturnu baštinu (arheološka nalazišta, rimski vodovod), sport (biciklizam i ronjenje), paški trokut, Lunjske maslinike… U Lunjske je maslinike uloženo 700.000 eura, od čega je 75 posto sredstava EU, a radi se o 24 hektara na kojima se nalazi više od 80.000 stabala maslina, s tim da najstarije ima 1600 godina.
Radi se i na brendiranju paške janjetine kroz obnovu klaonice i subvencioniranje od 50 kuna za svako janje. Umjesto apartmana, potiče se gradnja ruralnih vila i hotela koji Novalji fale.
– Ali Novalju i dalje svi percipiraju kroz Zrće. Hoće li turistički bonton i kontrola buke negativno utjecati na promet? – pitam gradonačelnika.
– Uvjeren sam da neće. Po anketama, sigurnost je visoko na listi prioriteta svih turista, a s neredom kakav je do sada vladao ona nije mogla postojati. Od svih posjetitelja Zrća, možda jedan posto njih pravi probleme, a takvi nam gosti i ne trebaju. Ostalih 99 posto želi sigurnu zabavu koju smo im sada omogućili. A kad se to postigne, mogu se normalno razvijati i ostali oblici turizma. Uostalom, u lipnju smo imali 31 posto više noćenja, a u srpnju, unatoč kišama, na razini lanjske godine. Vjerujem da će se pozitivni efekti osjetiti – zaključuje Ante Dabo.
