Ljubo Jurčić, ministar gospodarstva U Vladi Ivice Račana te u doba kada se prodavala nacionalna naftna kompanija INA, prvi put je javno otkrio detalje cijelog posla u kolumni za Politiku Plus.
Jurčić kaže da je odluka privatizirati Inu ili ne bila, naravno, politička odluka. Bivši ministar kaže da je politika odlučila privatizirati Inu i donijela je zakon o njenoj privatizaciji. Bez obzira na osobno mišljenje, jednom kad se donese, zakon se mora provoditi, zaključuje Jurčić..
‘U prvoj fazi privatizaciji Ine sudjelovale su ili bile upoznate s njom sve politički odgovorne institucije, kao ni u jednoj hrvatskoj privatizaciji prije ili kasnije. Ovaj cijeli proces bio je naknadno i predmet analize Saborskog odbora za privatizaciju Ine.
Završni čin prve faze privatizacije bilo je podnošenje financijskih ponuda za 25% + jedna dionica Ine, tj. koliko je tko od tri potencijalna strateška partnera bio spreman u dolarima platiti Hrvatskoj za taj broj dionica, za partnerski odnos definirán u ugovorima, u točno propisanom obrascu, s točno propisanim sadržajem, do točno određenog dana i sata, na točno određenoj adresi, točno određenoj osobi…, kako je to uobičajeno u međunarodnoj poslovnoj praksi, a što većina međunarodnih institucija tako i propisuje za svoje poslove’ otkriva Jurčić.
Najbolju ponudu dao je mađarski MOL, podsjeća Jurčić, 505 milijuna dolara. “Austrijski OMV je ponudio 420 milijuna milijuna na propisanom obrascu i u propisanoj proceduri. Ruska kompanija se zahvalila i odustala od podnošenja ponude, s obrazloženjem da u dioničarskom ugovoru nije prihvaćen njen prijedlog članka o pravu prvokupa, tj. da izabrani strateški partner ima prednost, pred ostalim zainteresiranim, u kupnji dionica kod slijedeće faze privatizacija”, piše bivši ministar u kolumni.
Opozicija je u Saboru, prije potpisivanja, dobila kopije svih ugovora i mogla je tražiti objašnjenje za svaki članak, ali nije to učinila. Izašla je iz Sabora, a glavna primjedba je bila da je za 25% + jednu dionicu dato više prava strateškom partneru nego što mu pripada. To u političkoj retorici dobro zvuči. Međutim, prema tim ugovorima, većinu u Nadzornom odboru i u Upravi Ine imala je hrvatska strana, tako da, nastavlja Jurčić, tvrdnja da je MOL-u prepušteno upravljanje Inom prvim Ugovorom je netočna. U najmanju ruku, ni jedna, ni najmanja odluka nije se mogla donijeti bez hrvatske suglasnosti, a većina odluka mogla se donijeti samo s hrvatskim glasovima.
“Politikanskim pristupom nekih političara poduprtim lobistima i interesnim skupinama koje su izgubile svoj interes u Ini njenom privatizacijom, a pod krinkom zaštite nacionalnih interesa, stvorili su osjećaj da je Ina preuzeta od strane MOL-a na “neprijateljski način”, i da se moramo zaštititi od od njega, iako smo ga izabrali prema Zakonu i procedurama koje je propisala Hrvatska. Hrvatski sabor donio svojom slobodnom voljom, od nikoga prisiljen odluku, tj. Zakon o privatizaciji Ine, propisao uvjete i procedure za izbor strateškog partnera. Izabrani strateški partner je ispoštivao hrvatski Zakon, hrvatske procedure i isplatio ponuđeni iznos”, piše Jurčić.
Jurčić za priče da je OMV dao bolju ponudu od MOL-a kaže da su obično podmetanje lobista i “međunarodnih savjetnika” koji su radeći za OMV izgubili proviziju za dobro obavljen posao, jer OMV, lošijom ponudom, nije postao strateški partner.
“Te priče temelje se na jednom dopisu koji je faxom OMV poslao, ne isti dan, kako ti lobisti ističu, nego dan kasnije, ne na veću, kako isti navode, niti istu cijenu nego na cijenu ispod MOL-ove ponude (up to). Taj, nazovimo dopis, nema oblik niti ikakve veze s ponudom u bilo kakvom poslu, a najmanje s ponudom za otkup dionica Ine, niti oblik dopisa koji se šalje državi koju poštuješ. O propisanoj proceduri da se i ne govori”, piše Jurčić u kolumni za Politiku Plus.
Pitanje je kako bi austrijska vlada u sličnoj situaciji reagirala na takav dopis iz Hrvatske. Danas, ni države uz koje se stavlja oznaka “banana” ne prihvaćaju takve ili slične dopise kao ozbiljne ponude, kaže Jurčić. Napominje da je minimum poslovnog ponašanja poštivanje pravila, procedure i forme.
