Samo pedesetak metara od jadranske obale, a oko tristo metara od mjesta Turnja, otkriveno je podmorsko arheološko nalazište staro približno tri tisuće godina – skupina zadarskih arheologa na morskom je dnu locirala naselje rasprostranjeno na površini od skoro jednog i pol hektara, prapovijesni lokalitet koji – iznenađujuće – nije prekriven nekim novijim kulturnim slojem.
Naselje iz prapovijesnog razdoblja kao na dlanu nudi na tisuće artefakata za daljnje istraživanje, a da je riječ o naselju, vrlo velikom za prapovijesno razdoblje potvrđuju, među ostalim nalazima, i veliki drveni piloni zabijeni u dno.
– Pronašli smo veliku količinu drvenih pilona čvrsto zabijenih u dno, što znači da su nosili neku konstrukciju, vrlo vjerojatno sojenice, vrstu nastamba – kaže voditelj istraživanja dr. Mato Ilkić s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Ovaj se podmorski lokalitet nalazi u neposrednoj blizini Galešnjaka, poznatog “otoka ljubavi” u Pašmanskom kanalu. Dr. Ilkić kaže da je poticaj istraživanju bio raniji nalaz zadarskog arheologa Zdenka Brusića, koji je na malom otočiću Ričulu, pokraj Galešnjaka, naišao na prapovijesne tragove.
– Pregledom satelitskih snimki i zračnih fotografija uočili smo goleme pravilne formacije, evidentno djela ljudskih ruku. To je bio dovoljan razlog da zaronimo na dno, gdje smo odmah pronašli veliku količinu prapovijesne keramike i drvenih ostataka iz prvog tisućljeća prije Krista, a moguće da ima i starijih dijelova. Radi se o jednom od najvažnijih prapovijesnih podmorskih lokaliteta u Hrvatskoj, koji se sastoji od naselja i pripadajuće luke.
Ovo je jedini podmorski arheološki lokalitet uz obalu sjeverne Dalmacije koji je očuvan i prebogat nalazima iz prapovijesti, nije preslojen. Sve što se tamo nalazi pripada prapovijesnom razdoblju – naveo je dr. Ilkić.
U liburnskom gradu, na dubini od samo tri metra, arheolozi su pronašli na tisuće artefakata. Na svjetlo dana izvučeno je keramičko kuhinjsko posuđe, poneko čak ukrašeno plastičnim uresima, igle izrađene od kostiju koje su služile za pletenje ribarskih mreža, ribarski alati poput cjelovito sačuvanih keramičkih koloturnika koji su služili kao utezi za mreže, obrađivani predmeti od drva kao dijelovi opreme brodova, koštice maslina koje svjedoče o njihovu uzgajanju prije tri tisuće godina, kao i golema količina kostiju domaćih životinja, mahom koza i ovaca, što govori o prehrani tadašnjih stanovnika “potopljenog” liburnskoga grada.
– Sve to smo izvadili sa sondiranog dna veličine samo četiri četvorna metra. Predmeti se sada desaliniziraju, to će potrajati do jeseni, kada ćemo ih detaljno analizirati i spajati. Od velikih drvenih pilona uzeli smo uzorke kako bismo ih datirali tzv. radiokarbonskom analizom C 14, kao i dendroanalizom koja će nam “izbrojiti” godove na drvetu – kaže dr. Mato Ilkić.
