Milivoj, Edis i Davor: “Niste na televiziji vidjeli ništa! Treba doći i doživjeti to na licu mjesta. Katastrofa, tragedija!”

Ne znam kako i otkuda bih započeo, možda da kažem samo, katastrofa. Teška katastrofa. To ste vidjeli na televiziji? Ma, niste na televiziji vidjeli ništa. Nula. Treba tu doći i doživjeti ovo, u živo, sjesti s ljudima na banak i promatrati oko sebe, ja sam tako pola sata. I još ne mogu izbrisati tu sliku, podsjetilo me na rat. Ma što rat…,  sekunda, dvije, pet sekundi tišine, grop u grlu učinio je svoje, emocije su doslovno prštale, vrištale, iz zvučnika mobitela.

Milivoj Relja nije se nalazio samo na drugoj strani slušalice, nego kao da se nalazio i na drugoj strani svemira, nimalo ugodnoga, ma koliko se nama činila neugodna i naša zemaljska svakodnevnica. Iskusni vozač tvrtke Čistoća d.o.o. iz Zadra našao se u prvoj skupini djelatnika koji su se, baš kao i cijela firma, rado i bez puno pitanja odazvali pozivu za humanitarnu pomoć u otklanjanju otpada na poplavljenim područjima.

Društvo mu u Slavoniji čini dvojac kolega, Edis Jurjević i Davor Kovač.

– Pa gotovo da se i ne vidimo tijekom dana, koliko je posla. Nema stajanja, tek poslijepodne malo predaha, I onda nazad. Ne briga te za umor, bilo bi nas i sram, pored tih jadnih mještana uz nas. Danonoćno čiste, prebiru svaku stvarčicu desetak puta po rukama. I onda opet, vežu ih uspomene na štošta, a apsolutno sve moraju baciti u otpad, priča Relja.

I to dok i sam pomaže ubacivati u kamion neprepoznatljive ostatke ostataka nečijih života:

– Kada smo došli naišli smo na katastrofu, i na tsunami nas je podsjetilo, ili kao da je tu pala atomska bomba. Blato do koljena, crnilo, smrad, užasan smrad. Komisija prolazi od kuće do kuće, popisuje štetu, pravi i popis kuća za rušenje, a kako koju kuću prođe tako ljudi plaču i iznose stvari vani, na ulicu, i mi skupa s njima. Poplava, odnosno voda je bila na visini preko dva metra. Kompletno je pokućstvo uništeno, tehnika, namještaj…, javlja nam Milivoj izravno iz Gunje, tu su zadarski momci trenutno raspoređeni, uoči odlaska put Rajeva sela.

– Ide se malo po malo, naselje po naselje, tamo gdje se povuče voda. U nekima je još pod vodom sedamdeset posto kuća. U ta mjesta je uopće zabranjen ulazak. Kamionima odvozimo sakupljeno na privremeno reciklažno dvorište, tu se odvajaju krupni i sitni otpad, melju se drvenarija, papir, odjeća, posteljna, i to zatim odvozi u spalionicu, premda i mi odmah na terenu, da ne bi zatrpavali reciklažu, također izdvajamo najveći dio materijala, dodaje Relja.

Preveze se dnevno 40 -45 kubika. Krcati kiperi krevetima, ormarima, stolarijom, raznim uređajima, štednjacima, pećima na kruta goriva, biciklima, zamrzivačima, perlicama…

– Ništa nije upotrebljivo, ništa ostalo u kućama, tek goli zidovi. I nije to najgore, već jadni ljudi, tužni, utučeni, pokisli, ljuti, nervozni, miješaju im se osjećaji, razumijemo ih, tragedija je to, ne može biti lako kada vam se u jednom satu uništi ono što ste stjecali godinama. Prema nama su ipak pravi, topli, srdačni, pozdravljaju nas, tetoše, zahvaljuju nam.

Međutim, kaže Milivoj, smetaju komarci, koji doslovno grizu u rojevima.

– To je nenormalno koliko ih ima. Navodno bi trebalo nekoliko avionskih zaprašivanja. Inače, jutros smo se i cijepili protiv zaraznih bolesti, prenosi nam situaciju s lica mjesta Milivoj Relja. Po njegovoj procijeni čišćenje bi moglo potrajati najmanje šest mjeseci, ali ljudi se, kaže, nažalost neće oporaviti niti za desetak i duže godina. Kao nakon potresa.

– Daj Bože da se varam…

Planirano je da dečki s mora u potopljenoj ravnici ostanu dva tjedna. Tada bi im došla smjena.

– Komunalnom poduzeću Čistoća Županja d.o.o. na raspolaganje smo besplatno stavili svoje strojeve, opremu, spremnike i ljudstvo kako bi se što prije otklonio otpad nastao nakon poplava. Ispomoć u otklanjanju otpada pružat ćemo im dokle god to bude potrebno, to je najmanje što možemo učiniti kao potpora dragim prijateljima, a treba im. Tamo su sada naša tri radnika, vozača, uputili smo i jedan auto-podizač za velike spremnike, kiper preser, kamion s dva kontejnera veličine sedam kubika. Ići će naknadno kada bude potrebna i naša čistilica, tvrdi nam Vesna Đili, iz službe za informiranje Ćistoće Zadar.

I sama je bila na stradalom području, prije neki dan. Priča slična kao Milivojeva:

– To su ogromne količine otpada, naročiti glomaznoga, koji će ostati nakon poplava, radi se punom parom, poslom na uklanjanju smeća rukovodi tamošnje komunalno poduzeće i raspoređuje ljude po naseljima. Koliko sam mogla vidjeti, organizacija je u stožeru odlična. Policija, vatrogasci, vojska, volonteri, civilna zaštita, kao jedan prilagođavaju se bez pogovora njihovim radnim zadacima. To me oduševilo, to zajedništvo, došlo mi je da ostanem tamo i pomognem koliko mogu ako išta mogu sa svojih pedesetak kila. Nemam predodžbu što će sve ostajati iza tih poplava. Nama nisu dali da idemo u poplavljena mjesta zbog opasnosti zaraza. No, vidjeli smo taj najbliži okolni dio, ono što vidimo na televiziji stvarno je ništa, tek na licu mjesta se morate uvjeriti kakva je zaista situacija, neopisiva. Mi tu u medijima vidimo da je teško, suosjećamo, ali tamo je puno drugačije, strašno nešto, tragedija…