Maja Perinović, učenica generacije u OŠ Šime Budinića i državna prvakinja u Biciklističkom klubu Zadar

Maja. Maja Perinović. Najbolja je to učenica, učenica generacije OŠ Šime Budinića. I ne samo da je običan odličan đak, djevojka je briljirala na niz nastavnih polja. Pa je tako kao osmašica ostvarila hrpu zavidnih rezultata na različitim školskim natjecanjima.

Idemo redom, osvojila je 1. mjesto u županiji iz hrvatskoga jezika i bila peta u RH.  Iz matematike je ostvarila petu županijsku poziciju, a predložena je za državnu smotru sa svojim projektom iz biologije, koji je isto tako, kažu nastavnici, izvrstan.

I proteklih godina je uspješno sudjelovala na županijskim natjecanjima, i to, gle sad, iz matematike, i tada je „potukla“ značajan broj kolegica i kolega. E, nije ni tu kraj, jer Maja se  inače uspješno bavi biciklizmom, na način da je brdska prvakinja Hrvatske u konkurenciji kadetkinja. Popela se na najvišu skalinu postolja na međunarodnoj seniorskoj utrci u Mostaru i uzela 1. mjesto na U-15 utrci Kupa RH.

Usput, prekrasno crta pa je proteklih godina dobila brojne nagrade iz područja likovne kulture, uz to što je dobra prijateljica koja je uvijek spremna pomoći i objasniti gradivo prijateljima iz razreda koji ga nisu usvojili. Dobronamjerna je, pristojna i uzorna učenica. Tim  su je riječima punih pohvala ne bez ponosa opisali u OŠ Š. Budinića.

No, vratimo se biciklizmu, u kojemu Maja Perinović dokazuje da i izvrsna učenica i izvrsna sportašica u jednoj osobi mogu skupa. Pedale je počela aktivno okretati 2011-te i ušla u povijest već sada. Bila je naime pokretač lavine najmlađih ženskih natjecateljica kako u BK Zadar, čiji je član, tako i općenito unutar hrvatskog biciklizma.

U istoj sezoni osvojila je svoju prvu medalju na utrkama za Hrvatski kup i postala prva djevojka u zemlji kojoj je to uspjelo u nižim uzrastima. Bila je ukupno treća u Šibeniku u kategoriji U-13 i konkurenciji samih muškaraca. Time se perspektivna, tada 13–godišnjakinja, potvrdila kao nesumnjiv talent u svijetu biciklizma.

Mala s Voštarnice, kako je u šali naziva ekipa iz kluba, sa sportskim biciklom se susrela i povezala putem oca. Tata Romano je istina rukometni trener, ali se rekreativno bavi biciklizmom pa je uz njega tu došla i ona.

– Ma, jednostavno mi se svidjelo, volim stalan natjecateljski duh, adrenalin, kretanje, putovanja, a biciklizam baš to omogućuje, jako sam zadovoljna, ističe stalno simpatična „blondina“ za razgovora. U plavim redovima je među rijetkim curama.

– Nije nam loše, paze nas i maze, haha, kazuje o muškim kolegama. Kako i nalaže obiteljska tradicija bavila se najprije rukometom, na Mocirama u RK Zadar, puna tri ljeta.

– I njega obožavam, i on je moja ljubav, ali sam se odlučila za biciklizam, ustvrdila je pomalo sramežljiva klinka. Privlače je i izleti po zemlji i inozemstvu, već je vozila u Italiji, a unatoč što voli sport realno razmišlja:

– Nemam nekih ambicija, trenutno mi je prioritet škola. No, tko zna, ima vremena. Pratim međunarodne utrke na televiziji, kao Tour de France, biciklizam mi se polako uvlači pod kožu, najteža kazna mi je da falim na treningu, vozim i pod temperaturom, uporna sam. Imam jaku volju, roditeljima je to drago, kažu da je to rijetkost u doba facebooka i  modernih tehnologija. Pa nemam pojma, u pravu su valjda, skromna je bila Perinović neposredno pred trening i vožnju put Šepurina i Nina. Tih  tridesetak kilometara  u dva smjera napravi svakodnevno, a ruta se i udvostručuje školskim praznicima i vikendima.

U međuvremenu, naravno kada se ne uči i nije nastava, pregledava se i popravlja bicikl, centrira volan, pumpa i krpa guma… I to- o da.

– Postala sam pravi stručnjak, sam svoj mehaničar!