Pokušajte biti dovoljno gipki za pješačiti ulicom Franje Tuđmana – tako bi zapravo trebao zvučati naziv izazova kojeg smo skoro pokrenuli na portalu. No, da ne bi pričali uzaludno i trošili slova tamo gdje ne treba, evo i konkretnog razloga potencijalnog natječaja.
Gradska tvrtka Nasadi, osim što je pod čelnom palicom bivšeg direktora Hrvoja Grdovića kud i kamo bila transparentnija te nije toliko komplicirala s pismenim odgovorima na svako pitanja, pa i ono, usudimo se reći – kako ste, no, novopostavljeni direktor, gospodin Ugrinić, stvari radi poprilično drugačije. Ne baš kao Antun Tun, no tu su negdje (op.a).
Ponukani nizom prijava građana kako je trava obrasla većinu gradskih kvartova, a sve u nizu ovlasti Nasada, uputili smo se na teren ne bi li vidjeli o čemu je zapravo riječ. I, imali smo što i vidjeti.
Osim što je spomenuti direktor iz proračuna svoje tvrtke “kesnuo” poprilične iznose za plaćanje podobnih medija, koji, eto – moraju šutjeti, evidentno je da u istom tom proračunu trenutno nema ili u najmanju ruku, manjka sredstava za obrezivanje gradskih stabala.
Ne, nije riječ o pokojoj “zarasloj” grančici već o pravoj nadstrešnici kojom bi se ponosile i svakojake vile diljem jadranske obale. No, činjenica da je ovo prizor na javnoj površini, usto još na površini koju je dužna uređivati i obrezivati gradska tvrtka koja nema problema s prihodima u vlastiti proračun – sasvim je jasno da se moramo zapitati – što rade djelatnici Nasada na čelu s direktorom Ugrinićem?
Možda se sam Ugrinić još nije snašao na novoj poziciji na koju je, podsjetimo, došao iz fotelje direktora Turističke zajednice Tkona. Sve redom fotelje, konstatirat ćemo, pa nije, zapravo, ni čudno što isti ne zna što se događa na terenu.
Možda bi ga onaj, tko ga je u krajnjem slučaju stavio na ovu poziciju, trebao i malo uputiti u način vođenja gradskih tvrtki. Posebice ako ista posluje u debelom plusu pa se nema razloga “izvlačiti” na manjak sredstava ili nedostatak djelatnika.
Da ne bi ispali “cicije”, evo još jednog mjesta u gradu gdje je trava, baš poput one Severinine – uzela maha. Doduše, jedna devedesetih a druga danas. Možda je ta generacija 1962. još uvijek zaluđena cvijećem, mirom i recimo – Woodstockom. No, ipak, ovo je Zadar a turistička sezona lagano kuca na vrata.
