Danas je Uskršnji ponedjeljak, kršćanski blagdan. Slavi se dan nakon Uskrsa. U Hrvatskoj i mnogim državama svijeta je službeni praznik i neradni dan. Na ovaj dan, u crkvama se spominje put uskrslog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga tek naknadno prepoznali, dok je lomio kruh, a prethodno su ga njemu samom opisivali najružnijim riječima.
Uskrsni se ponedjeljak obično, upravo zbog toga, naziva i ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihove nade i očekivanja. On je bio velik, prorok, „silan na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći“. On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće na grobu njihovih nada. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.
[pullquote align=”left”]Na ovaj dan, u crkvama se spominje put uskrslog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga tek naknadno prepoznali, a prethodno su ga njemu samom opisivali najružnijim riječima[/pullquote]Evanđelist Luka opisuje, dakle, jedan događaj tako zanimljiv i, gotovo nevjerojatan. Riječ je o jednoj od najparadoksalnijih priča što su se ikada dogodile na ovome svijetu, priča o Kristovim učenicima na putu za Emaus poslije Kristova uskrsnuća. Učenici nenadanom suputniku i sugovorniku, a to je uskrsli Krist, pričaju o njegovoj smrti, o njegovom sprovodu i o pomutnji što su je među njih unijele neke žene o njegovom nekakvom uskrsnuću! Zanimljivo je da ga još i optužuju kako je izdao sve nade svojih prijatelja koje su u njega polagali. Ta smrt za učenike je bila veoma čudna i nije se morala dogoditi.
„Što to putem pretresate među sobom?“. „Ma, što, zar ti ne znaš što se dogodilo ovih dana u Jeruzalemu?“. Pa recite mi :“Što to?“. I dvojica učenika iznose sve što se dogodilo: ne nalaze nijedne lijepe riječi o Isusu i njegovoj smrti. Ta, on ih je izdao: izdao je sve njihove nade, izdao je njihove želje i njihove planove za budućnost. Željeli su postati poznati, ugledni i moćni u novom poretku, a, eto, taj Isus se kao naivac dao uhvatiti, dopustio da ga osude i na križu razapnu. Tako je sve propalo! „Doista, ti si jedini stranac u Jeruzalemu!“.
Njihov izvještaj nema ništa lijepoga, nema nikakve riječi razumijevanja za osuđenika, pogotovo nema žalosti za dobrim prijateljem. Doista je točno: mi ljudi s posebnim užitkom o drugima rado govorimo, ali u pravilu samo ružno, pa i onda kada je riječ o našim, do jučer, dobrim poznanicima i prijateljima. Olako ih odbacujemo, otpisujemo i smatramo da su sami krivi i da su zaslužili ono što su i dobili, lijepo to pojašnjava u prigodnoj propovijedi fra Luka Tomašević iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.
„A mi se nadasmo… i ovo je već treći dan“. Eto dokle doseže naša nada, dokle se proteže naša vjera: tri dana se čine poput vječnosti. Mi ljudi ne znamo čekati, strpljivost nam nije jača strana: želimo uvijek sve i odmah, želimo neposredni uspjeh i aplauz za ono što smo učinili. Ne znamo gledati drugim očima, očima vjere i vidjeti ono što nas nadilazi. I oni se čude kako taj čudni sugovornik o toj smrti i o tom sprovodu ništa ne zna. Oni u Njemu nisu mogli i nisu znali prepoznati uskrslog i živog prijatelja Isusa.
[pullquote align=”right”]Tjedan od Uskrsa do iduće nedjelje naziva se, inače, i „bijeli tjedan“, prema odjeći koju su u počecima crkve nosili novokrštenici. Nekad su uskršnje proslave trajale tjedan dana[/pullquote]„Prepoznati ga, bijaše uskraćeno njihovim očima“. Zašto? Oni su toliko zaokupljeni sami sobom da nikoga i ništa ne vide i ne prepoznaju. Oni smatraju da su centar svih zbivanja i da sve znadu. A kad se vidi samo sebe, samo svoje probleme i svoj svijet, onda se na drugoga niti ne gleda i nikada ga se ne može prepoznati kao čovjeka sebi jednaka i s istim problemima. Mi uvijek očekujemo da drugi nas prepoznaju i da nam budu skloni, da nas pozdravljaju i čine nam dobro, dok sami ostajemo u krugu svoje sebičnosti i svoga životnog umora.
No, dok su nam košarice i treći dan pune pisanica, znademo li što nam to simboliziraju uskrsna jaja? Uskrs „oslobađa“ čovjeka iz smrti, kao što jaje simbolizira rađanje, stvaranje živog iz neživoga. Tako su jaja postala znak Isusova uskrsnuća, upravo po toj svojoj usmjerenosti novom i probuđenom životu. Vjernici, kršćani, ili oni koji tek drže do običaja, na veselje najmlađih ukućana, tradicionalno će ukrašavati jaja za Uskrs, a košarice će na blagdanskom stolu biti pune crvenih, zelenih, plavih, žutih, šarenih pisanica ili ofarbanih u prirodnim bojama ili samo u ljuski crvenog luka.
Pisati je, zapravo, staroslavenska riječ koja znači i slikati, pa su pisanice ili oslikana jaja. sa motivima na šaranim jajima različiti i kreču se od likova do ornamentike, do bojenja u prirodnim bojama ili šaranja voskom što je prava umjetnost….
Umijeće šaranja uskrsnih pisanica danas se oživljava kroz obiteljske tradicije prenošenjem na mlađe generacije, u školama kroz likovne radionice, a pisanice se izrađuju u malim radionicama i kao suvenir.
[pullquote align=”left”]Uskrsni ponedjeljak u Hrvatskoj je neradni dan, pa će ga mnogi iskoristiti za odlazak u svetišta. Ili, jednostavno, za još jedan dan druženja s obiteljima i najbližima[/pullquote]Osim pisanica, uskrsne običaje prate i motivi zečića i pilića. Možemo ih, povezati s buđenjem prirode. Žuto pile izravan je “nastavak” priče o jaju. Zec je u našim uskrsnim običajima noviji motiv, “preuzeli” smo ga iz nekih europskih zemalja, gdje je poznat kao pratilac staronjemačke boginje plodnosti.
Tjedan od Uskrsa do iduće nedjelje naziva se, inače, i „bijeli tjedan“, prema odjeći koju su u počecima crkve nosili novokrštenici. Nekad su uskršnje proslave trajale tjedan dana. U 19. stoljeću skratili su ga na jedan dan poslije Uskrsa.
Uskrsni ponedjeljak je službeni praznik u gotovo svim europskim državama, u Australiji, Novom Zelandu, Kanadi, Argentini, Čileu i u nekim afričkim i srednjeaneričkim državama. U Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj postoji običaj da mladići ujutro probude djevojke prskajući ih svetom vodom, posvećenom na Uskrs.
Uskrsni ponedjeljak, dan kada se kršćani, prema Evanđelju, sjećaju prvog susreta uskrslog Isusa s učenicima, u Hrvatskoj je neradni dan, pa će ga mnogi iskoristiti za odlazak u svetišta. Ili, jednostavno, za još jedan dan druženja s obiteljima i najbližima.
Blagdan Uskrsa je iza nas, ali je život ispred nas. Blagoslovljen Vam Uskrsni ponedjeljak!
Sretan Vam drugi dan Uskrsa!
