Danas je za kršćane diljem planeta Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere kojim Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se do Velike subote spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.
Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, ali i ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Na današnji dan Isusa je izdao Juda, nakon čega je uhićen i pred svećenstvom i rimskim namjesnikom Pilatom sudski ispitivan. Crkvi i svijetu ostavio je pak znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama.
[pullquote align=”left”]Na Veliki četvrtak je Isus s učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to dan prije samog blagdana, ali i ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani prepoznaju i dan danas[/pullquote]U katedrali Sv. Stošije, u Zadru, služila se jutarnja Misa s posvetom ulja koja se koriste u slavljenju sakramenata. U euharistiji su sudjelovali svi svećenici djelatni u nadbiskupiji i tom prigodom su obnovili svoja svećenička obećanja. Navečer, u 19 sati, slavi se Misa večere Gospodnje, na spomen ustanovljenja svete euharistije i svečeništva. Nadbiskup će oprati noge dvanaestorici predstavnika gradskih župa. Nakon sv. Mise sv. Otajstvo prenosi se u ‘Božji grob’ gdje se ostaje u molitvi i klanjanju, uz pjevanje ‘Gospinog plača’.
Inače, danas ljubitelji umjetnosti obilježavaju točno 520 godina nakon početka rada na legendarnoj Posljednjoj večeri, velikog Leonarda da Vincija. Prema dostupnim podacima slikar je 1494. dobio zadatak naslikati Isusovu posljednju večeru s apostolima dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie, koju je Vojvoda od Milana izabrao sebi kao obiteljsku kapelu i mauzolej i koju je 1492. Bramante jelomično renovirao. Slika je trebala ukrašavati sjeverni zid refektorija (blagovaonice u samostanu), nasuprot zidu na kojemu je već bilo naslikano Raspeće. Dana 8. veljače 1498. Luca Pacioli u svom traktatu: De divina proportione potvrđuje Vojvodi od Milana da je vidio djelo u potpunosti gotovo.
[pullquote align=”right”]Navečer, u 19 sati, slavi se u katedrali Sv. Stošije, Misa večere Gospodnje, na spomen ustanovljenja svete euharistije i svečeništva. Nadbiskup će oprati noge dvanaestorici predstavnika gradskih župa[/pullquote]Slika je preživjela bombaški napad saveznika 1943.no vlažni su zidovi uzrokovali konstantno pogoršavanje stanja cijele slike što je zahtijevalo ompleksni i radikalni postupak restauracije dovršen u drugoj polovici 1990-ih tako da je djelo opet dostupno javnosti.
Poput Masacciovog Svetog trojstva, eonardova Posljednja večera smještena je na razinu gledateljeva očišta i iluzionistički ispunjava zid tako da nam se čini kako se prostor otvara iza postojećeg prostora. Leonardo je prikazao nekoliko pokreta likova koji su uslijedili nakon što je Isus najavio kako će ga jedan od njegovih učenika izdati. Svaki od apostola je reagirao u skladu sa svojom osobnosti koje su opisane u Bibliji. Petar, koji se nalazi kao peti s lijeva, u bijesu je zgrabio nož kojim će kasnije odsjeći uho jednom od vojnika. Ivan, najmlađi apostol, pada u nesvijest prema Petru, Toma, Isusu prvi s desna, upire svojim nevjernim prstom u vis. Dok se Juda, koji je odmah Petru s lijeva, kao zlikovac na slici, nezainteresirano oslanja laktom na stol udaljivši se što više od Isusa. U Leonardovoj izvedbi Posljednje večere, Juda sjedi na istoj strani stola kao i Isus i Apšostoli, a ne – kao po tradicionalnoj shemi – njima nasuprot. Leonardo ga je istaknuo tako što je on jedini lik čije je lice u tami i koji ne reagira jasnom gestom na Isusove riječi.
[pullquote align=”left”]Danas ljubitelji umjetnosti obilježavaju točno 520 godina nakon početka rada na legendarnoj Posljednjoj večeri, velikog Leonarda da Vincija[/pullquote]Likovi su također organizirani u jasnu geometrijsku kompoziciju izduženog pravokutnika koji je podijeljen na pet piramida (dvije grupe po tri apostola i Isus s raširenim rukama u sredini). Isusova trokutasta forma ponavlja tri prozora iza njega što simbolično predstavlja Sveto Trojstvo. Polukružna lunetaa iznad središnjeg prozora, zajedno s svjetlošću prozora, služi kao arhitektonska aureola. Dominacija Krista je istaknuta i linijama perspektive arhitekture koje se radijalno šire iz njegove glave poput “zraka” božje svjetlosti koja se izvan slike širi od “Svjetla svijeta”.
Posljednja večera Leonarda da Vincija jedno je od najvećih svjetskih umjetničkih remek-djela. Unatoč jadnom stanju ova slika je postala ikonom kršćanskog slikarstva i jedna od najpoznatijih slika na svijetu. Njezin uspjeh potječe iz Leonardove sposobnosti prikazivanja karaktera i dramatične napetosti, te njihovim smještanjem u dominantan i ujedinjujući arhitektonski interijer u kojemu se dogodila u svijetu kršćanstva povijesna radnja.