“Velike sile će se dogovoriti, a narod, tko pita…”
U Nizozemskoj, u Den Haagu, traje dvodnevni summit o nuklearnoj sigurnosti organiziran na poticaj Baracka Obame, predsjednika SAD-a. On je okupio svjetske čelnike kako bi pokušao pronaći načine preveniranja terorističkih nuklearnih napada.
Istodobno, G7 upozorava Rusiju na daljnje sankcije ako situacija eskalira. Ruska intervencija u istočnu ili južnu Ukrajinu bila bi najjasniji okidač za dodatne sankcije kao i izbijanje nasilja na Krimu, rekao je jedan američki izvor koji je želio ostati neimenovan.
Televizijski dnevnik počinje navlas isto ili slično tome u posljednjih mjesec i nešto dana. Baš kao što i koliko dugo plavokosa žena zabrinuto sluša i ne skida pogled s ekrana.
– Ne propuštam vijesti, navečer jedan za drugim pratim sva tri informativna programa. Nekako sebe sama uvjeravam da će proći mirno, bez sukoba. Ali, nikada ne znaš…, kazuje Inna. I zamišljeno “luta” nekuda Dnjeprom i Karpatima, starim selima, dvorcima i drevnim zamcima, stepama, jezerima i rijekama, fjordovima, obalama Crnog i Azovskog mora.
Inna Golik, Ukrajinka je udana u Zadar.
– Prošla je točno dvadeset i jedna godina otkada sam se doselila u Hrvatsku. Na Jadran. Te daleke 1993. na ovim je prostorima još bio rat. Dobro znam sto znači živjeti i raditi pod uzbunama. Prošlo je puno vremena od tada do danas. Hrvatska je izborila svoju samostalnost, prošla je privatizaciju, mijenjale su se vladajući stranke, proslavili smo ulazak u EU, a sad se borimo sa ekonomskom krizom, priča nam profesorica matematike i informatike pogledavajući preko ramena svako malo u upaljeni TV ekran.
[pullquote align=”left”]Prošla je točno dvadeset i jedna godina otkada sam se doselila u Hrvatsku. Na Jadran. Te daleke 1993. na ovim je prostorima još bio rat. Dobro znam sto znači živjeti i raditi pod uzbunama. Prošlo je puno vremena od tada do danas[/pullquote]Teško na obali Mediterana proživljava dramu na dalekom istoku kontinenta. Mnogo je različitih informacija i izvora informacija. I pouzdanih i nepouzdanih. Mora se biti oprezan. Udaljenost se mjeri tisućama kilometara.
– Prelijepa i mirna Ukrajina, zemlja u kojoj sam rođena, u lučkoj Odessi, u kojoj sam završila školu i ekonomski fakultet, doživljava tešku krizu – krizu vlasti. I, naravno, bez obzira na to što duže vrijeme ne živim ondje, ne mogu biti imuna na tamošnju situaciju. Da, zabrinuta sam…, tvrdi, a ne treba. Doslovno “piše” u očima.
– Istina. Nemam veliku obitelj u Ukrajini, baka i djed po ocu , te ujak i teta sa obiteljima. Moji roditelji su se, nakon odlaska u mirovinu, zbog mene doselili u Zadar. Kako nemam braće i sestara, željela sam da mi roditelji budu blizu. Ja sam tu našla sreću, sa suprugom Hrvatom, Zadraninom, i sinom. Baš nikad se nisam ovdje osjećala kao stranac. Rekla bih da mi se ponekad činilo da sam nekako i povlaštena, jer mi ljudi nastoje uvijek pomoći zbog mog naglaska, ističe Inna i ne prestaje hvaliti svoj drugi grad. Odavno i prvi, naglašava.
– Naravno, svakodnevno se čujem s nekim od rodbine ili s prijateljima. U Odessi je mirno, mišljenja o situaciji su doduše podijeljena. Međutim, svi, ama baš svi, kažu da prijašnja Vlada korupcijom i krađama prešla svaku mjeru i svakako je trebala biti smijenjena, prenosi gospođa Golik stav sunarodnjaka dobiven izravno telefonski s “lica mjesta”.
– Nekako, jug Ukrajine i dalje žali što će se sada ekonomske veze s Rusijom prekinuti, budući da su oni dobro surađivali na svim poljima. Mnogo je i čvrstih rodbinskih i prijateljskih veza. Inače, nacionalizma kod nas nikad nije bilo, pa nema ga ni sad, koliko ja vidim, ali trenutno vlada nered i anarhija, nema reda ni u javnim službama, ni u drugim institucijama, nastavlja taman dok spiker čita u pozadini snimki vojnika dviju susjednih zemalja u borbenim odorama:
[pullquote align=”right”]Imam dojam, da nisu Ukrajinci ti koji biraju smjer kojim žele ići nego taj smjer njima diktira Amerika, koja je uložila u takozvanu ” ukrajinsku krizu” preko šest milijardi dolara. I EU, zato jer i njima odgovara takva situacija[/pullquote]- Ruske su zastave podignute na 189 ukrajinskih vojnih objekata na Krimu, objavilo je rusko ministarstvo obrane dva dana nakon što je predsjednik Vladimir Putin potpisao zakon kojim je završen postupak pripajanja crnomorskog poluotoka Krima…
Inna ima želju nešto kazati…
– Imam dojam, da nisu Ukrajinci ti koji biraju smjer kojim žele ići nego taj smjer njima diktira Amerika, koja je uložila u takozvanu ” ukrajinsku krizu” preko šest milijardi dolara. I EU, zato jer i njima odgovara takva situacija. Ljuta sam i zabrinuta sam i radi toga što je Ukrajina izgubila poluotok Krim, koji je uvijek bio “zlatna koka” i sa svojim prelijepim morskim lukama je donosio iznad 40 posto godišnjeg prihoda iz turizma, s brojnim velikim industrijskim postrojenjima, njih 291, malim industrijskim tvrtkama, 1002, s preko 200 brodova, s nekoliko brodogradilišta, 550 velikih proizvodnih kompanija, bogat naftom, plinom i željeznim rudama i puno, puno toga! …
Naviru uspomene, sjećanja. Neka daleko ljepša…
– Kao da gledam neki loš film s lošim scenarijem. A nije trebalo tako biti! Sjećam se, kada je 16. srpnja 1990. godine Ukrajina proglasila svoju neovisnost. Bilo je to veliko slavlje, svi građani Ukrajine neovisno o nacionalnosti slavili su taj dan. Bila sam ponosna na svoj narod, na to, što se tako veliko političko pitanje riješilo na tako civilizirani način, priča Inna.
Ekonomske veze Ukrajine i Rusije i dalje su bile neraskidive, nije bilo migracije stanovništva. Ljudi su i dalje živjeli kao da se nije ništa dogodilo, što je normalno u normalnim društvima.
– Ukrajina je 80 posto svojih proizvoda izvozila u Rusiju. Rusija je prodavala svoje proizvode Ukrajini. Industrija i proizvodnja i dalje su bile povezane, tako da je interes bio obostran. Takozvana privatizacija je na žalost dovela narod na rub egzistencije, vrh vlasti se abnormalno obogatio, a narod je patio, nabraja profesorica Golik nama u Hrvatskoj i ne toliko strana i nepoznata tranzicijska događanja pretvorbi i preoblikovanja.
[pullquote align=”left”]Kao da gledam neki loš film s lošim scenarijem. A nije trebalo tako biti! Sjećam se, kada je 16. srpnja 1990. godine Ukrajina proglasila svoju neovisnost. Bilo je to veliko slavlje, svi građani Ukrajine neovisno o nacionalnosti slavili su taj dan[/pullquote]- Polako se nazirala kriza vlade, koja se mogla riješiti demokratskim putem- putem izbora. Da nije novčane pomoći Amerike i Europe, vjerojatno, aktivisti s Majdana ne bi mogli “svrgnuti” Janukoviča i društvo. Međutim, teško da je Zapad računao na takav rasplet kakav se dogodio: Krim je “podivljao”, jug i istok Ukrajine prijete odcjepljenjem, u državi trenutno nema reda, nema ni pravog lidera niti plana kako bi se riješila kriza. Nesumnjiva je činjenica, da je ukrajinski narod, koji je uvijek bio miroljubiv, nikad nije ratovao, nikad nije osvajao tuđe teritorije, izigran i izmanipuliran, drži Inna i ne vjeruje da će unatoč i usprkos svemu doći do velikih vojnih intervencija. To bi bila planetarna katastrofa.
– Rusija i SAD će se već nekako dogovoriti o svojim interesima. Kad pogledam, svi u ovoj krizi dobro prolaze osim Ukrajinaca. Rusija je zasad dobila Krim, a Amerika i EU mogu imati kontrolu nad jednoj od većih zemalja u Europi i diktirati njoj politiku. A narod… Narod uvijek ispašta. Oba naroda. Uz nastavnički posao, službeni sam sudski tumač za ruski jezik i jako puno Rusa, s kojima sam surađivala tu, u Hrvatskoj, su mi se javili i izrazile zabrinutost, zbog situacije između Ukrajine i Rusije, koliko sam mogla vidjeti i čuti i oni su itekako razočarani zadnjim zbivanjima, zaključuje Inna.
Na kraju ima i potrebu zahvaliti svim divnim ljudima, prijateljima iz Zadra, kolegama iz Obrtničke škole Gojka Matuline, naročito na podršci koju pružaju posljednjih tjedana tijekom nemilih događanja na istoku kontinenta.
Na TV-u voditeljica ozbiljna glasa nam „referira“…
– Sedam čelnika G7 – Njemačke, Kanade, SAD-a, Francuske, Italije, Japana i Velike Britanije – sastalo se u rezidenciji nizozemskog premijera u središtu Den Haaga. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je da neće biti velika tragedija ako Rusija bude isključena iz G8. U Belbeku, blizu Sevastopolja, elitne ruske postrojbe i proruske milicije u subotu su uz potporu oklopnih vozila zauzele zrakoplovnu bazu pucajući u zrak iz automatskog oružja, a vojnici su na nišanu držali ukrajinski vojni kadar. Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon upozorio je da bi kriza u Ukrajini mogla imati snažne implikacije na cjelovitost globalnog sporazuma čiji je cilj spriječiti širenje nuklearnog oružja.