Mnogi naši sugrađani ogorčeni su s pojedinostima koje svakodnevno isplivavaju na površinu kada su u pitanju preprodaje dionica nekadašnjih velikih tvrtki na području grada Zadra sustavno uništavanih u pretvorbeno-privatizacijskom procesu, uništavanje stabilnih tvrtki kako bi se oslobodilo atraktivno građevinsko zemljište na kojima niču stambeni kompleksi, razbacivanje gradske imovine pogodujući interesima uvijek iste šačice kontroverznih privatnih poduzetnika koji više od dva desetljeća uspješno i slobodno, bez sankcija “drmaju” gradskim ulicama i gradskim prostorima, itd. čime grad gubi dušu i identitet na uštrb nikada dovoljne zarade nekolicine kojima očito nikada dosta ovozemaljskih dobara. Kraj devedesetih prošlog stoljeća i početak 2000.godine, poslijeratni period, pokazao se plodnim tlom za nekada sitne “kriminalce” koji su u stanju opće depresije, zanosu stvaranjem svoje države iskoristili priliku i pružili krakove svugdje gdje se nešto moglo izvući za osobnu korist ne vodeći previše brige o tradiciji i kulturi grada kojeg su lagano, ali sigurno “perušali” jer su s istom kao i dan danas jako malo bili upoznati te nisu cijenili tisućljetni prostor među nekadašnjim zidinama u kojem im nikada nije bilo mjesto.
Tako je stara jezgra grada devedesetih raspoređena “uglednim” trgovcima, ugostiteljima, poduzetnicima i sl. U međuvremenu, Grad Zadar je bezobrazno dopustio gašenje kultne stoljetne kavane Central, jednog od najpoznatijih obilježja starog grada i zadarske Kalelarge, pravdajući se kako se radi o privatnom poslovnom prostoru na čijeg vlasnika ne mogu utjecati?! Vjerujemo da se tako radilo i s ostalima najpoželjnijim gradskim prostorima s kojima se stvorio cirkus na ulicama Poluotoka koji nema nikakve veze s najavljivanom planiranom strategijom prostornog uređenja u kojima se trebala odlučivati namjena lokala u staroj jezgri, a sve sa svrhom stvaranja velebnog europskog, turističkog odredišta.
Nakon gotovo mjesec dana čekanja na odgovor zašto u sudskoj parnici s Jaderom Zadar nisu uključeni svi njihovi gradski prostori več samo njihov dio dobili smo kopiran i proslijeđen tekst upućen drugom portalu i to sasvim isti, od riječi do riječi, izbjegavajući, kao i uvijek, kopleksna pitanja koja su posebno zanimljiva “opljačkanom” građanstvu. Nakon svega javnost i dalje ništa ne zna kako i kada će Grad Zadar riješiti povrat poslovnih prostora na Poluotoku i od njihovog najma zarađivati, a ne postavljanjem uvijek novih nameta sugrađanima koji i ovako jedva preživljavaju.
Sudska odluka oko prostora Jadere, zasnovana je na temelju dugogodišnjeg plaćanja najma Općini Zadar, teška desetke milijuna kuna u kojoj su se Grad Zadar i poznata ugostiteljska tvrtka “Jadera” sporili oko vlasništva nad preko 315 kvadratnih metara poslovnih prostora, prošla je samo za pet lokala (radi se o poslovnom prostoru u Ulici plemića Borellija od 40,91 četvornog metra gdje je svojedobno bio Caffe bar “Dva ribara”, te dijelu prostora istoimenog restorana od 64,84 kvadrata). Gradu je vraćen i poslovni prostor nekadašnjeg Buffeta “Ugljan” od 41,50 kvadrata te dio današnjeg Caffe bara “Danica” na Kalelargi od 139,25 kvadrata. Na koncu, iz “Jaderinog” je vlasništva ispalo i 30,74 četvorna metra nekadašnjeg Buffeta “Loža” u neposrednoj blizini Narodnog trga, a nije za prostore bivše kavane Central, restauranta Dalmacija (ex DM), ribljeg restauranta “Foša”, restauranta “Zadar”, itd. Iako smo djelatnicima Gradske uprave postavili novinarski upit zašto u sudski spor nisu uvršteni navedeni lokali, posebice se osvrćući na prostore stoljetne kavane Central iz grada dotičnu nisu niti spomenuli u svom odgovoru.
Jednako tako nisu odgovorili niti na pitanje tko je zapravo pravi vlasnik tzv. Jaderinih prostora, restauranta “Dva ribara”, restauranta “Zadar”, kavane Lovre i kavane “Danica” koji se vode pod vlasništvom tvrtke Cidaris d.o.o. za ugostiteljstvo i trgovinu Zadar, odnosno Natalije Zrlić i Tomislava Faina, kćeri i bivšeg zeta kontroverznog zadarskog poduzetnika Zdenka Zrilića.
Iz Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom na temu sudskih presuda vezanih uz tvrtku Jadera d.o.o. doznali smo samo kako je ista podigla tužbu protiv Grada Zadra za utvrđenje prava vlasništva na poslovnim prostorima u Zadru u ulicama Plemića Borelli 7 ( 2 Ribara – 40,91 metara četvornih), Blaža Jurjeva (ex. Dva ribara – 64,84 metara četvornih), Poljana Pape Aleksandra 3. (ex. Buffet Ugljan – 41,50 metara četvornih), dio Caffe bara Danica (ex. pogon slastica) u ulici Braće Vranjanin br.9 – ulaz iz Široke ulice br.4 (139,25 metara četvornih) te u ulici Mihe Klaića br.2 (ex. Buffett Loža – 32,74 m četvornih). Kako su istaknuli restoran “Zadar” izdvojen je u poseban postupak koji se još vodi na prvostupanjskom sudu, Općinskom sudu u Zadru.
– Presudom Općinskog suda u Zadru od 12. studenog 2010. godine pod poslovnim br. P-530/06 presuđeno je u korist Jadere d.o.o. odnosno utvrđeno je da je Jadera vlasnik gore navedena četiri poslovna prostora ( bez izdvojenog ). Po žalbi Grada Zadra, Županijski sud u Zadru 20. rujna 2011. godine uvažio je žalbu Grada Zadra te preinačio presudu Općinskog suda od 12. studenog 2010. godine tako što je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno Jadere na utvrđenje vlasništva nad tim poslovnim prostorima. Na navedenu županijsku presudu od strane Jadere uložena je Revizija Vrhovnom sudu RH te je Grad Zadar, 6. veljače 2014. godine zaprimio presudu Vrhovnog suda RH kojom je revizija podnesena od strane Jadere odbijena kao neosnovana. Dok je ovaj spor bio u tijeku na dva poslovna prostora odnosno katastarske čestice na kojima se isti nalaze temeljem zakonske presumkcije temeljem čl. 362 st.3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima upisala se RH. Nakon toga Jadera je podigla tužbu za utvrđenje prava vlasništva za ta dva prostora. To su prostor u ulici Plemića Borelli (ex. Dva ribara) i prostor na adresi Poljana Pape Aleksandra III. Ista tužba se vodi kod Trgovačkog suda u Zadru u kojem je Grad Zadar ustao tužbom glavnog miješanja temeljem odredbe čl. 198. Zakona o parničnom postupku, a vodi se pod poslovnim br. P-235/12. Predmetna parnica je u prvom stupnju. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru iz 1999. godine Jadera d.d. je postala vlasnik poslovnog prostora restorana “Dalmacija”, buffeta “Ive” i prednjeg dijela caffe bara “Danica.” Oko restorana “Zadar” se još vodi sudski spor. Grad Zadar je vlasnik prostora restorana “Dva ribara”, caffe bara “Lovre” i dijela (stražnjeg) caffe bara “Danica”, istaknula je Ivana Dadić, gradska stručna suradnica za informiranje u ime Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom.
Sva navedena imovina privatizacijom u 90-im godinama prošlog stoljeća je završila u rukama Zvonimira Nižića-“Grofa“. Nižić se u poduzetničkim vodama pojavio još u doba socijalizma s opće poznatim kontroverznim poduzetnicima Zdenkom Zrilićem i Ivom Pastuovićem, nekadašnjim osnivačima i suvlasnicima “Folijaplasta“, nakon čega se ubrzo svatko od njih odlučio za samostalno poduzetništvo. Tada se Nižić, između ostalog, okrenuo privatizaciji poznate ugostiteljske tvrtke “Jadera“ koja je koristila brojne poslovne prostore, i to ne samo u Zadru. U protekla dva desetljeća, od Domovinskog rata pa na dalje, smatralo ga se jednim od najmoćnijih, ali i najbogatijih zadarskih poduzetnika jako bliskog vladajućoj garnituri, točnije HDZ-u.
Zvonimir Nižić je vlasništvo nad pet poslovnih prostora sada vraćenih Gradu Zadru pokušavao dokazati činjenicom da su se ti prostori našli u imovini privatizirane “Jadere“, te u brojnim gradnjama i nadogradnjama u tim poslovnim prostorima, dok je s druge strane Grad Zadar istaknuo kako je riječ o nekadašnjem društvenom vlasništvu za koje je “Jadera“ imala pravo korištenja i raspolaganja, ali ne i vlasništvo nad njima. U nekim je sličnim sudskim postupcima Grad Zadar svoje vlasništvo dokazivao i činjenicom da je “Jadera“ upravo Gradu plaćala, što se smatralo dokazom vlasništva Grada.
Nove probleme za “Jaderi“ i Zvonimiru Nižiću stvorit će višemilijunski iznos kojeg Grad Zadar namjerava naplatiti kao najamninu za višegodišnje korištenje ovih poslovnih prostora. “Jadera” je u jednom trenutku prestala plaćati najam smatrajući da se radi o njenom vlasništvu, dok je Grad Zadar, s druge strane, tu istu najamninu uredno vodio kao vlastiti, (papirnati) prihod sve dok pravomoćnom sudskom presudom ne bude utvrđeno tko je stvarni vlasnik.
Zašto u sudski spor nisu uključeni i iznimno atraktivni prostori bivše kavane Central, restauranta Dalmacija (ex DM), ribljeg restauranta “Foša”, restauranta “Zadar”, itd., valjda ćemo dobiti jednom, negdje, od nekoga, pa možda čak i od samog Grada Zadra!
