Zadar je “Noina arka” Republike Hrvatske?!

S obzirom na svima više ili manje dobro poznatu problematiku s poštivanjem zakonskih propisa u našem gradu, odnosno više sa zaobilaženjem i izigravanjem istih sve je više sugrađana koji su ogorčeni na financijske malverzacije u Gradskoj upravi o kojima se samo priča, ali nitko ništa ne poduzima. Upravo stoga, sve više je primjedbi upućenih našoj redakciji kako bismo bili glas naroda te pokušali bar javno izreći,  ukazati na demokratski način na problematiku, koju bi Grad, odnosno njegovi odgovorni djelatnici trebali promptno rješavati, ukoliko ih već sami nisu “primijetili”, iako je posve izvjesno kako kao ni do sada niti nakon ukazivanja na problematiku i očita kršenja zakona od strane Gradske uprave ništa nismo promijenili.

Jedno od pitanja naših sugrađana bilo je vezano uz priključke struje i ostale komunalne infrastrukture štandovima koji za vrijeme turističke sezone djeluju u sklopu šetnice na Forumu te preko ceste na rivi. Zanimalo ih je da li za izvedene radove postoji atest, tako tražen kod “običnih” poduzetnika, te tko je odgovorna osoba koja ga je izdala.  Ujedno smo pokušavali doznati da li je istinita tvrdnja kako  je cijena spajanja bila 32.000 kuna po štandu, na koji način je izabran izvođač tih radova te da li je za navedeni posao, kako doznajemo, angažiran svestrani zadarski djelatnik, scenograf, organizator gradskih manifestacija, iznajmljivač potrebite opreme za održavanje zabavnih događanja, sveprisutni Neven Stojaković putem imena, redakciji poznatog, podizvođača

– Struju i ostalu komunalnu infrastrukturu štandova na šetnici spajao je Grad Zadar. Za taj posao atest je izdao ovlašteni dipl. ing. za tu struku. Cijena priključka na električnu struju za sve štandove i preko ceste na rivi iznosila je 28.000 kuna. Grad Zadar je preko ugovorne tvrtke za održavanje radova za Grad Zadar izveo te radove, napisala je u svom odgovoru 3. veljače 2014. godine na upit od 31. siječnja 2014. godine, Ivana Dadić, viša stručna suradnica za informiranje u Gradu Zadru te članica u školskom odboru škole gdje ju je prije četiri dana postavio župan Stipe Zrilić u ime Županije kao osnivača dijela osnovnih i svih srednjih škola.

Naravno, na zadnje pitanje nije nam odgovoreno ni potvrdno ni negacijski, iako je upit to zahtijevao.

Iz dobivenih odgovora nije bilo jasno, kao u velikom broju dosadašnjih slučajeva, zapravo – ništa. Stoga smo, opetovano, zamolili još jednom isti odgovor, no ovaj put konkretizirano: koja tvrtka je za Grad obavila radove iz upita, koja je to ugovorna tvrtka koja je Gradu odradila spajanje infrastrukture, te zaključno, ime i prezime spomenutog dipl. ing. koji je izdao spomenuti atest.

Isto tako, kako je razvidno iz proslijeđenog odgovora, sam Grad Zadar, kako je tvrdila Dadić, spajao je spomenuto. U ovom slučaju, Grad Zadar je predstavljao instituciju, pa se lako moglo zaključiti da je navedene radove mogla spajati i cijenjena glasnogovornica, tajnica gradonačelnika, portir, a možda i sam gradonačelnik Božidar Kalmeta.

Naravno, po dobrom starom običaju na pojašnjenje pet jednostavnih rečenica čekali smo samo devet dana, no dakako sve u skladu za zakonima. Kako je originalni upit poslat 31. siječnja, ovo je samo još jedan od primjera u kojima Gradska uprava opstruira brinu protoka informacija koje nisu u njihovom interesu. No, možda je ipak sve to zbog preopterećenosti troje glasnogovornika velikim obimom posla s obzirom da je Zadar medijsko čudo u kojem se prema Gradu uputi dnevno oko 30-ak novinarskih upita čiji odgovori nigdje ne izlaze ili samo mi možda ne pratimo sve medije ili se novinari poigravaju s gradskim glasnogovornicima te im šalju upite na koje moraju odgovoriti kako bi opravdali svoje radno mjesto i plaće, a da li će informacija biti ili neće biti objavljena je manje više nebitno.

Dakle, Ivani Dadić je trebalo punih devet dana da ispravno posloži, i to ne baš vješto, samo pet rečenica.

– Struju i ostalu komunalnu infrastrukturu štandova na šetnici spajao je Grad Zadar, odnosno ugovorni izvođač radova za poslove vezane uz elektroinstalacije – Nin Elektrokomerc. Za taj posao atest je izdao ovlašteni dipl. ing. za tu struku – Zvonko Mašina, dipl. ing. elektrotehnike. Cijena priključka na električnu struju iznosila je 28.000 kuna za sve štandove, ne pojedinačno. Grad Zadar je preko ugovorne tvrtke za održavanje radova (Nin Elektrokomerc) za Grad Zadar izveo te radove. Iz svega navedenog je razvidno tko je izvodio radove, odnosno da se ne radi o privatnoj osobi već o ugovornom izvođaču te da je naručitelj istih Grad Zadar, zaključila je na kraju “bajke”  Dadić.

Ovo je samo još jedna od sapunica Gradske uprave u kojoj prema navodima djelatnika iste Grad prosperira, prepun je zadovoljnih i prezaposlenih ljudi, sve “sumanute” originalne instalacije i projekti rade punom parom, a ” njihov kotao pošteno loži naš novac, novac poreznih obveznika, a Zadar je rijetki obećani grad u sivilu i beznađu ostalih krajeva RH, rekli bismo čak i “Noina arka” Republike Hrvatske.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...