Još prije gotovo četiri godine brojni Zadrani i eko udruge negodovali su i prosvjedovali povodom početka radova na uređenju Poljane Šime Budinića i Trga Petra Zoranića. Naime, mnogi su tek tada shvatili kako pobjednički rad zagrebačkih arhitekata, Alana Kostrenčića i Aleksandre Krebel, kojeg je Ocjenjivački sud na čelu s arhitektom Antom Uglešićem izabrao kao najbolje prostorno uređenje ovog dijela stare jezgre, zapravo rješenje koje s javnog prostora više zelenila uklanja nego što ga zadržava. Naime, dva drvoreda s 20 palmi ispred Sv. Šime i zgrade Namjesništva, potpuno su izvađena, a sva tri zelena otoka u parteru (kod crkve i “Skoblara”) potpuno poništena.
No, dragi sugrađani, grdno ste se prevarili. Projekt Krebel-Kostrenčić je savršen. Klizava i “šporka” staklena površina pokazala se kao idealan “poklopac” arheoloških nalazišta u kojima se pod djelovanjem kondenzacije i Sunca, stvorio efekt staklenika. Dakle, za sve one koji su bili skeptični i nezadovoljni mrtvilom nekada zelenog prostora, mogu se spustiti sa zadnjih nogu i podviti rep. Naime, nikomu do sada nije bilo otkriveno kako će se pod staklenom površinom uzgajati mahovina, trava i korov čiji bi stručak zasigurno uljepšao radni stol zadarskog gradonačelnika. Kada je već novac ispod stakala u vlasništvu Grada Zadra, pretpostavljamo da je ista stvar i s ovim “ukrasnim” biljem koje je u međuvremenu, zahvaljujući dugotrajnom toplom vremenskom periodu, i procvjetalo. Vjerujemo kako se ovim projektom htjelo osigurati doživotni posao djelatnicima zadarskih “Nasada”, ali i “Čistoće” jer će ove dvije tvrtke samo u ovom dijelu grada svakodnevno imati posla bez da išta drugo u gradu Zadru rade, od pranja stakala, skidanja stakala kako bi se pokosila trava, a mahovina bi se mogla s oprezom skidati te u blagdansko vrijeme prodavati na tržnici te tim sredstvima puniti gradski proračun jer i ona je u vlasništvu Grada. Naravno, ovo je bila ironija u skladu s još jednim “naopako” izrealiziranim velebnim gradskim projektom. Valjda naši sugrađani previše traže kada žele da se ono što se napravi i na što se već “popale” proračunski novci bude ispravno i svrsishodno, odnosno napravljeno stručno i kako spada.
Trg Petra Zoranića svečano je otvoren neposredno pred prošlogodišnje lokalne izbore te pušten u uporabu bez tehničkog pregleda i uporabne dozvole, odnosno nedovršen. Matko Segarić, zamjenik pročelnika gradskog Upravnog odjela za graditeljstvo, za Antenu Zadar, nedavno je istaknuo kako je “hitno” otvaranje bilo neophodno zbog nadolazeće turističke sezone, no mnogi naši sugrađani vjeruju kako je cijeli događaj imao isključivo moment prikupljanja političkih bodova. Niti dan danas ovaj Trg nema potrebnu uporabnu dozvolu.
– Trg Petra Zoranića je javna površina i izrazito frekventni pješački koridor. Stoga je, čim su završeni fizički radovi na uređenju, odlučeno da se isti preda na korištenje, tim više, što je to bilo pred početak turističke sezone. Radovi na trgu su završeni, a tehnički pregled i uporabna dozvola očekuje se uskoro. Tijekom izvođenja radova pokazala se potreba za izmjenom nekih projektnih rješenja, stoga je bilo potrebno mijenjati lokacijsku dozvolu i potvrdu glavnog projekta. Izmjena lokacijske dozvole je ishođena, a uskoro se očekuje izmjena potvrde glavnog projekta nakon čega će se pristupiti tehničkom pregledu, kazao je tada Segarić.
Samo par dana po otvaranju Trga protekle godine obilne kiše ukazale su na sve nedostatke i propuste u ovom projektu zbog kojeg smo još jednom postali žrtve originalnosti, nestručnosti ili možda najobičnije traljavosti koje po običaju u ovom gradu plaćamo pozamašnim iznosima. Pa čak i kad su navodno dovršeni, nastavljaju se plaćati rješenja nedostataka, reparacije i sl. Zbog buke koja se podigla nakon što je i malo dijete moglo logički zaključiti kako se mokra podna staklena površina kliže, da voda curi pod staklenu površinu kroz otvore na staklima i stvara gljivice i plijesan te kondenzaciju, da se staklo prlja i tada se apsolutno ne vidi ništa ispod njega, Grad je naložio arhitektima ureda Krebel-Kostrenčić da pronađu rješenje nedostataka o svom trošku. No, to još nije učinjeno jer se za kišnih dana još uvijek mora stavljati zaštitna traka kako se naši sugrađani i gosti ne bi ozlijedili, staklo je blatnjavo, a ispod površine se i dalje skuplja kondenzacija. Arhitekti su svojedobno kao rješenje kondenzacije najavili fugiranje staklenih površina kako bi se tim činom spriječio nastanak gljivica i plijesni ispod površine. Dakako, ni dalje nitko nije siguran kako bi nakon toga trebala reagirati površina pod staklom. Ukratko, od svega navedenog još ništa nije riješeno.
– Rješenje protukliznosti stakala dano je u izmjeni glavnog projekta. U tijeku je izrada , ispitivanje i atestiranje probnih uzorka rješenja protukliznosti staklenih površina . Prema danom rješenju, ako rezultati ispitivanja probnih uzoraka budu zadovoljavajući ,( testiranje će se izvršiti tijekom siječnja ) , za protukliznost stakala izvedba istog očekuje se tijekom veljače 2014. godine. Predajom na korištenje Trga Petra Zoranića održavanje partera preuzele su za to nadležne tvrtke “Nasadi“ i ”Čistoća“, svaka za svoj djelokrug rada. “Nasadi“ vode računa o zelenilu, a ”Čistoća“ o urednosti partera, a ujedno prema svojem planu postavlja i zaštitne trake oko stakla. Odvlaživači su predviđeni projektom i ugrađeni su. Ukoliko nisu ispravni izvođač je dužan, kao i za ostale eventualne nedostatke u garantnom roku, otkloniti nepravilnosti, istaknuo je nedavno Segarić.
Sada se već pitamo, hoće li mahovinu, travu i korov ukloniti i pokositi “Nasadi” ili osobno Alan Kostrenčić i Aleksandra Krebel?!
Podsjetimo se kako su drvene klupe koje puštaju boju, kamen koji tamni, klizava stakla, turistička sezona i kiša samo neki od bizarnih razloga koji su uređenje ovog Trga pretvorili u zadarsku financijsku noćnu moru koja je umjesto planiranih šest mjeseci trajala dvije godine. Tako je i nalaz Državnog ureda za reviziju otkrio kako su gradske vlasti na cijenu. od predviđenih 8,7 milijuna kuna, odobrile u međuvremenu i dodatne radove vrijedne 1,5 milijuna kuna i pritom prekršile Zakon o javnoj nabavi. U konačnici, projekt za koji je arhitektonski ured Krebel – Kostrenčić dobio iz proračuna, odnosno od naših sugrađana 75.000 kuna, stajao je naše sugrađane oko 10 milijuna kuna, a izvođač je dakako bila tvrtka Duca kao najjeftinija. Nadzorni inžinjer, projektant i arheološki nadzornik odobrili su navedene dodatne radove kao neophodne, iako oni nisu bili dijelom osnovnog projekta. Za njih nije proveden postupak javne nabave, čime se prekršio zakon.