Zaposlenici Porezne i Carinske uprave pitaju se nije li od njihovih poslodavaca licemjerno to što od njih traže povećane radne napore i prešutan pristanak na neplaćeni prekovremeni rad, a istovremeno svojim suradnicima omogućavaju isplatu maksimalnog iznosa prekovremenog rada, upozoravaju u Sindikatu državnih službenika.
Iz Sindikata državnih službenika podsjećaju da je ministar financija Slavko Linić uputio 2. siječnja ravnateljima Porezne i Carinske uprave dopis u kojem ih obvezuje organizirati rad u ovim dvjema upravnim organizacijama u sastavu Ministarstva financija na način koji neće proizvesti više od pet sati prekovremenog rada po zaposleniku mjesečno i to samo ukoliko se ni na koji drugi način ne može izbjeći prekovremeni rad.
Nakon tog Linićevog dopisa ravnateljica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec donijela je odluku kojom se prekovremeni rad u Poreznoj upravi ograničava na pet sati mjesečno, ali je otišla i korak dalje od ministra Linića, odlučivši da se takav rad ne može platiti u novcu, već samo slobodnim danima.
‘Iako i Linićeva obavijest i odluka ravnateljice Porezne uprave dijelom nezakonito ograničavaju isplatu odrađenog prekovremenog rada, ukoliko onaj tko ga je naredio nije poštovao propisanu proceduru, odnosno tako što ga ne želi platiti u novcu, već samo slobodnim danima, o čemu može odlučiti samo onaj tko je radio prekovremeno, a ne poslodavac, zbog čega se Sindikat već obratio Upravnoj inspekciji, Komisiji za tumačenje kolektivnog ugovora i pučkom pravobranitelju, u načelu se radi o pravu poslodavca da organizira rad po načelu dobrog gospodara, kako ljudskim, tako i financijskim resursima. Dakle nitko ne može prigovoriti poslodavcu da organizira rad unutar redovitog radnog vremena i, ukoliko se ne može izbjeći prekovremeni rad, da ga ograniči na pet sati mjesečno po zaposleniku.
Međutim ako se takva organizacija rada unutar istog poslodavca zahtijeva kad je u pitanju oko 8.000 zaposlenika Porezne i Carinske uprave, ali ne i za zaposlenike užeg dijela Ministarstva financija, a da je tako, razvidno je iz isplaćenih 216 sati rada za siječanj (siječanj ima 184 radnih sati) službeniku užeg dijela Ministarstva financija, onda je očito da za državne službenike i namještenike Linićevog ministarstva ne vrijede ista pravila igre, jer se jednima prekovremeni rad ne odobrava, a kad se i odobri, plaća se slobodnim danima, dok se drugima omogućava u maksimalnom mjesečnom iznosu od 32 sata i plaća u novcu, odnosno uvećan za 50 posto.
Stoga se zaposlenici Porezne i Carinske uprave s pravom pitaju nije li od poslodavca licemjerno od njih tražiti povećane radne napore i prešutan pristanak na neplaćeni prekovremeni rad, a istovremeno svojim suradnicima omogućavati isplatu maksimalnog iznosa prekovremenog rada.
Pri tome Sindikat ne dovodi u pitanje to radi li se o stvarno odrađenim satima prekovremenog rada. Dapače, možda ga je bilo i više od zakonom dozvoljenog. No pitanje koje se nameće jest odnos aktualne vlasti prema vlastitim službenicima, od kojih se traži provedba porezne i financijske presije nad poslovnim subjektima i građanima, a da istovremeno odabrani predstavnici te iste vlasti u medijima ocrnjuju njihove stručne, ljudske i moralne kvalitete.
Radi se o vlastodršcima koji između kočije i Audija 6 nisu u stanju izabrati Golf ili Škodu, ali zato znaju od koga će i kako namiriti razliku između 150.000 kuna za ‘normalan’ automobil i 600.000, koliko koštaju njihovi luksuzni automobili – od svojih zaposlenika i njihovih plaća.
Uzet će im od plaće, dodataka, minulog i prekovremenog rada, a ako se pobune, novinarima će reći da malo rade i koliko malo za njih vrijede pa ih zato treba uplašiti ugovorima o radu. Ukoliko ne provedu njihove političke i nezakonite odluke, i otkazima’, stoji u priopćenju koje potpisuje Siniša Kuhar.
