Gotovo 14 godina nakon podnošenja hrvatske tužbe protiv SR Jugoslavije za povredu međunarodne konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Haagu u ponedjeljak počinje glavna rasprava na kojoj će Hrvatska dobiti priliku iznijeti svoje dokaze u prilog genocidu koji je Srbija počinila tijekom Domovinskog rata.
Nakon završetka hrvatskog izlaganja, Srbija će iznijeti svoje argumente u prilog protutužbe koju je 11 godina kasnije podnijela protiv Hrvatske za genocid. Rasprava o hrvatskoj tužbi i srpskoj protutužbi pred ICJ-om trajat će od 3. ožujka do 1. travnja i bit će javna osim iskaza svjedoka čiji je sadržaj tajan do završetka rasprave.
Hrvatski ministar pravosuđa Orsat Miljenić uoči početka rasprave kazao je kako vjeruje u uspjeh hrvatske tužbe. Vukovar nije samo Ovčara, to je čitav niz mjesta gdje su se događali zločini, a imamo i Škabrnju. To se nažalost dogodilo, ljudi su stradali i jedna od satisfakcija jest da počinitelji odgovaraju i da se prikaže što se stvarno dogodilo, rekao je Miljenić.
I srpski tim, prema izjavama njihovih dužnosnika, također vjeruje da Srbija ima jake argumente pred ICJ-om. Hrvatska tužba za genocid druga je u 70-godišnjoj povijesti Suda koja se bavi pitanjem genocida. Podnesena je nakon tužbe BiH koja je 1993. također tužila SR Jugoslaviju. U tom predmetu Sud je 2007. donio presudu i utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, ali ne i da je službeni Beograd za njega odgovoran.
Hrvatsku predstavlja tim predvođen zastupnicom Vesnom Crnić-Grotić, profesoricom međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci, Uz Crnić-Grotić, Hrvatsku će na usmenoj raspravi zastupati i pomoćnica ministrice vanjskih poslova Andreja Metelko-Zgombić, načelnica u ministarstvu pravosuđa Jana Šparo, profesori međunarodnog prava iz Zagreba Maja Seršić i Davorin Lapaš, profesor Mirjan Damaška sa sveučilišta Yale te američki odvjetnik Luka Mišetić koji je pred ICTY-jem oslobodio umirovljenog generala Antu Gotovinu.
O predmetu će presudu donijeti vijeće od 17 sudaca – 15 stalnih sudaca ICJ-a na čelu s predsjednikom suda Slovakom Petrom Tomkom te dva ‘ad hoc’ suca iz Hrvatske i Srbije Budislav Vukas i Milenko Kreća.
Glavnoj raspravi prethodila su dva kruga iznošenja pisanih argumenata dviju strana te pokušaj Srbije da ospori nadležnost suda koja je, međutim, potvrđena 2008. godine.
Hrvatska je 2. srpnja 1999. tužila Srbiju za povredu konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida i zatražila od tog najvišeg pravosudnog tijela Ujedinjenih naroda da presudi da je od 1991. do 1995. ta zemlja počinila genocid u Hrvatskoj te da su građani RH bili žrtve tog genocida. Nadalje, RH traži od SRJ da kazni sve počinitelje genocida koji se nalaze pod njezinom jurisdikcijom, da se sazna istina o nestalim hrvatskim državljanima, kojih je još 1419, da se vrate oteta kulturna dobra, te da se u najširem smislu nadoknadi šteta RH i pojedincima.
SRJ je, prema toj tužbi, izravno kontrolirajući djelatnost svojih obavještajnih agenata, postrojbi i različitih paravojnih postrojbi na teritoriju RH, u području Knina, istočne i zapadne Slavonije, Dalmacije, odgovorna za ‘etničko čišćenje’ hrvatskog stanovništva iz tih područja – proces koji je također rezultirao velikim brojem prognanih, ubijenih, mučenih ili bespravno zatočenih hrvatskih državljana kao i ekstenzivnim uništavanjem imovine.
Prema hrvatskoj tužbi, tijekom četiri ratne godine počinjeno je djelo genocida etničkim čišćenjem hrvatskih stanovnika, odnosno raseljavanjem, ubojstvom 10.572 osobe, zlostavljanjem, bespravnim zatočenjima više od 7.000 osoba po logorima i uništavanjem njihove imovine.