Jednom od zaposlenika u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi umro je otac. U tom teškom životnom trenutku poslodavac mu je isplatio tri prosječne mjesečne plaće agencije, odnosno oko 15.000 kuna. Prema Pravilniku o radu, to isto pravo 2010. godine imali su i svi ostali zaposlenici te agencije u slučaju smrti člana uže obitelji ili neke elementarne nepogode koja izazove veću materijalnu štetu. Odlično.
Svaki bi poslodavac rado na takav način pomogao radniku u teškom životnom trenutku.
Novi model
Međutim, većina radnika na kraju ipak dobije tek dva ili tri slobodna dana jer su poduzetnici u krizi bili prisiljeni srezati sve moguće troškove.
No, ne i država.
U spomenutoj državnoj agenciji više ne pomažu svoje zaposlenike u slučaju smrti bliske osobe sa 15.000 kuna. Došla je kriza, ali i dalje nisu ukinuli pomoć nego su je smanjili. Sada, kao i svi ostali zaposleni u javnim i državnim službama, imaju pravo na 3300 kuna.
Riječ je o samo jednom, simboličnom pravu koji potvrđuje značajne razlike između statusa zaposlenih u državnom i privatnom sektoru koji bi se uskoro mogao ujednačiti.
U Ministarstvu uprave predlažu sasvim novi model koji bi prvi put izjednačio oko 63.000 zaposlenih u državnim službama s radnicima u privatnom sektoru. Trebali bi ukinuti Zakon o državnim službenicima i na sve službenike primjenjivati Zakon o radu. Cilj je ukinuti razlike između državnog i privatnog sektora koje su u krizi postale vidljivije nego ikad. Dok je u privatnom sektoru u krizi ugašeno više od 180.000 radnih mjesta, zaposleni u državnom sektoru i dalje mogu računati na sigurno radno mjesto i redovnu plaću.
Njihov radni učinak ne prati nitko budući da je sustav napredovanja ionako uređen na način da se nagrađuje duljina rada, a ne učinkovitost i izvrsnost. Bilo kakav formalni propust službenika rješava se na službeničkom sudu koji gotovo nikada nije izricao stegovne mjere i na taj način nije djelovao kao kontrolna instutucija.
Imaju 25 posto više
Ako se na državne službenike primijeni Zakon o radu, to bi ukinulo njihov povlašteni status. Prema posljednjim podacima Međunarodne organizacije rada, Hrvatska ima oko 17,2 posto zaposlenih u sektoru opće države, na čije se plaće izdvaja oko 10 posto BDP-a.
Analiza Ivice Rubila s Ekonomskog instituta potvrdila je pak da su zaposleni u javnom sektoru 25 posto bolje plaćeni od privatnog. Procjenjuje se da su plaće i ostala materijalna prava zaposlenih u državnom sektoru regulirana sa 80 različitih propisa: zakona, uredbi i kolektivnih ugovora.
Analiza OECD-a o javnom sektoru u vremenima štednje pokazala je da je više od polovice odnosno dvadesetak zemalja OECD-a u krizi zamrznulo ili srezalo plaće državnom sektoru, dok je 15 zemalja posegnulo i za otpuštanjima.
Ukupne uštede kreću se od 0,6 do 0,8 posto BDP-a. U analizi se pritom ističe da su svi bili oprezni jer se rezanjem plaća službenika smanjuje potrošnja i posredno BDP. No, rezovi su bili neminovni, posebice za zemlje kao što su Grčka, Portugal i Španjolska.
Očekivano, pod pritiskom EU najdalje je otišla Grčka s rezanjem plaća od 20 posto, ali i Češka je odradila velike reforme i službenicima plaće smanjila 10 posto.
Najgori u EU
Većina zemalja rezove je odradila već 2010., dok su u Hrvatskoj oni napravljeni dvije godine kasnije! Zaposleni u javnim i državnim službama ostali su bez božićnica i regresa tek 2012., a nakon višemjesečnih pregovora tek su u ožujku 2013. zaposlenima u javnim i državnim službama plaće smanjene tri posto, što je najmanje od svih zemalja koje je zahvatila toliko jaka kriza.
