Iako smo posljednjih godina bili svjedoci brojnim prosvjedima radnika upropaštenih zadarskih gospodarskih giganata za vrijeme privatizacije, slučaj trgovačkog društva Zadranka d.d., jednog od najvećih trgovačkih poduzeća ne samo u Zadru nego i u čitavoj regiji pa i u Hrvatskoj, s dobrim poslovanjem, a koje je posjedovalo brojne i veoma vrijedne nekretnine, zapošljavalo oko tisuću i pol djelatnika te tako ubrzo postalo i zaštitnim znakom grada Zadra, već gotovo 20 godina konstantno se podvlači pod tepih. Zašto?
Slučaj Zadranke d.d. u stečaju prije nekoliko dana aktualizirao je skandal oko zamjenika ministra financija Slavka Linića, kontroverznog Branka Šegona. Prema izvješću Državne revizije, za poznatog zadarskog poduzetnika Zdenka Zrilića je Šegon obavio pregovore oko preuzimanja Zadranke d.d., jednog od najpoznatijih trgovačkih lanaca u bivšoj Jugoslaviji koji je nekada imao 178 prodavaonica. Šegon je 2000. godine ušao i u Nadzorni odbor Zadranke. U međuvremenu je Zadranka otišla u stečaj. Od jednog od najvećih hrvatskih trgovačkih lanaca nije ostala niti reklama, osim možda one napola izbrisane na zgradi “Pegla”. Radilo se o firmi koja je, u trenutku preuzimanja, vrijedila oko 21 milijun tadašnjih njemačkih maraka.
U vrijeme privatizacije Zadranke Šegon je, kako se doznaje iz izvješća Državne revizije, upoznao sadašnjeg gradskog vijećnika i stranačkog kolegu predstavnika SSSH Vedrana Uranije koji između ostalih vodi i slučaj Zadranke d.d. u stečaju, Rena Sinovčića te Zvonimira Nižića zvanog Grof, koji su se i sami bavili preprodajom dionica te firme. I oni, baš poput Zrilića, pripadaju krugu kontroverznih zadarskih poduzetnika.
[pullquote align=”left”]Sreća je što je konačno u Ustav RH ugrađena stavka kako nema zastare privatizacijskog kriminala te će se možda jednog dana utvrditi zašto i kako je “Zadranka d.d.” propala[/pullquote]Sudski postupak 80-ak bivših djelatnika protiv tuženika “Zadranka d.d.” u stečaju vodi se već gotovo 17 godina, od čega šest godina na Općinskom sudu Zadar, sedam pred Trgovačkim sudom u Zadru, a ostatak na Revizijskom sudu – Vrhovnom sudu RH . Nekadašnji radnici, odnosno njihov punomoćnik, Vedran Uranija, pravni zastupnik SSSH, još davne 1996. godine podnio je nadležnom sudu sve relevantne činjenice i dokaze da je predmetni otkaz Ugovora o radu nedopušten, protuzakonit te u koliziji s Kolektivnim ugovorom (KU) za djelatnost trgovine RH te da radni odnos tužiteljima ne prestaje. Te su relevantne činjenice i dokaze godinama prezentirali, prvo šest godina na Općinskom sudu te u žalbenom postupku na Županijskom sudu u Zadru, a potom sedam godina na Trgovačkom sudu u Zadru te u žalbenom postupku na Visokom trgovačkom sudu RH, da bi nakon nevjerojatnih 13 godina sudskog postupka u ovom radnom sporu koji se mogao i morao hitno procesuirati. Konačno je Visoki trgovački sud RH prihvatio argumentaciju te relevantne činjenice i dokaze tužitelja i njihova punomoćnika da je predmetni otkaz Ugovora o radu protuzakonit i dr. Međutim, Visoki trgovački sud RH je tako presudio tek kada tvrtke “Zadranka d.d.” odavno nije bilo jer je likvidirana u pretvorbeno – privatizacijskom procesu koji do danas nije raščišćen, ali su u međuvremenu, kako doznajemo, pokrenuti odgovarajući kazneni postupci u svezi s tim pred Državnim odvjetništvom RH DORH-om) i drugim mjerodavnim državnim institucijama.
O radnom sporu, tužitelja Ante Klapana i dr. radnika” Zadranke” d.d. zastupanih od strane pravnog zastupnika SSSH Zadarske županije protiv tuženika “Zadranke” d.d., odnosno njezina tadašnjeg direktora Željka Vujovića mnogo se može reći, no zanimljiva je “poslovna anamneza” posljednjeg direktora ove tvrtke.
Za vrijeme Željka Vujevića 51,1 posto dionica su upisali mali dioničari, dok je ostalo pripadalo državnim fondovima. Revizija je potom u analiziranju nastavka privatizacije navela da je Upravni odbor Fonda za privatizaciju krajem 1995. godine bez obrazloženja prihvatio ponudu grupacije CAE koju je predvodio Dinko Kovačević te da nisu bili vidljivi ciljevi ni mjerila koja su korištena pri odabiru ponuda, odnosno zašto je ta ponuda prihvaćena u odnosu na jednaku ili čak i kvalitetniju ponudu varaždinske Vindije. CAE je tada dobila pravo na kupnju 30,7 posto dionica, a idućih pet godina trajalo je natezanja oko uplate ugovorenih 5,5 milijuna dema. Na koncu je zbog neredovitog plaćanja u siječnju 2000. godine Fond raskinuo ugovor s grupacijom CAE jer su platili manje od trećine ugovorene cijene, odnosno samo 2,2 milijuna dema. Tada u cijelu priču ulazi i Hypo grupacija, a nepravilnosti oko privatizacije najvećeg zadarskog trgovačkog lanca ni do danas nisu rasvijetljene.
Navedeni direktor je kasnije i kazneno prijavljen. Naime, policajci Odsjeka gospodarskog kriminaliteta PU zadarske “češljanjem” poslovnih knjiga poduzeća Larus d.o.o. u Vujevićevu vlasništvu otkrili su kako je isti izbjegavši objaviti stečaj tvrtke nakon što je upao u financijske probleme na taj način oštetio vjerovnike i to za iznos od čak četiri milijuna kuna.
– Pretvorbom i privatizacijom, kako ističu bivši radnici (podaci poznati redakciji), odlično organizirano poduzeće, “Zadranka” d.d. brzo je nestajalo i upropaštavalo se, a oni koji su ga godinama stvarali ostali su bez osnovnih ljudskih prava, prava na rad i prava na plaću. Prvotno je uprava tog poduzeća radnicima osporila pravo na rad i na plaću te time prekršila temeljna ljudska prava, kada je djelatnicima protuzakonito otkazan radni odnos, a potom je Visoki trgovački sud RH prekršio temeljna ljudska prava tužitelja kada je presuda o protuzakonitosti otkaza Ugovora o radu donijeta tek nakon niza godina sudskog postupka, jer da je presuda donesena pravovremeno, tužitelji, odnosno radnici bi imali pravo na rad, odnosno na povrat na svoje radno mjesto, što im je u konačnici onemogućeno. Tužiteljima je, kako izgleda, sada ostala jedino nada i vjera u pravni poredak RH da im temeljem Ustava RH i hrvatskih zakona budu priznata barem minimalna zakonom zajamčena prava u nemilosrdnom postupanju prema njima od strane uprave, kada su se radnici te tvrtke našli na ulici te da se konačno pronađu krivci za propast ovog nekadašnjeg trgovačkog giganta oko kojih istraga još uvijek traje na račun brojnih kaznenih prijava podnesenih DORH-u, konkretno Mladenu Bajiću kojeg je prije nekoliko godina osobno kontaktirao i Uranija.
U 2010. godini predstavnik SSSH istaknuo je kako vjeruje u pravnu državu te da se nada kako će bivši radnici ove tvrtke konačno ostvariti pravičnu naknadu za nezakonito podijeljene otkaze.
– Poništenje otkaza, danas, nekima već i pokojnima, radnicima “Zadranke” d.d ne znači ništa jer tvrtka ne postoji. Uništena je u vrtlogu privatizacije kao i mnoge druge tvrtke u Zadru. Ono što smo tvrdili davne 1996. godine konačno je potvrđeno da smo čitavo vrijeme bili u pravu, da su otkazi bili nezakoniti. No, što to sada vrijedi ljudima kada tvrtke više nema, odnosno likvidirana je kroz stečaj. Pokazalo se da su ljudi otpušteni neutemeljeno. Da je to rješenje doneseno još 1996. godine ili godinu kasnije tužitelji bi bili vraćeni u radni odnos te radili na svome radnom mjestu nekoliko godina do stečaja tvrtke, ovako su svi zakinuti te cijela odluka nema nikakvog smisla niti što znači bivšim djelatnicima “Zadranke” d.d. Sreća je što je konačno u Ustav RH ugrađena stavka kako nema zastare privatizacijskog kriminala te će se možda jednog dana utvrditi zašto i kako je “Zadranka d.d.” propala, odnosno da će se naći krivac za konačnu propast te tvrtke. Ono što moram naglasiti još jednom, sada su poništeni otkazi, a na tu odluku se žalila “Zadranka” d.d. u stečaju, no ljudi se danas nemaju gdje vratiti, naglasio je 2010. godine Uranija dodajući kako se još čeka konačna odluka Vrhovnog suda RH vezano uz tražbinu za isplatu neisplaćenih plaća i dr. naknada za predmetno razdoblje, a koju danas nije želio komentirati dok kako je rekao ne istražimo tko je kriv za propast “Zadranke d.d.”
Iako su otkazi proglašeni nezakonitima, Sud je odbacio dio tužbe koji se odnosi na materijalne tražbine. Bit svega je, što je tek u 2010. godini nakon maratonskog spora Sud konačno priznao da je Sindikat bio u pravu, koji je od početka tvrdio kako podijeljeni otkazi bili nezakoniti i to u svim segmentima. Nije bila poštivana zakonska procedura, nije poštivan Kolektivni ugovor za trgovinu, istaknuo je tada Uranija, pojašnjavajući kako se potraživanja radnika odbijaju iz nekih proceduralnih razloga.
S presudom koja je donesena nakon 13 godina tužitelji, odnosno bivši radnici Zadranke d.d., se ne mogu vratiti u radni odnos ni na rad, jer su radna mjesta ugašena, ali su, kako smatraju radnici, morali imati pravo na tražbinu za isplatu naknade plaće i drugih materijalnih naknada, zbog znatno zakašnjelog, pravomoćnog utvrđenja nezakonitosti otkaza Ugovora o radu i dr.
Na ovaj način tužitelji su smatrali kako je Visoki trgovački sud RH povrijedio njihova temeljna ljudska prava koja se odnose na zakonit, regularan i pravičan postupak koji su im zajamčeni Zakonom, Ustavom RH, i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava, jer im je Visoki trgovački sud RH na taj način onemogućio da ostvare pravo na rad jer je presudu o utvrđenju otkaza Ugovora o radu protuzakonitim i dr. trebalo odavno donijeti kako su argumentirano tražili tužitelji i njihov punomoćnik.
Kada je prije četiri godine konačno dokazano da je tužba za utvrđenje protuzakonitosti otkaza Ugovora o radu i dr. regularna, odnosno kada je konačno dokazano da je otkaz Ugovora o radu bio protuzakonit i kada više nije bilo drugih razloga za osporavanje temeljne tužbe te tražbine za isplatu, pronađeno je kako su tužitelji nakon toliko godina navodno zakasnili sa zahtjevom za tražbinu. Tužitelji kao i 2010. godine i danas tvrde kako nikako nisu, a niti su mogli zakasniti sa zahtjevom za isplatu, odnosno s tražbinom za isplatu, naprosto zato jer tražbina za isplatu-naknade plaća i dr. materijalnih naknada iz radnog odnosa dospijevaju tek s pravomoćnošću presude o utvrđenju protuzakonitosti Odluke o otkazu Ugovora o radu. Upravo stoga Revizijskom sudu – Vrhovnom sudu RH predlažili su da se usvoji revizija tužitelja na način da preinači Rješenje Visokog trgovačkog suda RH te da usvoji dio tužbe koji se odnosi na utvrđenje da postoji i da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku “Zadranki d.d.” u stečaju (koju zastupa Odvjetničko društvo “Nobilo i dr.” iz Zagreba), na ime neisplaćenih plaća i dr. materijalnih naknada za predmetno razdoblje i to počevši od trenutka utvrđenja da je predmetna odluka o otkazu Ugovora o radu za tužitelje protuzakonita, nedopuštena i koliziji s KU-om za djelatnost trgovine RH.
Kakvo je rješenje Revizijskog suda – Vrhovnog suda RH od pravnog zastupnika SSSH i bivših radnika “Zadranke” d.d. Vedrana Uranije nismo uspjeli dobiti jer dotični u ovom trenutku nije želio, kako je istaknuo, komentirati ovu kompleknu temu odnosno “vrući krumpir”, dok se ne sazna tko je uništio ovu tvrtku, odnosno tko je bio vlasnik tvrtke, njenom Nadzornom odboru, itd.
– Slučaj “Zadranke” d.d. je jako diskutabilna tema s aspekta pravosuđa, a ona je problem cijelog sustava, odnosno pogrešne društveno – ekonomske politike. SSSH uspješno rješava 95 posto slučajeva obespravljenih radnika i upropaštenih poduzeća, no slučaj “Zadranka” d.d. je na žalost među onih pet neriješenih posto. Radi se o jako kompleksnoj temi u koju su involvirani i visoki državni dužnosnici, stoga nije moje da to komentiram. Prvenstveno treba doznati tko je kriv da je do ovakvog stanja došlo, a onda možemo popričati o onome što je nakon toga uslijedilo na sudovima, a što je zapravo manje bitno od “slučaja upropaštavanja jedne jako uspješne tvrtke”. Sud je riješio što je riješio, no bitnije je kako i zašto je do propasti došlo. Tko je otuđio novac, milijune, ove tada uspješne tvrtke? Njihov direktor me jesvojedobno i fizički napao, prijetilo mi se, to su sve priče vezane uz ovaj slučaj. “Zadranka” d.d. upropaštena je od strane određenih ljudi koji su bili ili još jesu u suradnji s državnim institucijama, vrlo moćni ljudi u ovoj regiji. U ovom slučaju podneseno je nekoliko kaznenih prijava Mladenu Bajiću, odnosno DORH-u i trebalo bi vidjeti do kuda su došle njihove istražne radnje. Naime, nekadašnji zaposlenici su na ulici, gladni, plaču, dok ih je dio i pokojnih. Srećom, pretvorbeni kriminal ne zastarijeva, što podržavamo. Slučaj “Zadranke” d.d. je “vruć krumpir” koji još nije razriješen, pravda je spora no dostižna. Kada čujem što ste istražili u svezi upletenih u propast ove tvrtke možemo razgovarati o reviziji presude iz 2010. godine, zaključio je Uranija ne želeći ulaziti preduboko u ovu problematiku, ostavljajući nama da istražujemo privatizacijski kriminal tvrtke čiji je upravo on, sadašnji gradski vijećnik, još uvijek pravni zastupnik.
