Poruka sms, pa facebook, kratka:
– Uspio sam!
Pogled na broj pozivatelja i sve je bilo jasno kao dan:
– Je, je, ja sam. Napokon sam i to dočekao, osjećam se odlično, super, nadam se da će sve biti na kraju kako treba. Ma, kao novi sam već sada…
Mladi i talentirani, a ovo drugo nije samo tek uobičajena fraza, košarkaš Roko Jurlina, o njemu se naime radi, operiran je jučer u Krapinskim Toplicama. Ukoliko ne znate, iako je takvih malo zaljubljenika u ‘basket’ sa ZD područja, nadareni mladac se po drugi put u godinu dana podvrgnuo kirurškom zahvatu na križnim ligamentima.
– Morao sam ranije na operaciju, trebao sam to obaviti prije mjesec-dva na Šalati, ali me zeznuo štrajk liječnika, priča Jurlina. Ne zovu ga prijatelji i dobri poznanici bez razloga – Pegula.
– Eto, i to, što kažete, ima smisla.
Dakle, daroviti mladac je prošao pravu kalvariju u zadnjih godinu, pa i nešto više dana. Ukratko, zaredale su se dvije teške povrede, u stvari ljetos se obnovila stara ozljeda.
[pullquote align=”left”]Daroviti mladac je prošao pravu kalvariju u zadnjih godinu, pa i nešto više dana. Ukratko, zaredale su se dvije teške povrede, u stvari ljetos se obnovila stara ozljeda[/pullquote]- Prva se dogodila u rujnu 2012., stradao je prednji križni ligament, točno se sjećam, na prijateljskoj utakmici protiv Hermes Analitice, u dresu KK Zagreba, u koji sam taman došao tada. Nakon potpisivanje ugovora. Prilikom jednog prodora krivo sam stao i osjetio kako mi je naglo zaplesalo lijevo koljeno. Prve dijagnoze su bile pozitivne, usprkos predviđenoj rehabilitaciji u trajanju šest tjedana. Međutim, magnetna rezonanca utvrdila je kako je riječ o težoj ozljedi i da će biti potrebna operacija…
Uslijedila je duga pauza.
– Naravno, obavio sam sve što treba. Mislio sam, napokon se vraćam na parket, ponovno sam fit, prva liga. Trenirao sam cijelo ljeto od svibnja do sredine kolovoza. I onda. To se opet dogodilo, na sličan način, ista stvar. Taman kad se činilo kako je nesretan dio života iza mene i kako sam iz svega izašao jači nego ikada. Baš kad je sav taj rad trebalo pretočiti u ovu sezonu, dogodio se novi nesretan trenutak. Igrao sam, naime, basket, 1 na 1, s Rokom Stipčevićem i pri jednom prodoru koljeno je zaplesalo. Protresao sam se u šoku, sjetio sam se odmah prvog događaja. Dakako, ponovno je pukao prednji križni ligament i odnio mi još jednu sezonu, čitav trud je otišao- ‘u vjetar’. U prvi mah osjećaj je bio ružan, kao da se svijet srušio, katastrofa. No, to je sastavni dio sporta, kazao je Roko početkom prosinca u razgovoru s njim za portal Antena Zadar. Ni tada, premda je odmah posumnjao na povredu, na prvu nije htio povjerovati u to da je u pitanju reozlijeda zlosretnog koljena.
– Na početku smo mislili da nije toliko strašno, uvjeravali smo sami sebe da ne može peh udariti dva puta. Kako neće, valjda. I odmarao sam tri tjedana. Na kraju se ispostavilo da je puklo ipak. Ništa. Tu sam sada. Moram zahvaliti osoblju klinike, a pohvala ide naročito na adresu prof.dr.sc. Miroslava Hašpla koji je izveo zahvat.
– Neću sada nipošto žuriti kao prvi put i nadam se da će sve biti ok. Uglavnom, samo želim napokon biti zdrav. Pa, valjda sam ‘ispucao’ sav kredit u pehovima. Preda mnom je najprije šest tjedana stanke, pa slijedi tri mjeseca trčanja, a najkraći oporavak ne može proći ispod 180 dana. Može i duže, samo da se opet ne pojavi ta bezvezna ozljeda.
[pullquote align=”right”]Neću sada žuriti kao prvi put i nadam se da će sve biti ok. Uglavnom, samo želim napokon biti zdrav. Pa, valjda sam ‘ispucao’ sav kredit u pehovima[/pullquote]Daroviti bek šuter koji je u nižim uzrastima i na startu seniorskog ‘života’ nosio dres Prvog koša, KK Zadar, Križevaca, KK Sonik Puntamika, Pet bunara i ‘Mrava’, rezonira:
– Nisam nerazuman, znam da mi predstoji mukotrpan oporavak. Najprije vraćanje mišića u teretani, potom lagano početi trčkarati, u puni kontaktni trening mogu tek nakon šest sedam mjeseci, a zatim na parket, dok se uhodam. Preoprezan sam, uplašilo me, loš sam i prognozer, nikada se to ne zna, ali mislim da ću se brzo vratiti natrag. Da, optimist sam.
Nikada, tvrdi, nije imao veći motiv nego sada.
– Mnogi mi govore da je nemoguće, ali puno sportaša je dokazalo da je itekako moguće krenuti ispočetka. Evo, Ivica Kostelić je imao četiri operacije na nozi, svatko dočeka svoj trenutak. Hoće li to tako biti i sa mnom, ja se nadam. Hoću li napokon krenuti kako treba, nadam se da. Moram napraviti sve da to uspije, dati maksimum, spreman sam.
Roko je trenutno slobodan igrač i odiše pozitivnim vibracijama. Na znanje menadžerima i klubovima, ukoliko netko čita. Hallo, KK Zadar…
– Haha. Dobro sada. Bez pretjerivanja, skroman je i samozatajan momak.
Fakultetlija
Ono što Roka Jurlinu (20) ponešto izdvaja iz standardne slike o sportskim trudbenicima jest da uz košarku ima i drugu životnu preokupaciju i ljubav- studij prava.
– Da, studiram na Pravnom fakultetu u Splitu, ma nisam štreber, ‘bubalica’, haha. Ide dobro, za sada sam očistio prvu godinu, probat ću što više dati ispita dok sam ozlijeđen i dok ne treniram punim intezitetom, knjiga je tu neka se zna. Mislim da je škola jednako važna kao košarka. Naravno, košarka je uvijek broj 1, ali uz to i ‘faks’.