Josip Perković mora ići u Njemačku na suđenje zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića koje se dogodilo 1983. godine – tako je odlučilo sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu predvođeno sucem Ivanom Turudićem. Odluka još nije pravomoćna, naglasila je sutkinja Ivana Čalić.
‘Izvanraspravno vijeće Županijskog suda donijelo je odluku da se odobrava predaja tražene osobe Josipa Perkovića na temelju Europskog uhidbenog naloga Savezne Republike Njemačke. Odluka, naravno, nije pravomoćna. Stranke imaju pravo žalbe Vrhovnom sudu u roku od tri dana nakon primitka pisane odluke’, rekla je sutkinja Čalić u ulozi glasnogovornice suda.
Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo kazao je kako nisu zadovoljni odlukom te da će uložiti žalbu već sutra nakon preuzimanja službene odluke.
‘Smatramo da je zakon na našoj strani, da je nastupila zastara i da je ona apsolutna zapreka za izručenje. Pričekat ćemo sutra odluku u pisanom obliku, vjerojatno do 12 sati, i onda ćemo odmah uložiti žalbu’, rekao je Nobilo i pojasnio kako je prvi argument Županijskog suda za ovu odluku bila ranija presuda Vrhovnog suda o izručenju na temelju Europskog uhidbenog naloga pa čak i tumačenje da u slučaju Perković ipak nije zastupila zastara kako je obrana tvrdila. ‘Rekli su da nije uobičajeno da niži sud donosi kontra odluku od presude Vrhovnog suda’, pojašnjava Nobilo.
Ako ista odluka bude potvrđena na Vrhovnom sudu, Nobilo je najavio da sigurno nastavljaju borbu na Ustavnom sudu: ‘Mi smo napravili detaljno istraživanje sudske prakse u Europi i ona je nesporna, apsolutno i svugdje je zastara po domaćem pravu zapreka za izručenje. Nema niti jedne države koja drukčije tumači i to nije sporno. Jedina suprotna odluka bila je odluka našeg Vrhovnog suda.’
Nobilo kaže da se cijela saga mora završiti u roku od 60 dana od uhićenja Perkovića te da će, u slučaju potvrde na Vrhovnom sudu, od Ustavnog suda tražiti odgodu izvršenja odluke (odnosno odgodu izručenja) sve dok Ustavni sud ne izrekne svoj pravorijek.
Njemačka je, podsjetimo, od Hrvatske zatražila izručenje bivšeg čelnika jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josipa Perkovića zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine.
Odvjetnik Nobilo ovako je posljednjih dana argumentirao razloge zašto bi njegov klijent morao biti oslobođen svih sumnji: ‘Smatram da je u članku 20. Zakona o međunarodnoj pravnoj suradnji izrijekom navedeno da je zastara apsolutna zapreka izručenju, i to zastara po nacionalnom zakonodavstvu. Po mome mišljenju, riječ je o materijalno-pravnoj odredbi, a ona znači da kazneno djelo mora biti kažnjivo i u zemlji tražiteljici, to bi u ovom slučaju bila Njemačka, i u zemlji koja prima zahtjev za izručenje, Hrvatskoj.’
Podsjetimo, Njemačka je za Perkovića i Mustača poslala uhidbeni nalog Hrvatskoj prvog dana ulaska u Europsku uniju. No samo dva dana prije formalnog ulaska Sabor je značajno promijenio Zakon o pravosudnoj suradnji sa zemljama članicama EU-a, pa su Perković i Mustač ostali ‘netaknuti’. Tako je nastala afera lex Perković.
Vlada je naime odredila da se članicama EU-a ne izručuju hrvatski državljani za zločine počinjene prije ljeta 2002. godine. U javnosti su se pojavile sumnje da Vlada štiti bivše čelnike tajnih službi Jugoslavije, nakon čega je premijer Zoran Milanović uvjeravao da samo želi zaštititi hrvatske branitelje te je pokrenuo izmjene Ustava kako bi ukinuo zastaru za sva ubojstva.
Ipak, Europska komisija tražila je da se zakon koji uređuje izručenja među zemljama članicama EU-a vrati na verziju iz pristupnih pregovora, odnosno da se ukine ograničenje ‘samo nakon 2002. godine’. Nakon oštrih tonova i prijetnji sankcijama iz Bruxellesa Vlada je učinila ono što je morala, pa je odredba o ograničenju ukinuta 1. siječnja 2014. godine. Isto su jutro Perković i Mustač uhićeni. Nekoliko dana kasnije obojica su puštena iz pritvora da odluku o izručenju čekaju na slobodi.
