Navršile su se točno četiri godine nakon mons. Ivana Prenđe, zadarskog nadbiskupa. U subotu navečer, tim je povodom, na tužnu obljetnicu služena misa koju je u katedrali Sv. Stošije, na blagdan Obraćenja sv. Pavla, predvodio aktualni zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Mons. Ivan Prenđa (Gornji Zemunik, 31.12. 1939.- 25.1. 2010.) bio je 68. zadarski nadbiskup. Zaređen je u Zadru 29. lipnja 1964., a za biskupa posvećen 9. lipnja 1990. kada postaje izadarski nadbiskup-koadjutor s pravom nasljeđa, a 2.2. 1996. nadbiskup ordinarij.
[pullquote align=”left”]Nadbiskup Ivan Prenđa preminuo je iznenada u snu 25. siječnja 2010. u Zagrebu u 71. godini života. Bio je omiljen i drag sugovornik u svim sferama društva tako da su brojni bez obzira na svjetonazor iznimno cijenili njegov pastoralni i društveni rad u korist malog čovjeka[/pullquote]Kao župnik služio je 1964. u Škabrnji, Nadinu i Smilčiću, 1967. u Škabrnji, Nadinu i Zemuniku. Rektor Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević” i profesor Pastorala na Visokoj bogoslovnoj školi u Zadru postaje 1968, da bi 1969. postao član Pastoralne ekipe Poluotok u Zadru. U razdoblju između 1970. i 1992. obnašao je dužnost ravnatelja Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević”. U istom periodu 1973. postaje dijecezanski delegat za pastoral svećenik zvanja u Nadbiskupiji i poslužitelj župa Ervenik, Nunić, Rodaljice, Bruška, Popovići i Medviđa, potom 1983. služi kao kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru, 1984. je voditelj svetih obreda u katedrali, a 1985. član Izdavačkog kolegija “Glasa Koncila”. U prijelomno doba demokratskih promjena u zemlji i blizine ratnih događanja 1990. postaje nadbiskup koadjutor zadarski i generalni vikar Zadarske nadbiskupije, pa 1993. biva i suosnivačem Visoke teološko katehetske škole u Zadru, uz mons. Marijana Oblaka. Prije 11 godina, točnije 9. lipnja 2003. na Forumu je pred 100.000 ljudi dočekao Papu Ivana Pavla II.
Nadbiskup Prenđa preminuo je iznenada u snu 25. siječnja 2010. u Zagrebu u 71. godini života, 46. godini svećeništva i 20. godini biskupstva. Potkraj života bio je izrazito aktivan i unutar Hrvatske biskupske konferencije gdje je obnašao službe, dužnosti, potpredsjednika HBK, predsjednika Komisije za sjemeništa i duhovna zvanja pri HBK, člana Komisije HBK za Zavod sv. Jeronima u Rimu i člana Komisije za stvaranje novog sustava financiranja unutar Crkve u Hrvata.
Bio je omiljen i drag sugovornik u svim sferama društva tako da su brojni bez obzira na svjetonazor iznimno cijenili njegov pastoralni i društveni rad u korist malog čovjeka. Prepoznat je bio u javnosti kao odmjerena i odgovorna osoba puna tolerancije i uvijek spremna na dijalog sa svima, upravo u skladu s porukama II Vatikanskog koncila.