Eto, na. Primakao se i taj dan. Da je blizu, ili da je već tu, znate kada na travnjaku, ispred ulaza, na ulici, pored kontejnera, što je u manjem broju slučajeva, odnosno na sred kalete, šupe, tavana ili stubišta, u moru, najbližem parku, u potočiću Vruljica ili na parkingu Interspara, ugledate ili se jednostavno spotaknete o, odbačeno, kroz prozor ili s balkona hitnuto, stabalce, makar su to u nekim otmjenijim četvrtima i cijela stabla.
Dakle, pretpostavljamo da ste prepoznali ‘glavnog lika’ teksta. I minulog prosinca, krizi i recesiji usprkos i unatoč, svojski su poharani rasadnici crnogoričnog drveća širom Hrvatske, pa je mnoga mlada jela i smreka pala na žrtveniku estetskog nagnuća u kontekstu Božića.
Da se ne priča o borovima. Premda, stari običaj o dekoriranju ‘blagdanskih drvca’ i kićenju četinara u našim krajevima i nije toliko star- smješta se negdje na sredinu 19. stoljeća- ukorijenio se kao lijepa i oku ugodna tradicija, ne samo u kršćanskim obiteljima.
I baš kao što se nekako podrazumijeva da se drvce ukrašava na Badnjak – ili najkasnije na dan ‘užežin’ Božića- po gregorijanskom kalendaru – pa se netom nakon polnoćke teško gdje može kupiti nekakva prirodna zimzelena mladica, s terminom njegova uklanjanja i odlaganja, kao niti s pohranjivanjem lampica i balončića za naredni ciklus to nikako nije slučaj.
No, nekako se u Zadru, doduše u kućanstvima, ali i značajnom dijelu institucija, ‘udomaćilo’ kao standard i kristalno jasna stvar: to se radi na blagdan Sveta tri kralja iliti Bogojavljenja. Upravo na taj dan, ili poneku uru prije a nipošto poneki sat iza, koji lako prepoznajemo po tome što se odjednom na Kalelargi, Vošti, Bokanjcu ili Stanovima spotičemo preko nebrojenih odbačenih grana i grančica. Nerijetki ih čak bacaju kroz ponistru s viših katova, silaze po njih u dvorište, pa ‘nesretne’ biljke čupaju i vuku u najboljoj i najpristojnijoj varijanti prema kantama smeća, ionako krcatih zelenim iglicama.
[pullquote align=”right”]U starijim vremenima bor i jaslice su se držali do Stošije samo na Poluotoku, a u drugim kvartovima, u kojim je bilo više došljaka, bor se skidao na Tri Kralja[/pullquote]To unisono pospremanje blagdanske dekoracije 6. siječnja, međutim, u Donatovu gradu, ali i ne samo tu, naročito se izrazilo kroz posljednjih dvadesetak godina. Iz na žalost i ne teško razumljivih, ali i ne osobito kršćanskih pogotovo ne ekumenskih motiva. Naime, taj rečeni dan se poklapa s 24. prosincem ili decembrom, po julijanskom kalendaru, i nije nemoguće, naprotiv sasvim je izvjesno da kao razlog zašto se bora, jelke ili slična stabla rješavaju tada čujete argument: zato što na Tri kralja nastupa pravoslavni Badnjak.
Naravno da ne treba ni sumnjati kako bi- kad bismo nekako zamijenili vjerničke i političke pozicije- poanta bila navlas ista. Da sve na tragu aktualnih rasprava ne svaljujemo na nedavnu povijest i nacionalna pitanja, treba biti iskren i priznati kako je skidanje božićnog drvca neposredno uoči ili na dan Bogojavljanja ponegdje u županijskim nam sredinama, napose u Lici i Ravnim kotarima, poprilično duga tradicija, nastala davno prije devedesetih i Domovinskog rata. Isti običaj logičnom se migracijom stanovništva, u doba agresije i nasilnom, iz manjih mjesta preselio u područni centar.
– Ma, cili život san vjernik a ne od 90-te i uvik san bor i ukrase drža do zaštitnice grada Svete Stošije, 15. siječnja, a nisan ih baca na Tri kralja. Toga se i dan danas pridržavam. Nit san pravoslavac, nit komunjara, kaže nam Ivan Katalinić, kolega fotograf. Josip Vrsaljko, apsolvent katehetike, pojašnjava:
– U Zadarskoj biskupiji držimo do blagdana sv. Stošije i poziva se na takav običaj. U starijim vremenima bor i jaslice su se držali do Stošije samo na Poluotoku, a u drugim kvartovima, u kojim je bilo više došljaka, bor se skidao na Tri Kralja. Naravno, nakon rata, to je postao pravi cirkus. Poznata je talijanska izreka: Buona Epifania che tutte le feste porta via! Kao da su na Tri Kralja gotovi praznici… No, u Zadru, iako je bio pod Talijanima, zadržao se običaj držanja božićne tradicije do Sv. Stošije, a primjerice u Vatikanu, sve vezano za Božić dočeka 2. veljače, odnosno Prikazanja u Hramu, kada se skida. U nekim sjevernim dijelovima Hrvatske bor se također drži čak do tada! Mi smo po običaju izabrali zlatnu sredinu, izgleda…
Kako bilo, ostaje nam odgovoriti na pitanje: kad bi onda katolici trebali raskititi božićno drvce, na Tri kralja ili tri i pol tjedna iza?
– Nekada su se ukrasi često držali do blagdana Svijećnice, 2.2. Međutim, u novije vrijeme oni se uglavnom ne drže do kraja toga šireg božićnog kruga, nego do kraja užeg, dakle do predvečerja uoči prve nedjelje nakon Bogojavljenja. Tada liturgijski i prestaje Božić. To je, inače, tako određeno na Drugom vatikanskom koncilu, i tada zapravo počinje redovno vrijeme kroz godinu. Istina je, danas ljudi sve češće skidaju ukrase već na Bogojavljenje, mada ne bih znao zbog čega je točno tako, riječi su teologa Adalberta Rebića.
Da nema ‘konkretnog’ i ‘obveznog’ termina uklanjanja blagdanskih ukrasa pokazuje nam i slika iz Vatikana. Na Petrovu trgu jaslice i veliki bor stoje tijekom cijelog mjeseca siječnja. Tajna se krije u tome da je zapravo ‘službeni’ prestanak božićnog slavlja na blagdan Svijećnicu ili Prikazanja Gospodinova u hramu 2. 2.
[pullquote align=”left”]Mnoge obitelji sačuvaju božićno drvce u obitelji do Bogojavljenja, odnosno do svećenikova blagoslova. Tada mnogima završavaju slobodni dani, pa imaju i više vremena za pospremanja[/pullquote]Blagdan Prikazanja Gospodinova (Svijećnica) tradicionalno se u Crkvi slavi četrdeset dana nakon Božića, piše tinolovka-news.com. Na mnogim mjestima taj dan obilježava i kraj Božićnog vremena.
Redom se skidaju Božićni ukrasi, Božićna drvca se tada spaljuju, pepeo im se miješa sa pepelom ‘badnjaka’ i tada se ‘da zemlja boljim rodom urodi’ pepeo posipa po vrtovima i poljima. Baš zbog toga mnogi i u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj drže nepriličnim ‘raskićivanje’ domova i iznošenje borova iz kuća.
Da ne bude tek dvojba i ‘lomljenja koplja’ oko dva datuma pobrinuli su se u Slavoniji, pa pojedine osječke i naročito franjevačke župe podsjećaju rimokatoličke vjernike da božićno vrijeme završava predstojećom nedjeljom Krštenja Gospodinova (12. siječnja), što znači da slavlje, uključujući simbolično drvce, traje do tada, a ne do Sveta tri kralja (6. siječnja).
Nakon adventa, božićnih blagdana, Nove godine, Bogojavljenja (Tri kralja) zatvara se božićni krug s mislima na dan Isusova krštenja. Tradicija uči da se božićno drvce iznosi iz kućanstva najkasnije uoči Svjećnice i najranije poslije blagoslova obitelji iza nedjelje Krštenja Gospodinova.
Drvca su tako ponovno podijelila vjernike, a Katolička crkva ne propisuje niti savjetuje vjernicima točno vrijeme za raskićivanje božićnoga stabla. Donjogradska župa vjernike pak poučava:
– Borovi se skidaju kad svećenik blagoslovi kuću, tek tada…
Mons. Adam Bernatović, konkatedralni župnik, ponavlja:
– Uz okićeno drvo i jaslice Božić traje duže, pridonosi ljepoti crkve, uživanju u radosti Isusova dolaska. Šteta bi bila prerano iznijeti drvca.
Borovi, jele i drugi blagdanski ukrasi kupuju se i postavljaju u drugom dijelu prosinca, no kada se točno skidaju – nešto je teže pitanje, vidi se iz priloženoga. Prema jednima, skidaju se s Bogojavljanjem, odnosno na blagdan Tri kralja, po drugima u nedjelju Krštenja Gospodinova, što u 2014. spada 12. siječnja, a po trećima na Svijećnicu, drugog dana narednog mjeseca. Točnih pravila o datumu skidanja ukrasa – nema.
– Kićenje božićnog drvca u obiteljima, crkvama i na trgovima u hrvatskom narodu tradicija je stara tek nekoliko desetljeća. Katolička crkva nema propisa i odredaba o načinu ukrašavanja crkava ili domova. Budući da je slavlje Božića odavno nadišlo samo vjersko slavlje, svjedoci smo ukrašavanja čak i prije Došašća (Adventa), kazao je za Slobodnu Dalmaciju don Ivan Čubelić, generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije, naglašavajući da takvu praksu potiču trgovci, kako bi potaknuli prodaju i ostvarili što bolji utržak.
[pullquote align=”right”]Katolička crkva nema propisa i odredaba o načinu ukrašavanja crkava ili domova. Budući da je slavlje Božića odavno nadišlo samo vjersko slavlje, svjedoci smo ukrašavanja čak i prije Došašća (Adventa)[/pullquote]- Mislim da to nitko neće propisivati. Svi stvaramo nove običaje i tradiciju. Mnoge obitelji sačuvaju božićno drvce u obitelji do Bogojavljenja, odnosno do svećenikova blagoslova. Tada mnogima završavaju slobodni dani, pa imaju i više vremena za pospremanja. U našim crkvama okićene jele ostaju do blagdana Krštenja Gospodinova. Osobno držim da praktični razlozi diktiraju vrijeme postavljanja i uklanjanja božićnog drvca, a ne neki drugi. I ne bi ih nitko trebao nametati ili potencirati – istaknuo je vikar.
Ivan Buljan iz župe sv. Josipa iz Splita slično rezonira:
– Mnogi danas vide svoje susjede kako nose bor ili neko božićno drvce i bacaju ga u smeće, a dok idete gradom vidite da je to praksa kod većine stanovnika. Stotine borova je bačeno na ulicama grada. Prilično je blesav taj ‘strah’ da obilježja katoličkog Božića, bor i jaslice, ne bi slučajno bila na vidljivom mjestu na dan kad ga slave pravoslavni. Ta slika puno govori o našim vjernicima i duhu Božića kojeg su slavili. Bez obzira na sve što se događalo u bližoj i daljoj prošlosti, to je glupo i suludo, budući da time ne poštujemo ni svoje blagdane – Bogojavljenje i Krštenje Kristovo, navodi Buljan.
Uostalom, katoličanstvo je postojalo i prije animoziteta naroda.
– Nažalost, i danas se govori o tome kako se bor mora maknuti, jer ‘mi ne slavimo srpski Božić’. I ne daj Bože da imate bor i da svijetle lampice na pravoslavni Božić, ‘smak svijeta’. To je tako žalosno i ništa drugo- tvrdi autor teksta na portalu župne zajednice s Mertojaka- doli izraz najniže vrste vjerske netrpeljivosti! Božićno vrijeme traje do dana kada se slavi Krštenje Isusa Krista. I danas možete u nekim crkvama primijetiti i ostavljanje božićnih ukrasa sve do blagdana Svijećnice, upravo tako je u Poljskoj – tamo obitelji drže bor sve do 2. mjeseca. Poštujmo svoju vjeru i vjerske običaje i ne mijenjajmo ih da bi pokazali svoju različitost ili napakostili drugima…
Kada raskititi ‘božićni bor’? Pravila nema. Danas, sutra, u nedjelju ili za tri tjedna…
